Kao dio Akcije

“UNAPREĐENJE RODNE RADVNOPRAVNOSTI KROZ PROCES PRISTUPANJA EU“

Finansiran od Evropske Unije i sufinansiran od Švedske međunarodne agencije za saradnju (SIDA)

 “Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija”

Trajanje projekta 1 januar 2022 godine do 31 decembra 2022. godine.

Položaj Romkinja u bh. društvu je i dalje veoma nepovoljan. Nedostatak se manifestuje veoma lošim statusom u društvu kroz veoma nisko učešće u obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenom osiguranju i nizak nivo pristupa čak i osnovnim ljudskim pravima. Nepovoljan položaj Romkinja ogleda se iu stavovima zastupnica institucija koje ih neravnopravno postavljaju na dno društvene lestvice. Potreba za obrazovanjem, koje je preduslov za zapošljavanje i ekonomsku nezavisnost koja potencijalno omogućava uživanje niza prava koja Romkinja nije mogla da ostvari, identifikovana je kroz sva istraživanja/politički dokument. Jedna od opštepriznatih važnih potreba svakako je političko učešće. U dokumentu o politici „Položaj Romkinja u Bosni i Hercegovini“ objavljenom u aprilu 2019. godine, uz podršku i saradnju Kvinne till Kvinne, date su preporuke: osigurati aktivno učešće Romkinja u tijelima odlučivanja koja se direktno bave pitanjima Roma. Aktivnim učešćem Romkinja u političkom životu, ne samo da bi se potrebe Romkinja sadržajnije adresirale, već bi to precizno predstavljale žene koje najbolje razumiju potrebe i uslove Romkinja iz svih perspektiva i na najbolji način. pokušali bi pronaći adekvatne mehanizme za efikasno rješavanje svih njihovih problema.

U Bosni i Hercegovini Zakonom o zaštiti prava nacionalnih manjina, pored tri konstitutivna naroda, priznaje se 17 nacionalnih manjina koje su u Ustavu navedene kao "ostale". Iako su nacionalne manjine važan faktor u društvu u Bosni i Hercegovini, njihovo prisustvo i učešće u javnom životu je ograničeno. Takođe treba naglasiti da usvojeni nacionalni i lokalni akcioni planovi za Rome u oblasti stanovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i obrazovanja retko sadrže situacionu analizu, odnosno osnovnu analizu položaja Roma u oblastima u kojima se sprovodi akcija. planovi se provode, što otežava zaključak na osnovu kojih podataka su izrađeni logički okviri i indikatori za realizaciju akcionih planova.

Direktna ciljna grupa: 5 romskih ženskih organizacija, članica ženskih romskih mreža, 2 romske aktivnosti u okviru mreže, mreža žena BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, njih 30.

Indirektna ciljna grupa: Gender centar F BiH, Gender centar RS, romska zajednica najmanje 2.500 Roma, šira zajednica, komisije i drugi organi na kantonalnom i lokalnom nivou, putem medijskih najava i posjeta medijima procjenjujemo na minimalno 20.000 ljudi . Očekujemo da dopremo do mnogo više korisnika putem društvenih mreža. Također i Međusektorska komisija na lokalnom nivou općine u Gradu Tuzli.

Opšti cilj projekta koji očekujemo kroz realizaciju aktivnosti:

Jačanje kapaciteta Romkinje ženske mreže „Uspjeh“ BiH (organizacije uključene u aktivnosti RŽN) za efikasan dijalog sa Vladama, delegacijama i uredima EU u BiH, Direkcijom za evropske integracije, lokalnim organizacijama civilnog društva (OCD) i drugim civilnim društvenih organizacija u regionu, uz svijest svih uključenih o rodnoj dimenziji procesa pristupanja EU.

1. Unaprijeđeno znanje o pristupu u procesu EU integracija održavanjem dvodnevne radionice za članove mreže.
2. Povećana vidljivost ženskih ljudskih prava u pristupnim dokumentima EU, posebno vidljivost Romkinja.
3. Održavanjem 3 javne debate skrenuti pažnju javnosti na lokalnom i državnom nivou na važnost povećanja prioriteta ženskih ljudskih prava od strane vlada u procesu pristupanja EU.

Opći očekivani rezultat je integracija i vidljivost pitanja Romkinja u Bosni i Hercegovini u procesu pregovora o pristupanju EU. Udruženje Romkinja "Bolja Budućnost" Tuzla u partnerstvu sa Romskom ženskom mrežom "Uspjeh" u BiH namjerava uticati na nadležne institucije u Bosni i Hercegovini, a posebno na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u skladu sa Strategijom zagovaranja RŽN također da pojača pritisak na tijela Evropske komisije da identifikuju pitanja od značaja za status Romkinja u BiH kao posebno ranjive i marginalizirane grupe žena u postojećim politikama u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da potrebe Romkinja nisu adekvatno prepoznate i integrisane u postojeće politike i da implementacija ovih politika nema značajan uticaj na poboljšanje položaja Romkinja u bh. društvu.

Aktivnosti:

 1) Treninzi sa članicama Ženske romske ženske mreže „Uspjeh“ i pojedinkama iz Mreže u skladu sa potrebama članica za edukacijom u oblasti zagovaranja.

