“Rad na jačanju prava Romkinja u pretežno „muškoj“ ili patrijarhalnoj romskoj zajednici u kojoj se podrazumjeva da su preko 95% vlasnika imovine muškarci, u kojoj je u pisanoj istoriji zabilježen jako mali broj žena liderica, u kojoj se angažman žene smatra čak i kršenjem tadicije, za nju je bio veliki izazov. Pa i pored toga svoj rad je fokusirala na direktan rad sa korisnicima/cama kako Romkinjama tako i ne Romkinjama, a kao prepoznata romska aktivistica učestvuje u procesima kreiranja različitiih javnih politika bitnih za cjelokupnu romsku populaciju, posebno za Romkinje u zajednicama.