U poređenju sa mnogim drugim bh. gradovima, Romkinje u Prnjavoru imaju bolji životni standard. Ovo podrazumijeva osiguran dom i relativno redovne mjesečne prihode, bilo od nekog stalnog posla, povremenih zanimanja ili penzije. Romska zajednica u ovom gradu je veoma mala, ali vrlo vrijedna. Svi nekako pokušavaju da unaprijede svoje živote i zarade više, a manje da se oslanjaju na bilo kakvu vrstu pomoći. Romkinje iz ruralnih dijelova grada uglavnom žele proširiti svoja poljoprivredna gazdinstva i stvarati svojim rukama. Njih tri govore o svojim željama za budućnost.
Autor: Asim Bešlija
Anđa Novaković
Anđa je penzionerka u godinama i jedini izvor prihoda joj je mala penzija. Kaže da dobija svega 200 KM i da je ta suma dovoljna za preživljavanje. Dok plati sve račune i kupi nešto hrane, njoj ne ostane ništa za bilo kakve druge potrebe. U maloj kući živi sa sinom koji je zaposlen, ali koji također ima malu platu, pa se sve svodi na jedan vrlo skroman život. Anđi je svaka pomoć dobrodošla i, kad bude prilike, uvijek je dobije od Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej'. Ali ona ne miruje i ne čeka pomoć. U Bosanskom Šamcu, u kojem je nekad živjela, bavila se poljoprivredom i uzgojem peradi. Pa, to voli raditi i u Prnjavoru kad je u mogućnosti. Najčešće uzgaja piliće čije meso prodaje i od toga nešto zaradi, a nešto ostavlja i za svoje potrebe.
Dugoročno je to nešto od čega bi se moglo živjeti. Neki mali biznis. Nekad sam imala i plastenik, pa bi i to bilo dobro ponovo raditi, kaže Anđa.
Ona misli da bi od ovih malih poslova mogla sasvim fino živjeti jer bi proizvodila hranu za sebe, i ne bi zavisila od bilo koga drugog. No, i u vrijeme kad je bila socijalni slučaj i trebala materijalnu podršku, nikad je nije dobila od opštinskih službi u Prnjavoru. Sama se snalazila i ponekad dobijala donacije. Osiguranjem plastenika ili pokretanjem malo veće proizvodnje pilića, ona bi se ekonomski osnažila i nastavila raditi sve dok može. U situaciji u kojoj se trenutno nalazi, sa izrazito malom penzijom i neposjedovanjem više obradive zemlje, za njenu bezbrižnu budućnost ovo bi bila idealna kombinacija. I stalni izvor zarade.
Dragana Stanić
Dragana živi na selu, na fino uređenom imanju i sama je u kući. Njena djeca otišla su u inostranstvo i jedini način da osigura svoju egzistenciju jeste poljoprivreda, odnosno peradarstvo. Ona nema nikakvih prihoda. Jedini put kad je dobila neku vrstu pomoći bilo je 100 KM od lokalnog Centra za socijalni rad. Sve ostalo uglavnom zaradi sama, a nešto dobije od Udruženja 'Romska djevojka – Romani Ćej'. Na svome imanju ima plastenike, nešto od povrća uzgaja i na otvorenom, a kada može uložiti novac, nabavi i piliće. Poljoprivredne proizvode, svježe ili obrađene, kao i piliće, prodaje i tako nešto zaradi za vlastiti opstanak i liječenje. Sada želi proširiti svoju malu proizvodnju i na mliječne proizvode.
Jedino bi mi bilo potrebno da imam kravu. To bi mi osiguralo stalni prihod svaki dan. Prodavala bih mlijeko, sir, kajmak. Prodavala bih ovdje u selu i imala prihode. I sebe bih mogla osigurati. Ne očekujem nikakvu socijalnu pomoć, želim raditi i sebi osigurati sve što je potrebno, pojašnjava Dragana svoje planove.
Za prodaju mliječnih proizvoda ima tržište jer svega dvije kuće u selu imaju krave, a mlijeko prodaju velikim mljekarama. Praktično, ne može se kupiti svježe mlijeko ili neki mliječni proizvod, tako da bi njena krava bila isplativa. Ali novca za njenu nabavku nema niti očekuje da bi je na bilo koji način mogla dobiti od lokalnih vlasti kao podršku ekonomskom osnaživanju. Cijena krave bi mogla biti između 2-3 hiljade KM, ali si ona to trenutno ne može priuštiti. Svu pomoć koju je dobijala prije ona je dobro iskoristila na nabavku plastenika, materijala za sjetvu, sjemena i tome slično. Zato je danas u situaciji da ne zavisi ni od koga.
Jelena Mirković
Jelena trenutno nema puno želja i ne razmišlja puno o budućnosti. Njen sin ove godine je krenuo u prvi razred osnovne škole, a uskoro očekuje još jedno dijete. Najviše je zaokupljena time. Ona živi u jednoj kući sa još sedmero ljudi. Velika su porodica koja će ubrzo biti još veća. Trenutno je zaposlena, kao i njen muž, ali plate su jako male da bi mogli finansirati sve potrebe. Iz ovakve perspektive teško im je planirati bilo kakve velike stvari, nego samo odgajati i obrazovati djecu. Njima žele osigurati školovanje i zanate da mogu imati barem neku perspektivu u budućnosti. Dodatno nešto zarade od uzgoja pilića ili svinja, a iz malog vrta proizvedu i domaću hranu.
Uzgoj svinja i pilića nam je dodatni prihod. I to bi se moglo malo proširiti. Za prehranu porodice to bi mnogo pomoglo i nas osnažilo, kaže Jelena.
Međutim, porodica nema novaca da ulaže u nabavku pilića ili svinja i njihov uzgoj, kako bi se to pretvorilo u neku vrstu posla. Za sada su to male količine od kojih se nešto proda, a nešto ostavi za vlastitu prehranu. Bez podrške sa strane i ulaganja, ne mogu uraditi mnogo. Jelena i njen muž nemaju ni svoj dom i nekad u budućnosti im je želja da djecu odgajaju u vlastitoj kući. Za sada su sretni sa onim što imaju – priliku da zarađuju, te odgajaju i školuju vlastitu djecu.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.