2) Zagovarački sastanci sa institucijama nadležnim za implementaciju gender mehanizama u BiH

3) Sastanci sa predstavnicima EK u BiH i Fokal točkom u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH

4) Praćenje politika vezanih za prava Romkinja i ravnopravnost spolova u oblasti rodnih politika u BiH

5) Organizovanje zoom sastanka sa članovima Balkanske romske mreže iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Kosova radi razmjene znanja i planiranja zajedničkog zastupanja na regionalnom nivou i uključivanja principa rodne ravnopravnosti u pristupanje EU

6) Organizovanje 3 javne debate sa ciljem jačanja kapaciteta i poboljšanog učešća različitih lokalnih ženskih grupa u pristupanju EU, posebno članica i pojedinki iz Ženske romske mreže. Svi relevantni akteri iz institucija na lokalnom i nacionalnom nivou.

Projekat „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija”, koji implementira Udruženje žena Romkinja “Bolja budućnost” Grada Tuzla, a podržan je od Reactor - Research in Action i njihovih partnera kroz Akciju „Unaprjeđenje rodne ravnopravnosti kroz proces pristupanja EU“. Ovu akciju finansira Evropska unija i sufinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.

Sadržaj ovog posta je isključiva odgovornost Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” grada Tuzla i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Švedske međunarodne agencije za saradnju (SIDA).

Romska porodica Biberović iz Tuzle uspjela je odgojiti i obrazovati čak devetero djece. Osmero njih je završilo osnovnu i srednju školu, dok se jedno dijete još obrazuje. I pored toga što se radi uglavnom o zanatskim zanimanjima za koja su obrazovani, oni danas ne mogu pronaći posao. Majka Fatima Biberović kaže da je to zbog toga što su Romi. Kako je bilo školovati toliku djecu bez posla, primanja i stipendija, priča nam sama Fatima.

 Autor: Asim Bešlija

 U tuzlanskom naselju Krojčica dom je porodice Biberović. U jednoj kući živi njih čak 11. Fatima i njen muž su odgojili devetero djece, bez bilo čije pomoći. Samo po sebi ovo je ogroman uspjeh. Osmero djece je završilo osnovnu i srednju školu, a deveto je još uvijek u osnovnoj. Ova velika romska porodica odrasla je na margini i tu još uvijek živi. Borili smo se. Nismo imali primanja. Ni dječiji doplatak nisam dobijala ni za koga, osim za zadnje dijete. Doplatak je bio 20 maraka. Muž se razbolio, a radio je sve fizičke poslove, ko god ga zovne, poput cijepanja drva. Šta god je bilo, on je radio. Ja sam išla po pijaci sa polovnom robom, skupljali po kontejnerima i preprodavali i tako smo se prehranjivali, priča Fatima.  

 Za državu ova višečlana porodica kao da nije postojala. Fatima je slala zahtjeve za pomoć, ali je uvijek dobijala odbijenice. Jedini na koje se mogla osloniti kada je bilo prilike, bili su ljudi iz Udruženja žena Romkinja 'Bolja budućnost'. Oni su joj pomogli i da se edukuje i sama traži pomoć. Nekolicina drugih nevladinih organizacija pomagala je u školskoj opremi za djecu i prilikom upisa u škole. Bez toga ničega ne bi bilo.  

 Fatima sa porodicom trenutno živi u bratovoj kući. Njena se zbog starosti urušila. Nije mogla dobiti donaciju za popravku jer nije bila legalizirana. U bratovoj kući doživljava havariju sa vodovodnim cijevima, tako da je i trenutna kuća vrlo neuslovna. Lične stvari stoje uglavnom van kuće. Novca nema za bilo kakve popravke, a sve što zaradi koristi za preživljavanje. Tu joj je pomoć Udruženja 'Bolja budućnost' bila ključna jer su putem projekata uspjeli osigurati piliće koje je odgajala i prodavala.

 Dali su mi piliće. Odgajam ih 42 dana i kasnije prodajem na pijaci. Kupila sam i opremu. Svake godine ih odgajam. Od zarade kupim nešto za kuću poput ogrijeva ili drugih potrepština, kaže Fatima.  

 Mimo ovoga, niti Fatima niti bilo ko iz njene porodice nikada nije imao ozbiljniji posao. Sve se svodilo na rad od dana do dana, dnevnice ili prikupljanje sekundarnih sirovina. Na poslove koji jako brzo troše čovjeka.

 Nema posla za obrazovane Rome i Romkinje

 Fatima i njen muž zbog narušenog zdravlja povremeno rade. Najstariji sin ima kombi, prikuplja i prodaje sirovine. Jedan mlađi radi s njim. Njih četvero, zapravo, jedini privređuju i donose neku zaradu u porodicu. Muž dobija 160 KM socijalne pomoći jer je imao višestruke operacije. To je dovoljno za plaćanje dijela računa. Djeca koja su sva redom obrazovana, mogla bi raditi, ali za njih nema posla. Jedan sin je završio srednju saobraćajnu školu i ima položen državni ispit. Aplicirao je za posao u gradskom saobraćajnom preduzeću, ali nije dobio posao. Kćerka je prehrambeni tehničar za rad u inspekciji, aplicirala je na tri mjesta, jedno od njih trafika, ali nije dobila posao. Druga kćerka ima zanimanje kuhara i poslastičara, prijavila se za rad u jednoj slastičarni, ali je nisu primili. Treća kćerka je obrazovana za poslovnog sekretara, također je aplicirala za posao i nije ga dobila. Iako svi imaju deficitarna zanimanja, za njih posla nije bilo. 

