Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla donosi Vam još jedan godišnji izvještaj o radu i ovaj put za jednu od najizazovnijih godina, 2021. Mnogi od nas će godinu iza nas pamtiti i po osjećaju bespomoćnosti, tuge i žaljenja za onima koji su izgubili živote zbog virusa COVID-19. Od početka pandemije kako kroz 2020 tako i 2021 godinu smo nastojali brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe romske zajednice. Pored toga nastojali smo redovno i adekvatno realizovati sve svoje redovne projekte i aktivnosti prilagođavajući ih trenutnim okolnostima pandemije.

Rad udruženja žena Romkinja »Bolja budućnost« Grada Tuzla je fokusiran na osnaživanje Romkinja i podizanje svijesti kako šire javnosti tako i samih Romkinja u oblastima političke participacije, zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja, rodne ravnopravnosti, ekonomskog osnaživanja i slično.

Nadamo se da će vam Godišnji izvještaj za 2016. probuditi pozitivna sjećanja na sve aktivnosti koje smo uz vašu pomoć i podršku uspjeli realizovati u protekloj godini.

Nivo znanja o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije u romskim zajednicama na području Tuzlanskog kantona

Većina Roma i Romkinja ne razumije pojam diskriminacije i miješa ga sa nasiljem u porodici i ostalim oblicima povreda ljudskih prava. Analizom dobijenih odgovora smo ustanovili da se oko 60 slučajeva mogu okarakterisati kao situacije u kojima je vidljivo diskriminatorno ponašanje i prakse čiji je uzrok činjenica da su po vidljivim karakteristikama pripadnici određene manjinske grupe tretirani drugačije: najčešće su bili diskriminisani zato što su Romi i Romkinje, a na osnovu izgleda i boje kože. Bitno je naglasiti da je percepcija diskriminacije i njenih oblika među Romskom populacijom ne toliko zadovoljavajuća, ali ti podaci nam daju uvid u niz drugih problema ove populacije. Analiza rezultata nam je ukazala i na to da su žene u većem broju izložene diskriminaciji ali i oblicima nasilja kako su opisale u ličnim iskustvima sa diskriminacijom.

Kada govorimo o pojavnim oblicima maloljetničkih brakova u romskim zajednicama ne može se sa sigurnošću utvrditi koliko je takvih slučajeva. Stav većine javnosti koristeći isključivo podatke dobijene iz medija ali i na osnovu ličnih mišljenja pojedinaca/ki se smatra da je dječiji brak isključivo tradicija  Roma/kinja je osnovni razlog zbog kojeg smo radili ovo istraživanje. 

Problematika nasilja je sveprisutan problem u BiH i usvijetu generalno, a ovi problemi posebno su izraženi u patrijarhalnim zajednicama kakva je i romska zajednica u BiH, zbog niza kompleksinh okolnosti. Potrebno je provesti niz mjera koje bi omogućile smanjenje stope nasilja , kao i povećanje stope prijavljenih slučajeva.

Analizirajući budžet Grada Tuzle za 2012., 2013. i 2014. godinu, može se uvidjeti da drugih sredstava za implementaciju Akcionih planova za rješavanje problema Roma nema, odnosno u okviru budžeta ne postoje sredstava imenovana na način kao prethodno navedena. Međutim, koristeći dostupne izvore, može se uvidjeti da postoje i druga izdvajanja za romsku populaciju, odnosno realizaciju aktivnosti i projekata koji tretiraju problematiku navedene populacije. Poseban osvrt bismo dali na problem Romkinja, koje se u rijetkim dokumentima zasebno spominju, iako su u dvostruko težem položaju zbog niza faktora koji utiču na to.

Studija analizira nacionalne politike u odnosu na Romkinje u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, s naglaskom na politiku u sektorima obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, stanovanja, sudjelovanja i rodnog nasilja.

