Aida je ponos čitave romske zajednice u Kaknju, ali i Bosni i Hercegovini. Završava srednju školu, a već osam godina amaterski se bavi glumom. Planira studirati glumu i postati glumica. U isto vrijeme, svojim obrazovanjem bori se i protiv društvenih predrasuda i pokazuje kako nema potrebe za diskriminacijom ljudi koji su drugačiji. Kaže da se ne stidi onoga što jeste i da ponosno ističe svoj romski identitet. Njen dupli napor da se dokaže donio joj je odlične rezultate u svemu što je poželjela.
Autor: Asim Bešlija
Autor: Asim Bešlija
Aida Vehabović upravo završava svoje srednjoškolsko obrazovanje. Učenica je Mješovite srednje škole u Kaknju, smjer poslovno-pravni tehničar. Pored ovoga, već osam godina je članica Dramske sekcije pri Domu za kulturu. Kaže da sluša roditelje – prvo škola, pa onda sve ostalo. Jer bez škole svakako ne bi bilo ni glume, a ne bi mogla ni ispuniti svoje ciljeve i snove. Sa Dramskom sekcijom do sada je obišla razne festivale i bila na gostovanjima u brojnim gradovima u Bosni i Hercegovini.
Gluma me najviše interesuje. Škola je na prvom mjestu, ali ja improvizujem i stavim glumu na prvo, kaže uz smijeh Aida.
Voli glumu i živi za nju, a velika joj je želja da upiše studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Prema tome ide bez obzira na sve. I to iz jednog prostog razloga – školovanje i dramska sekcija su joj pomogli da se dokaže i postane aktivna članica društva. Na neki način, i da otkrije sebe i da se ne stidi onoga što jeste. Ojačala je i izgradila se u jaku ličnost koja ne vidi prepreke. To joj je pomoglo i da prihvati svoj romski nacionalni identitet i da bude ponosna. Sjeća se da je i razrednoj nastavnici u školi bez problema rekla da je Romkinja.
Zašto će me biti stid nečega čemu pripadam? To je moja nacija, moja kultura, ja se stvarno ponosim što sam Romkinja. Da nisam Romkinja, ne bih došla do ovog cilja do kojeg jesam, pojašnjava ona.
Kaže da se odmalena susretala sa diskriminacijom, još od vremena kada je bila u vrtiću, a najizraženija je bila u osnovnoj školi. Bila je razdvajana i izdvajana kao jedina Romkinja u razredu i izuzetno nedruštvena jer je osjetila da se prema njoj ponašaju drugačije. Rijetko je pričala sa bilo kime, bila je povučena i postiđena, a sramila se pitati bilo šta svoje nastavnike. Sada ne osjeti ništa od toga. Kaže da je u ovom momentu prava ona, da nema šta kriti i da se osjeća ispunjeno i otvoreno. Tvrdi i da diskriminacija postoji i da će uvijek postojati, ali da je spremna na to i na nekom budućem radnom mjestu. No, misli da će se to brzo prevazići jer ima iskustvo i vlastite mehanizme za odbranu. Naime, dobro zna ko je i šta je, te za šta je sve sposobna.
Borba protiv diskriminacije nikad ne prestaje
No, kako se Aida bori protiv diskriminacije? Ona navodi da sve kreće od jezika i govora.
Nikad se nisam na nekog izderala, sve je bez galame. Ja normalno odgovorim, kao što sada pričam, i kad mi se neko obrati da me povrijedi. Ja nikoga ne vrijeđam jer znam kako je biti povrijeđen, kako je biti u tom stanju, kaže ona.
Najčešće ignoriše provokacije koje su zasnovane na nacionalnoj osnovi i napominje da svi Romi/kinje, kao ni svi drugi ljudi, nisu isti. Ali to što je Romkinja i što je drugačija joj sve više predstavlja zadovoljstvo kako je starija i zrelija.
Volim to što sam drugačija. Volim što imam tamniju boju kože. Jednom su mi rekli da misle da sam iz Južne Amerike. Mislim, hvala puno na tome, priča Aida na vrlo šaljiv način.
Ljuti je kada ljudi koriste riječ 'cigan' iako najčešće ne znaju šta to znači, ali znaju da će to na neki način uvrijediti Rome/kinje. Ona objašnjava da ima ljudi koji to namjerno rade, da zadirkuju i da vide kako će se reagovati. Njen odgovor je njeno obrazovanje i vlastito osnaživanje, odnosno pokazivanje vlastitim primjerom šta su nove generacije Roma i Romkinja u mogućnosti da naprave. Svim snagama će se boriti da ostvari sve što je planirala i kaže da jedva čeka da vidi kako će se stvari u budućnosti promijeniti i kako će se ljudi tada ponašati. Mene je gluma totalno otvorila. Osam godina sam naporno radila i dokazivala ljudima ko sam ja. I sad želim da im pokažem da nisu svi Romi i Romkinje isti. Da, ako imaš ambiciju i cilj, da ćeš uspjeti. I da nema nikakvih granica koje postoje i koje ne možeš preći. Pomjeri je slobodno i što više radi na sebi, objašnjava Aida.
Položaj romske populacije se mijenja
Aida navodi da se generalno stanje romske populacije popravilo i da su danas ljudi ponosni kada vide nekog poput nje kako se obrazuje i uspijeva. A, ona nije jedina. Uzbuđeno priča o tome kako je njena razredna nastavnica fascinirana njome – jer je Romkinja, ulaže maksimalan trud u obrazovanje i pored toga ima vannastavne aktivnosti poput škole glume. Ovakve priče među mladima danas su rijetkost, a ona kaže da je ovim već postigla neki uspjeh.
Treba ići na edukacije, radionice, obrazovati se, pogotovo ovo što romska udruženja rade. Samo raditi na sebi i gledati svoj cilj, to je velika suština. Ne možeš ništa izgubiti tada, kaže Aida.
Ona posebnu snagu vidi upravo u romskim udruženjima u cijeloj Bosni i Hercegovini koja danas igraju ključnu ulogu u pomoći Romima i Romkinjama da poboljšaju svoj status na svim poljima. Ako se udruženja još više angažuju, kaže ona, bit će i više uspjeha. Potrebna je i podrška vlasti koje uglavnom nema. Romska populacija doslovno mora biti dosadno uporna da bi u nečemu uspjela i pokrenula stvari za sebe.
Stanje se ipak mijenja, iako sporo, i udruženja su tu, između ostalog, da pokažu da svi nisu isti i da su promjene moguće. Aida napominje da se ništa ne može ubrzati, ali da će se njena generacija dokazati u pogledu toga ko su i šta su, da će čuvati tradiciju i kulturu, izbrisati maloljetničke brakove i druge negativne prakse. Nove generacije Roma i Romkinja se školuju, završavaju i fakultete sa planovima da dobiju dobre poslove, i da i roditelji i prijatelji budu ponosni na njih. Želim poručiti svim roditeljima da budu uz djecu, da ih školuju, da budu uporna, pametna. Da crtaju, pišu, edukuju se i ispunit će svoj cilj, kaže na kraju ona.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.