 Trebalo bi da bar jedno ima stalni posao, da radi, da imamo siguran prihod. Oboje smo sada oboljeli, živimo od narodne kuhinje, dobijamo po jedan obrok. Od jednog sina troje djece ide u školu. I od jedne kćeri jedno dijete će u školu, navodi Fatima.  

 I danas zna izaći da prosi kada nema drugog izlaza. Samo da bi se prehranila. Kaže da je išla tražiti posao, ali za nju ga nema. Također, voljela bi proširiti proizvodnju pilića i napraviti od toga neki stalni posao, ali su potrebna ulaganja za koja ona, niti bilo ko u porodici, nema novca. Jedini oslonac im je udruženje koje je u mogućnosti pomoći kada projekti to dozvoljavaju. Kada toga nema, nema ništa. Nije bilo ni pomoći za oporavak od pandemije za žene u neformalnom sektoru i posebno ranjive kategorije, niti ima bilo kakvog sistemskog rješenja ili pomoći Gradske uprave u Tuzli ili Tuzlanskog kantona.   Fatima ne može riješiti ni osnovne stvari poput kanalizacije koja teče kroz dvorište zbog rekonstrukcije puta koji je odmah iznad kuće. Niko ne želi time da se bavi, iako se više puta obraćala lokalnim institucijama. Ne žele to da riješe, kaže ona, Romi su ovdje i valjda misle da to mogu trpiti.

 Žele raditi, a ne moliti za pomoć

 Pored kuće porodice Biberović je i obradiva zemlja. Fatima je vrijedna i svake godine uzgaja povrće. Ovaj put je zasijala krompir, boraniju, bundeve, luk i drugo. Sve su to domaći proizvodi. Ali dok ne dođe vrijeme berbe, treba preživjeti.Svi žele raditi, ali nemaju šanse. Djeca žele raditi, ali neće da ih prime zato što su Romi. Razlog je što ne žele da zaposle Rome. Obrazovana su djeca, deficitarnih zanimanja. A, kažu da Romi da neće da rade, žali se Fatima.  Sama djeca su zbog niza odbijenica već odustala od traženja posla. Neće da idu i neće više da se sramote jer je razlog najčešće njihova nacionalnost. Bolje im je, kaže Fatima, da rade za dnevnice nego da svaki put iznova budu odbijeni i poniženi.

 Rješenje u ovoj porodici vide u otvaranju male farme pilića koju bi vodio jedan od sinova. Fatima već ima iskustvo i zajedno sa mužem bi mogla pomoći. Trebali bi kupiti mašinu za perutanje i krenuti u proizvodnju. Iz svoga dosadašnjeg rada, ona je uspjela sve prodati. Tako da je neki mali biznis idealna prilika za njih. Za bilo kakvu pomoć, nema se više kome obratiti. Sva njene molbe upućene prema institucijama nisu dala nikakvog rezultata. Obraduje se kada 'Bolja budućnost' ima neke higijenske pakete ili vaučere, pa barem može nakratko zaboraviti na egzistencijalne probleme. I sve se svodi na ličnu borbu i volju za opstankom, i to već decenijama. Borba je isto kao na ulici, zaključuje Fatima.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Udruženje žena Romkinja (UŽR) “ BOLJA BUDUĆNOST” Grada Tuzla je ženska romska NVO koja kroz socio-ekonomske programe, programe ljudskih prava, programe zagovaranja i političke participacije doprinosi poboljšanju uslova života romske populacije sa fokusom na Romkinje.

Osnovane smo 08.02.2001 godine kao tada prva ženska romska organizacija na području Bosne i Hercegovine kod Ministarstva pravosuđa i uprave Tuzlanskog kantona. Poštivajući visoke moralne vrijednosti rasli smo i razvijali se. Trenutno imamo 6 uposlenika/ca u organizaciji ali po različitim projektima i aktivnostima sarađujemo sa preko 50 volontera/ki i vanjskih saradnika/ca. Naše članice ali i korisnice su uglavnom Romkinje, ali i Neromkinje, jer je naša generalna misija borba za bolji položaj i veću ravnopravnost žena u našoj regiji. Do sada smo uspješno implementirali preko 350 projekata kako lokalnih, nacionalnih tako i regionalnih. Procjenjujemo da smo u proteklim godinama imali preko 200 000 krosnika/ca, a indirektnih više od toga.

Vjerujemo da naš cjelokupni rad doprinosi i ostvarenju naše vizije koja glasi; Bosna i Hercegovina kao zemlja ravnopravnih građana i građanki u kojoj Romkinje u potpunosti ostvaruju sva prava i aktivno i ravnopravno učestvuju u svim sferama bosansko-hercegovačkog društva.

 Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“  Grada Tuzla objavljuje JAVNI POZIV Revizorskim kućama za obavljanje organizacijske revizije finansijskih izvještaja. Ponudu za obavljanje organizacijske revizije u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji i Međunarodnim standardima revizije i izražavanja mišljenja nezavisnog revizora o finansijskim izvještajima  za period 01.01.2022 – 31.12.2022 godine potrebno je dostaviti do 01.09.2022 godine. Također želimo istaknuti da organizacijski revizorski izvještaj pored lokalnog jezika mora biti napisan i na engleskom jeziku.

 Javni poziv ostaje otvoren do 01.09.2022.godine do 12:00 sati  te Vas molimo da Vaše ponude dostavite putem e-maila : This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili putem pošte na adresu Hadži Hasan age Pašića bb, 75000 Tuzla sa naznakom „Ponuda za obavljanje organizacijske revizije za period 01.01.2022.-31.12.2022.godine".

Većina Romkinja u Kaknju barem dio svoga života provela je u nasilnom okruženju. Bilo da je to u okviru porodice ili bračne zajednice. Neke od njih nasilje su trpile i po više decenija, uglavnom zatvorene u kućama, bez bilo kakve mogućnosti da odlučuju o svom životu. Ali, takve situacije vremenom, polako ali sigurno, iščezavaju. Sve je više prostora slobode koji ove žene osvajaju i to zahvaljujući malim koracima za njihovo osnaživanje koje poduzima kakanjski Centar za majke 'Nada'.

 Autor: Asim Bešlija

 Nikad prije nisam mislila da trebam izaći sa ženama, sa društvom, iz kuće. Mislila sam da trebam biti u kući, djecu čuvati, kuhati, priča Z ukratko priču svog života.Ovakav način razmišljanja ponijela je iz roditeljske kuće u kojoj je bila izložena nasilja. Naučila je gdje mjesto ženi, šta smije raditi a šta ne, i od čega bi se trebao sastojati njen život. I kao žene i kao Romkinje. To je nekako prenijela u svoju bračnu zajednicu, iako joj muž nikada nije zabranjivao bilo šta. Majka je dvojice dječaka sa invaliditetom te je njena životna borba odavno itekako teška. No, uprkos tome, smogla je snagu da oslobodi samu sebe – najprije od načina razmišljanja, a zatim i konkretnih navika koje su joj život činile gorim. Sve se promijenilo prije nekoliko godina kada je upoznala žene iz romskog udruženja Centar za majke 'Nada' i njegovu predsjednicu Zeminu Vehabović. Korak po korak, počela je izlaziti iz kuće i družiti se, zajednički proslavljati praznike poput Osmog marta ili Đurđevdana. Počela je drugim ženama pričati o svome traumatičnom iskustvu koje joj nije dozvoljavalo da živi jedan otvoren i ispunjen život, bez samonametnutih ograničenja. Upoznala je i žene sa sličnim iskustvima i to je bio momenat kada su same uvidjele svoju snagu, ali i naučile više o svojim pravima.

 Sada te žene znaju da ne treba dozvoliti nasilje u porodici i da ne treba da se zatvaraju. Treba da se izlazi, druži, da se slavi što treba da se slavi. I smatram da je uz pomoć udruženja dosta žena saznalo, vidilo i ohrabrilo se i da je manje nasilja sada u Vardi u odnosu kako je bilo, kaže Z.

 Kao i niz drugih žena u kakanjskom naselju Varda, gdje živi veći dio romske populacije, naučila je gdje otići i prijaviti nasilje ako se desi i, što je još važnije, naučila je da ne trpi. Kroz svoj primjer ohrabrila je i druge žene da se otvore i počnu slobodnije živjeti. Još važnije, da pričaju o svojim traumama i liječe ih. Promjene su vidljive i sada zajedno idu na sastanke i druže se, rastu zajedno.

Ja sam sada slobodnija, tako se osjećam. Udata sam, imam djecu, nemam nasilja. Kad sam se udala, ja sam mislila da trebam živjeti na način kako je živjela moja majka. Zahvaljujući udruženju, ja sam slobodna. Ovo druženje mi je puno pomoglo, navodi Z

 A, pomaže i ona sama. Nedavno je na nekoliko dana udomila prijateljicu koja nije Romkinja. Trpila je nasilje od strane muža i došla je modra od udaraca. Pomogla joj je da prijavi nasilje i smjesti se kod sestre i tako se spasi.

 Z trenutno ne radi nigdje, kao ni njen muž. Voljela bi raditi iako zbog nasilja u porodici nije uspjela završiti srednju školu. Svoj posao vidi u oblasti obrazovanja i kaže da bi mogla podučavati, pomagati nepismenima ili onima koji se pripremaju za ispite. U osnovnoj školi je bila odlična učenica, a sada ima dobro znanje engleskog i njemačkog jezika.

 Sloboda za Romkinje nema alternativu

 Zemina Vehabović, predsjednica Centra za majke 'Nada' iz Kaknja kaže da je udruženje dosta radilo na jačanju žena po pitanju njihovih najosnovnijih ljudskih prava. Najprije, kada je u pitanju nasilje kojem su bile ili su još uvijek izložene. To se odnosi kako na njihovo ohrabrivanje, tako i na pravne procedure njihove zaštite odnosno prijavu samog nasilja institucijama. Određeni broj žena se u potpunosti osnažio da danas otvoreno govori o svojim iskustvima i potiče druge Romkinje da se suprotstave i da ne trpe, da ostvare svoju ravnopravnost.