Unaprijediti pristup sistemu redovnog obrazovanja Roma u Bosni i Hercegovini putem rješavanja brojnih prepreka sa kojima se trenutno suočavaju – praktična, sistemska i pitanja šire prirode, istovremeno učvršćujući učešće romskih zajednica i zalaganje za potpuno uključivanje njihove djece u redovno obrazovanje.

Ukazujući na napore i nedostatke u bh. politikama koji se odnose na integraciju Roma i Romkinja, Platforma je mehanizam za zagovaranje djelotvornije prakse prepoznavanja, praćenja te sprječavanja različitih oblika diskriminacije romskih žena. U Platformi ističemo konkretne probleme i dajemo preporuke vezane za političku i društvenu participaciju romskih žena, socijalnu zaštitu, obrazovanje i kulturna prava, rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici, iskorištavanje djece (posebno ženske) kroz ugovorene brakove i ugrožavanje razvoja i zdravlja zbog većeg indeksa maloljetničkih trudnoća u romskoj zajednici u odnosu na neromsku populaciju i povećane rizike od diskriminacije, te zbog nedostatka sistemske podrške.

Istraživanja s naglaskom na rodnu komponentu dio su regionalnog projekta CARE NWB i to podcilja br. 1. Unaprijeđen zagovarački položaj ženskih romskih organizacija, te je definirano da će istraživanje koordinirati i nadzirati Mladen Majetić iz K-faktora, a provoditi svaki od ključnih partnera u RWE regionalnom projektu, zajedno sa svojim suradnim organizacijama. Modaliteti tih suradnji su opisani projektnim prijedlozima, a u skladu s srednjoročnom evaluacijom1 (2010), te razvojnim i operativnim planom provedbe istraživanja u 4 zemlje koje je participativnim metodama proveo i vodio Mladen Majetić iz K-faktor d.o.o, Zagreb. 

Prema postojećim podacima, na tuzlanskom kantonu u prvih šest mjeseci ove godine (2014) je od karcinoma umrlo 150 žena što pokazuje da je kada su u pitanju karcinomi grlića materice i dojke stanje alarmantno i ako je poznato da se upravo ova dva karcinoma ukoliko se otkriju na vrijeme mogu izlječiti. S ciljem smanjenja ove vrste oboljenja kod Romkinja udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ Tuzla je provelo preventivni program očuvanja reproduktivnog zdravlja uz podršku Austrijske razvojne agencije kroz CARE International i Fonda otvoreno društvi BiH koji je pored edukacije uključio i besplatne ginekološke preglede i preglede dojki za 120 Romkinja sa područja Tuzlanskog kantona. Projektom je obuhvaćeno i anketiranje učesnica projekta o nivou njihovog znanja o reproduktivnom zdravlju.

U okviru regionalnog programa “Provođenje normi, mijenjanje stavova”, koji finansira Evropska unija, a provodi UN Women, Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner u periodu od 01. juna 2018. do 30. septembra 2019.godine sprovelo je projekat „Koristimo dostupne mehanizme kako bismo se zaštitili od nasilja i diskriminacije“. Ovaj projekat je omogućio ženama bolji pristup i poboljšanje javnim uslugama tj. spajanje sa institucijama sistema kako bi mogle ostvariti svoja prava. Ovo se posebno odnosi na Romkinje koje su žrtve nasilja u porodici što je problem koji je konačno iz privatne iznesen u javnu sferu jer se radi o populaciji kojoj se ne posvećuje dovoljna pažnja. Nedovoljno i neadekvatno plasirane informacije o mehanizmima zaštite od nasilja i diskriminacije predstavljaju poseban problem jer uzrokuju neinformiranost, nemogućnost traženja i ostvarivanja prava u slučajevima nasilja i diskriminacije.

