Prnjavorsko udruženje 'Romska djevojka – Romani ćej' od samog svog nastanka nastojalo je da aktivira Romkinje i sve druge žene da se počnu baviti malim kućnim radinostima i na taj način ostvare neke prihode za sebe. Ova priča počela je sa ukrašavanjem različitih predmeta dekupaž tehnikom i njihovom prodajom, te izlaganjem na različitim sajmovima i festivalima. Zbog velikog interesa, u Udruženju je odlučeno da se krene korak naprijed – u osnivanje male firme koja bi uz CNC mašinu proizvodila razne korisne predmete i prodavala ih na tržištu, te zaposlila Romkinje i druge marginalizirane grupe u društvu.
Autor: Asim Bešlija
Snježana Mirković, predsjednica Udruženja 'Romani ćej – Romska djevojka' iz Prnjavora, nije ni mogla ni pretpostaviti da će radionice njenog udruženja posvećene dekupaž tehnici biti toliko uspješne i privući veliku pažnju. Naime, tokom godina rada sa Romkinjama i drugim ženama iz marginaliziranih skupina koje su bile voljne naučiti nešto novo, pokazalo se da je ukrašavanje različitih predmeta dekupažom izuzetno atraktivno. Udruženje je koristilo predmete poput kutija ili poslužavnika da promoviše romsku kulturu i tradiciju na sajmovima i festivalima nacionalnih manjina, a ponešto i proda. Tako je ostvarena višestruka korist ali i iskazan interes javnosti za ovakvom vrstom proizvoda. Međutim, ispostavilo se da je vrlo skupo kupovati različite vrste kutija za ukrašavanje dekupažom, pa se ukazala prilika da se ova vrsta posla unaprijedi i krene ka nečemu ozbiljnijem. Kao udruženje, nisu mogli proizvoditi niti se baviti prodajom, a nemaju ni dovoljno novca da sami finansiraju početak neke masovnije proizvodnje.
Šansa je došla sa jednim projektom ekonomskog osnaživanja rađenim sa organizacijom CARE International, gdje su se odlučili da krenu u rad sa CNC mašinom i pravljenje vlastitih originalnih proizvoda.
CNC smo odabrali jer nema puno ljudi koji se time bave i koji proizvode na taj način. Dobro nam je došlo da žene poznaju dekupaž. Tako da se ovdje mogu praviti i kutije i drugi proizvodi i prodavati na tržištu. Kako pojedincima, tako i ugostiteljstvu i drugim biznisima, pa i institucijama, kaže Snježana Mirković, predsjednica ovog udruženja.
Prije nego se krenulo u ozbiljno planiranje, udruženje je organizovalo obuku za sve zainteresovane. Za početak, dvije osobe su trebale biti obučene za rad na CNC mašini, a na kraju je obuku završilo njih 14, i Roma i svih ostalih. Obrazovali su se za zanimanja operatera i programera i stekli validne cetifikate sa kojima mogu raditi ovaj posao bilo gdje. Ovo je vrlo traženo zanimanje, a dvojezični certifikat otvara mogućnost zaposlenja i na međunarodnom tržištu. Učesnici obuke su bili uglavnom korisnici i korisnice različitih projekata samog udruženja, te je sa njima na ovaj način nastavljena uspješna saradnja, ovaj put u pravcu njihovog zapošljavanja.
Na putu ka otvaranju firme
Početak proizvodnje uglavnom je bio vezan za kutije koje su oslikavane, ali su u međuvremenu shvatili koliko široka primjena može biti i za šta se sve CNC mašina može iskoristiti. Na primjer, daske za rezanje, kašike za kuhanje, ikone, privjesci, različiti ukrasi. Pokazalo se da sve ovo, osim što se može praktično koristiti, jeste i izvanredan način da se radi promocija vlastitih aktivnosti. Tako je bilo u slučaju manifestacije Mjesec dana ženskog romskog aktivizma tokom kojeg su dijeljene promotivne kašike za kuhanje. Sa ovim je porastao i interes za ovu vrstu proizvodnje, ali i obuke.
Iz drugih gradova su nas također kontaktirali i bili zainteresovani da prođu obuke. Obuka je jako skupa kada se radi komercijalno, a ovdje je bila besplatna za sve učesnike. Dio ljudi koji su je završili nastavlja saradnju sa udruženjem. Škola koja je pružala obuku dala nam je popust, pa smo umjesto 10, obrazovali 14 ljudi, objašnjava Snježana.
Svi troškovi pokriveni su kroz saradnju sa donatorom, a na taj način nabavljena je i CNC mašina i time praktično sve pripremljeno za početak proizvodnje. Međutim, proizvodnja ne može početi dok se ne registruje nova firma jer samo udruženje ne može obavljati komercijalne djelatnosti. Za sada se rade samo probni primjerci različitih proizvoda. Za firmu je pripremljen i biznis plan uz pomoć posebnog eksperta kojeg je osigurao donator. Tu je detaljno razrađen nivo proizvodnje, broj uposlenika, vrsta marketinga i sve ostalo potrebno za profitabilan rad. Tačno se zna šta bi mašina trebala proizvoditi, šta je isplativo a šta nije, te koliko dnevno treba raditi. Posao bi trebao postati održiv i brzo se samofinansirati.
Potrebna su sredstva za ulaganje. Inicijalno je potrebno minimalno 20.000 KM za pokretanje proizvodnje bez plata za uposlene. I to za jednu godinu. Uz plate za dvije osobe potrebno je 50.000 KM. Za CNC operatera i marketing menadžera. I to bi se isplatilo, navodi Snježana.
Za ovakvu vrstu proizvoda postoji tržište, odnosno interes različitih vrsta kupaca, pa je sada samo pitanje vremena kada će se pronaći inicijalna sredstva za pokretanje masovne proizvodnje. Nabavljeni su i dodatni alati potrebni za rad CNC mašine koja je trenutno smještena u jednoj garaži dok se ne pronađe konačna lokacija za njeno instaliranje. Dok se ne stvore uslovi za neometanu proizvodnju, dio novca koji je osigurao donator za iznajmljivanje prostora i plaćanje industrijske struje, udruženje je utrošilo za nabavku repromaterijala. Na ovaj način bili su u mogućnosti uraditi probne proizvode i ispitati interes tržišta. Ideja je također da se možda krene na nivou kućne radinosti, a onda krene sa registracijom firme.
Za sami početak, plan je da se upošljavaju ljudi iz romske zajednice, žene koje rade dekupaž i drugi pojedinci i pojedinke koji su prošli obuku za CNC operatera i programera. U svakom slučaju, na prvom mjestu su marginalizirane skupine koje teško dolaze do posla i koji su duže vremena bez ikakvog zaposlenja. Za sada je neizvjesno kada bi mogla krenuti proizvodnja u punom kapacitetu jer udruženje to ne može uraditi samo. Nema lokalne podrške niti mogućnosti da se kreditno zadužuje, a najizglednija opcija za prvo ozbiljnije ulaganje je nastavak donatorske pomoći u gotovom novcu. Ono što je izvjesno je to da će Prnjavor relativno brzo dobiti jedan od prvih malih romskih biznisa.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.