 Mi Romkinje nismo samo za kuću, nego smo sposobne i za raditi, pridonijeti domaćinstvu. Zato su ove moje žene Romkinje ponos jer su pokazale snagu, jer dolaze iz jako teških uslova, navodi Zemina.

 Njen centar je u prethodnim godinama uz podršku Udruženja žena Romkinja 'Bolja budućnost' iz Tuzle te organizacije UN Women, organizovao deset radionica o ljudskim pravima gdje su žene mnogo naučile. Njih 30 danas se smatra osnaženim i educiranim o ovoj temi. Danas su one nositeljice promjena u vlastitoj zajednici i svojim praktičnim radom ostvaruju ravnopravnost i slobodniji život.

Žene rade, bore se za sebe, sada idu i zajedno sa muževima. Da ne zavise više od muževa nego da same stvaraju. Da imaju bolji standard i nezavisnost, kaže Zemina.  U naselju Varda postoji još priličan broj Romkinja koje su zatvorene, koje trpe nasilje i za te slučajeve se zna, ali one same još uvijek nemaju hrabrosti da to prijave. Čak ne smiju da pričaju ni sa drugim ženama o tome. Sam Centar za majke 'Nada' aktivno radi sa institucijama poput policije, Centra za socijalni rad i Službe za mentalno zdravlje u Kaknju da se što više slučajeva procesuira. Posebno kada se radi o maloljetničkim brakovima kojih je malo, ali se svaki put reagira.Najveći problem predstavlja nevoljkost žena da same prijave nasilje, jer bez toga institucije ništa ne mogu uraditi. One se moraju pojaviti lično. Zna to dobro i sama Zemina koja je također žrtva porodičnog nasilja i kojeg se često prisjeti jer je trauma od svega preživljenog još uvijek tu. Kaže da uvijek zadrhti kad se vrati u to vrijeme. No, za nju, kao ni druge žene sa sličnim iskustvom, u Kaknju ne postoji bilo kakva vrsta psihološke ili materijalne podrške. Radionice i sastanci koje organizuje njen centar jedini su slobodan prostor za ove žene gdje barem mogu ispričati svoje priče. Time je i ispunjena njegova svrha da ženama pruži nadu, ali i da tu nadu pretvori u stvarnost. Da razvije solidarnost i međusobno pomaganje i jačanje.  

 Obrazovanje rješava dosta problema

 Šerifa već nekoliko mjeseci radi pri Centru za majke 'Nada' kao medijatorica za probleme romske populacije u Kaknju. Ona je veza između zajednice i lokalnih institucija i ljudima pomaže da završe najjednostavnije administrativne poslove i papirologiju. To uključuje ostvarivanje socijalnih prava poput dječijeg dodatka, vađenje ličnih karata, upis u školu i slično. Pomaže i ženama žrtvama nasilja jer je dosta njih još uvijek nepismeno. Neko mora biti uz njih.

Žene imaju od strah od muževa. Strah da prijave nasilje. Pa idemo zajedno da prođemo kroz proceduru. Sve završimo zajedno sa institucijama. Da se osnaže, da same završavaju poslove, da znaju prava i da se osamostale, kaže Šerifa.

 I sama Šerifa je nekada trpila nasilje od muža, a sada je samostalna i slobodna. Rekla je sebi da želi da bude slobodna žena i da neće više da trpi, a sada radi u udruženju i daje doprinos unapređenju zajednice. Kaže da je ponosna na žene koje su se izborile za sebe i da one garantuju napredak čitave zajednice. Ove stvari daleko su važnije od bilo čega materijalnog jer stvaraju novu generaciju Romkinja koje su vidljive i koje se žele afirmisati, te biti uzor drugima u predstavljanju vlastite zajednice. Ali i pomaganju svima kojima je pomoć potrebna, bez obzira na nacionalnost jer sve gledaju na isti način.Centar za majke 'Nada' ulaže mnogo truda da se napredak osjeti u svim oblastima života. On ponekad nije vidljiv i primjetan, i vjerovatno će trebati vremena da to bude prepoznato u javnosti. Jedan primjer je oblast obrazovanja gdje je Centar motivisao upis 35 Roma i Romkinja svih životnih dobi da završe osnovno obrazovanje. Vode se idejom da se mora obrazovati i da zajednica može napredovati jedino na taj način. Sada postoji i poseban program besplatne večernje škole u Kaknju gdje oni koji nisu uspjeli završiti osnovno obrazovanje iz različitih razloga, imaju priliku da to urade.

 Edukacija o praktičnim vještinama i znanjima mogla bi biti i rješenje za žene žrtva nasilja. U Centru smatraju da bi za to bili korisni kursevi poput onog za šivenje gdje bi žene mogle razviti svoje male poslove, zaraditi novac i ostvariti nezavisnost. Za njih bi to bilo nešto veliko, kaže Zemina Vehabović, i poredi to sa nabavkom pilića za vlastite potrebe. Nekada ih je imala 5, a sada 15, što je sada veliki napredak i mogućnost za ekonomsku nezavisnost. 