Socijalna karta je, po svom karakteru i sadržini, multidisciplinarno statističko istraživanje i u osnovi predstavlja precizno i dokumentovano "snimanje“ svih materijalnih i nematerijalnih vrijednosti kojima u momentu "snimanja" raspolaže jedno domaćinstvo u svom punom sastavu. Posebno je značajna za razvoj, planiranje i poduzimanje mjera socijalne politike i zaštite. Izradom socijalne karte se u konačnici ostvaruju mogućnosti planiranja adekvatnih mjera socijalnih politika na poboljšanju životnih i radnih uslova građana/ ki, a na temelju objektivnog, realnog činjeničnog stanja. U cilju prikaza realnog stanja prava i potreba Romkinja, UŽR „Bolja budućnost“ Grada Tuzla u saradnji sa Ženskom romskom mrežom „Uspjeh“ Bosne i Hercegovine uz podršku Švedske feminističke organizacije Kvinna Till Kvinna smatrala je za shodno da pristupi izradi socijalne karte Romkinja Bosne i Hercegovine.

Na osnovu dosadašnjih iskustava i naučenih lekcija novi Strateški plan 20/24 pripreman je na osnovu analize sveukupnih aktivnosti UŽR “Bolja budućnost”, procjene budućih partnerstava sa predstavnicima/ cama svih nadležnih vlasti u Bosni i Hercegovini (lokalnih, kantonalnih, entitetskih i državnih) i ocjene saradnje sa različitim udruženjima, domaćim i međunarodnim organizacijama, uključujući i predstavnike/ce inostranih ambasada u BiH i predstavnike/ce medija kao ulazni input za izradu ovog dokumenta. Strateški plan 20/24 naznačava ključne prioritete i određuje smjer djelovanja za novo plansko razdoblje na kojima treba da se zasniva organizacijski razvoj UŽR “Bolja budućnost”. Proces strateškog planiranja o razvojnim perspektivama realizovan je kroz trodnevnu radionicu zapolenika/ca udruženja koje su na osnovu analize cjelokupnog poslovanja udruženja u odnosu na misiju, postavljene ciljeve u strategiji i planove iz prethodnog planskog razdoblja predložile ključne prioritete za naredni planski period.

Jedan od mehanizama koji se koristi u posljednje vrijeme jeste angažovanje Roma i Romkinja medijatora/ki, koji predstavljaju sponu između romske zajednice i institucija. U cilju utvrđivanja opravdanosti uvođenja ovog mehanizma kao „alata“ za uspostavljanje uravnoteženosti između prava i obaveza pojedinca/ke iz romske zajednice s jedne i institucija s druge strane, urađena je studija slučaja koja je imala za cilj utvrditi stavove i mišljenja svih relevantnih aktera u ovom procesu.

Svako dijete ima pravo na obrazovanje koje treba biti formulisano tako da kod svakog pojedinačnog djeteta razvije njegovu ili njenu ličnost, vještine, sposobnost za učenje i druge sposobnosti, ljudsko dostojanstvo, samopoštovanje i samopouzdanje. Zastupljenost romske djece u obrazovnom sistemu u Tuzlanskom kantona (TK) još uvijek nije sveobuhvatno. I pored niza preuzetih međunarodnih i domaćih standarda kojima se garantuje raspoloživost, dostupnost, prihvatljivost i prilagodljivost obrazovnog sistema za svu djecu, većina romske djece susreće se sa ozbiljnim problemima u pristupu i održivosti u osnovnom odgoju i obrazovanju. Siromaštvo, diskriminacija, nedovoljna pripremljenost za polazak u školu, nepoznavanje jezika, nedovoljna motiviranost roditelja za obrazovanje djece, naročito djevojčica, nefleksibilnost obrazovnog sistema prema potrebama romske djece, nedovoljna educiranost nastavnog kadra za rad sa romskom djecom, samo su neki od razloga na koje u ovom dokumentu ukazujemo, a koji utiču da veliki broj Roma/kinja ne upiše ili napusti osnovno obrazovanje. Zaključak dokumenta ukazuje da su pomaci u boljem pristupu obrazovanju mogući jedino kroz širu društvenu i koordinisanu intervenciju koja je usmjerena na uklanjanje postojećih sistemskih nedostataka i primjeni afirmativnih mjera inkluzivnoga tipa.