 Ženama nakon nasilja treba posao, da se bave nečim, da se zanimaju. Nema posla, nema odakle, vraća se u nasilnu sredinu, nastavlja se patnja kroz život. Bilo bi dobro da nađe posao, smještaj, hranu i sve.  Bez posla i primanja odlučuje da se vrati u nasilniku. Svaka druga žena ima slično razmišljanje  - bolje da trpi čovjeka, nego oca i mater. I tako se nastavlja ista priča, zaključuje Zemina

Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Snovi se se ostvaruju ako vrijedno radiš na njima, ma gdje živio/živjela i koliko god ne postoje uslovi za to. Primjer za to je mlada Prnjavorčanka Klaudija Mirković koja ambiciozno prati svoje strasti i talente. Dolazi iz osmočlane romske porodice koja joj daje nesebičnu podršku da ostvari sve što poželi. Ona pjeva, svira nekoliko instrumenata, ima odlične rezultate u školi i želi graditi karijeru u oblasti medicine. Klaudija iznad svega voli obrazovanje i stjecanje novih znanja.

Autor: Asim Bešlija

Klaudija Mirković tek je završila šesti razred osnovne škole u Prnjavoru. 12 joj je godina ali ima ogromne ambicije. Njena porodica ali i bliža okolina kažu da odavno nisu vidjeli dijete koje je toliko predano svome obrazovanju i svim svojim talentima. Za vrijeme trajanja škole, Klaudija većinu dana provede u učionici ili učeći kod kuće ili svirajući violinu u muzičkoj školi. Violina joj je velika strast.

 Violina je drugačija od ostalih instrumenata i najlakša mi je za sviranje. Volim je zbog zvuka koji se proizvodi, kaže Klaudija.

 Ova pretalentovana djevojčica ima vremena i za niz drugih stvari. Pored violine, voli svirati i klavir, pored toga recituje i pjeva, a u isto vrijeme uči i dva strana jezika – engleski i njemački. U školi je zvanično vrlo dobra. Godinu obično završi sa četvorkom koja inače naginje ka petici jer joj uvijek nedostaje svega nekoliko bodova. Što u krajnjoj liniji i nije najbolji odraz svega što ona zna i potencijala koji posjeduje.

 Svoj prvi zvanični nastup imala je sa drugim učenicima iz muzičke škole na romskoj večeri u Prnjavoru gdje je recitovala i svirala violinu. I to kao jedina Romkinja. Ne posjeduje vlastitu violinu, nego je zadužuje u školi tako da može vježbati i kod kuće dok traje školska godina. No, iako su joj umjetnost, sviranje i pjevanje trenutno u fokusu, svoju budućnost vidi na jednom potpuno drugom mjestu.

 Voljela bih da idem u medicinsku školu, da se obrazujem u tom smjeru, navodi stidljivo Klaudija dok pokazuje svoja svjedočanstva i dobre ocjene iz osnovne škole. 

 Klaudija je jedna od najaktivnijih učenica u školi. Tamo je čak i kad je bolesna. Javlja se da odgovara, popravlja ocjene i prosjek. Uvijek fino obučena i uredna, primjer je za druge, zahvaljujući svojim roditeljima i široj porodici koji su joj neizmjerna podrška. Romsko Udruženje 'Romska djevojka- Romani ćej' iz Prnjavora u njoj već vidi buduću aktivisticu koja će svoja znanja moći prenositi na zajednicu. Trenutno nema nikakvu stipendiju osim pomoći sa besplatnim udžbenicima kao i sva druga djeca, dok će se situacija promijeniti u srednjoj školi, što će joj otvoriti još više mogućnosti. 

Velika i sretna porodica Mirković

 Bila bi najsretnija kad bi dijete bilo uspješno i sa završenim fakultetom. To je prva stepenica do uspjeha. To znači i manje diskriminacije i bolja integracija u društvo, kaže Klaudijina majka Gordana.

 Klaudijini roditelji Nenad i Gordana završili su srednju školu. Sva djeca su obrazovana i rade ili u Prnjavoru ili u inozemstvu. Imaju zanate od kojih pristojno žive. Klaudiju žele podržati još i više i uraditi sve što je potrebno da ostvari ono što je zamislila. Da nastavi školovanje, usavrši strane jezike i napravi i korak dalje od svega što su oni uradili u svom životu.

 Ova djevojčica ipak ima sreću da živi u Prnjavoru, gradiću u Bosni i Hercegovini u kojem se odavno miješaju ljudi različitog porijekla, nacionalnosti i vjeroispovijesti. To automatski znači više prihvaćenosti i manje diskriminacije zbog činjenice da dolazi iz romske zajednice. Romi su ovdje vrlo dobro integrisani i poštovani, ali zbog činjenice da su vrijedni, žele raditi i dokazivati se, živjeti od svoga rada. Takva je i Klaudija koju su roditelji naučili da sve zasluži svojim radom i rezultatima.

 Porodica Mirković ima osam članova. Tu su djeca, unučadi i jedna snaha. Žive u vlastitoj, fino uređenoj kući smještenoj nekoliko kilometara od centra Prnjavora. Sin i snaha imaju stalne poslove, dok otac Nenad radi svašta kako bi zaradio novac, uglavnom putem dnevnih poslova. I mogu fino zaraditi da imaju dostojanstven život. Kažu da se nikad ne žale i da im ništa ne fali. Prije su se bavili i poljoprivredom, dok sada uglavnom uzgajaju piliće za vlastite potrebe i prodaju.

 Uzgajam po 50 komada pilića. Dobijem pomoć od udruženja i to mi je dodatni prihod. Treba raditi i zarađivati za sebe, kaže Gordana Mirković.

 Sa žaljenjem priča kako joj se jedne prilike desilo da su svi pilići koje je imala jednostavno nestali. Ne zna šta se desilo, ali vjeruje da su ih odnijele divlje životinje. No, to je nije omelo da nastavi sa ovim malim biznisom i zarađuje dodatni prihod za svoju porodicu. Ističe nezamjenjivu podršku Udruženja 'Romska djevojka  - Romani ćej' koja je posebno značila u vrijeme pandemije korona virusa kada se nije moglo raditi. Tada su dobijali vaučere i pakete sa hranom, te su uspjeli preživjeti bez većih problema.   

 Afirmacija romske zajednice kroz dobre primjere

 U porodici Mirković ponosni su na sve svoje članove jer niko od njih se ne bavi ničim nezakonitim, svi zarađuju na neki način i žive od svoga rada. Poseban ponos je mala Klaudija, ne samo za njih, nego za čitavu romsku zajednicu u Prnjavoru u kojoj nema mnogo mladih ljudi. Ovakvi primjeri puno doprinose uklanjanju stigmatizacije sa Roma i Romkinja i njihovoj boljoj integraciji i ravnopravnijem položaju u društvu.

 Uspješni Romi treba da govore da su Romi i da pomognu drugima da ostvare ravnopravnost. Mnogi to neće da urade jer se i dalje boje diskriminacije, navodi Gordana.  

Otac Nenad kaže da je u svojih 55 godina života svega nekoliko puta doživio da ga je neko uvrijedio na nacionalnoj osnovi. Kaže da ima svoje ime i prezime i da ga niko ne treba izdvajati na nacionalnoj osnovi, kvalifikovati na ovaj ili onaj način. I on i kompletna porodica su rođeni i odrasli u Prnjavoru, tu su se obrazovali, rade i žive. Bore se za sebe i nastoje biti što pošteniji.    

 Maksimalno se trude da svojoj djeci osiguraju sve što imaju i druga djeca, posebno kada idu u školu. Da budu čista, uredna, lijepo obučena. Nekad je trud i deset puta veći kako bi pokazali da su poput svih drugih i kako niko ne bi mogao bilo šta prigovoriti. Klaudijini rezultati sve ovo potvrđuju. Porodica Mirković je u potpunosti miješana sa svim drugim nacijama i religijima u BiH, tako da se tolerancija za njih podrazumijeva.

 Iz prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' navode da se aktivno bore protiv diskriminacije, posebno djece u školama i da se bune protiv svakog pojedinačnog slučaja. Takvih slučajeva ima malo, ali uvijek reaguju i nastoje probleme riješiti direktno sa školama. Ne dozvoljavaju vrijeđanje i omalovažavanje i jednostavno traže isti tretman i jednakost. Onako kako su tretirani kada plaćaju svoje obaveze prema državi. Sreća je da nema većih problema i da je mentalitet ljudi u Prnjavoru takav da nisu skloni podjelama. Romi i Romkinje to ne osjete jer žive i druže se sa svima.  

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Snovi se se ostvaruju ako vrijedno radiš na njima, ma gdje živio/živjela i koliko god ne postoje uslovi za to. Primjer za to je mlada Prnjavorčanka Klaudija Mirković koja ambiciozno prati svoje strasti i talente. Dolazi iz osmočlane romske porodice koja joj daje nesebičnu podršku da ostvari sve što poželi. Ona pjeva, svira nekoliko instrumenata, ima odlične rezultate u školi i želi graditi karijeru u oblasti medicine. Klaudija iznad svega voli obrazovanje i stjecanje novih znanja.

Autor: Asim Bešlija

Klaudija Mirković tek je završila šesti razred osnovne škole u Prnjavoru. 12 joj je godina ali ima ogromne ambicije. Njena porodica ali i bliža okolina kažu da odavno nisu vidjeli dijete koje je toliko predano svome obrazovanju i svim svojim talentima. Za vrijeme trajanja škole, Klaudija većinu dana provede u učionici ili učeći kod kuće ili svirajući violinu u muzičkoj školi. Violina joj je velika strast.

 Violina je drugačija od ostalih instrumenata i najlakša mi je za sviranje. Volim je zbog zvuka koji se proizvodi, kaže Klaudija.

 Ova pretalentovana djevojčica ima vremena i za niz drugih stvari. Pored violine, voli svirati i klavir, pored toga recituje i pjeva, a u isto vrijeme uči i dva strana jezika – engleski i njemački. U školi je zvanično vrlo dobra. Godinu obično završi sa četvorkom koja inače naginje ka petici jer joj uvijek nedostaje svega nekoliko bodova. Što u krajnjoj liniji i nije najbolji odraz svega što ona zna i potencijala koji posjeduje.

 Svoj prvi zvanični nastup imala je sa drugim učenicima iz muzičke škole na romskoj večeri u Prnjavoru gdje je recitovala i svirala violinu. I to kao jedina Romkinja. Ne posjeduje vlastitu violinu, nego je zadužuje u školi tako da može vježbati i kod kuće dok traje školska godina. No, iako su joj umjetnost, sviranje i pjevanje trenutno u fokusu, svoju budućnost vidi na jednom potpuno drugom mjestu.

 Voljela bih da idem u medicinsku školu, da se obrazujem u tom smjeru, navodi stidljivo Klaudija dok pokazuje svoja svjedočanstva i dobre ocjene iz osnovne škole. 

 Klaudija je jedna od najaktivnijih učenica u školi. Tamo je čak i kad je bolesna. Javlja se da odgovara, popravlja ocjene i prosjek. Uvijek fino obučena i uredna, primjer je za druge, zahvaljujući svojim roditeljima i široj porodici koji su joj neizmjerna podrška. Romsko Udruženje 'Romska djevojka- Romani ćej' iz Prnjavora u njoj već vidi buduću aktivisticu koja će svoja znanja moći prenositi na zajednicu. Trenutno nema nikakvu stipendiju osim pomoći sa besplatnim udžbenicima kao i sva druga djeca, dok će se situacija promijeniti u srednjoj školi, što će joj otvoriti još više mogućnosti. 

Velika i sretna porodica Mirković

 Bila bi najsretnija kad bi dijete bilo uspješno i sa završenim fakultetom. To je prva stepenica do uspjeha. To znači i manje diskriminacije i bolja integracija u društvo, kaže Klaudijina majka Gordana.

 Klaudijini roditelji Nenad i Gordana završili su srednju školu. Sva djeca su obrazovana i rade ili u Prnjavoru ili u inozemstvu. Imaju zanate od kojih pristojno žive. Klaudiju žele podržati još i više i uraditi sve što je potrebno da ostvari ono što je zamislila. Da nastavi školovanje, usavrši strane jezike i napravi i korak dalje od svega što su oni uradili u svom životu.

 Ova djevojčica ipak ima sreću da živi u Prnjavoru, gradiću u Bosni i Hercegovini u kojem se odavno miješaju ljudi različitog porijekla, nacionalnosti i vjeroispovijesti. To automatski znači više prihvaćenosti i manje diskriminacije zbog činjenice da dolazi iz romske zajednice. Romi su ovdje vrlo dobro integrisani i poštovani, ali zbog činjenice da su vrijedni, žele raditi i dokazivati se, živjeti od svoga rada. Takva je i Klaudija koju su roditelji naučili da sve zasluži svojim radom i rezultatima.

 Porodica Mirković ima osam članova. Tu su djeca, unučadi i jedna snaha. Žive u vlastitoj, fino uređenoj kući smještenoj nekoliko kilometara od centra Prnjavora. Sin i snaha imaju stalne poslove, dok otac Nenad radi svašta kako bi zaradio novac, uglavnom putem dnevnih poslova. I mogu fino zaraditi da imaju dostojanstven život. Kažu da se nikad ne žale i da im ništa ne fali. Prije su se bavili i poljoprivredom, dok sada uglavnom uzgajaju piliće za vlastite potrebe i prodaju.

 Uzgajam po 50 komada pilića. Dobijem pomoć od udruženja i to mi je dodatni prihod. Treba raditi i zarađivati za sebe, kaže Gordana Mirković.

 Sa žaljenjem priča kako joj se jedne prilike desilo da su svi pilići koje je imala jednostavno nestali. Ne zna šta se desilo, ali vjeruje da su ih odnijele divlje životinje. No, to je nije omelo da nastavi sa ovim malim biznisom i zarađuje dodatni prihod za svoju porodicu. Ističe nezamjenjivu podršku Udruženja 'Romska djevojka  - Romani ćej' koja je posebno značila u vrijeme pandemije korona virusa kada se nije moglo raditi. Tada su dobijali vaučere i pakete sa hranom, te su uspjeli preživjeti bez većih problema.   

 Afirmacija romske zajednice kroz dobre primjere

 U porodici Mirković ponosni su na sve svoje članove jer niko od njih se ne bavi ničim nezakonitim, svi zarađuju na neki način i žive od svoga rada. Poseban ponos je mala Klaudija, ne samo za njih, nego za čitavu romsku zajednicu u Prnjavoru u kojoj nema mnogo mladih ljudi. Ovakvi primjeri puno doprinose uklanjanju stigmatizacije sa Roma i Romkinja i njihovoj boljoj integraciji i ravnopravnijem položaju u društvu.

 Uspješni Romi treba da govore da su Romi i da pomognu drugima da ostvare ravnopravnost. Mnogi to neće da urade jer se i dalje boje diskriminacije, navodi Gordana.  

Otac Nenad kaže da je u svojih 55 godina života svega nekoliko puta doživio da ga je neko uvrijedio na nacionalnoj osnovi. Kaže da ima svoje ime i prezime i da ga niko ne treba izdvajati na nacionalnoj osnovi, kvalifikovati na ovaj ili onaj način. I on i kompletna porodica su rođeni i odrasli u Prnjavoru, tu su se obrazovali, rade i žive. Bore se za sebe i nastoje biti što pošteniji.    

 Maksimalno se trude da svojoj djeci osiguraju sve što imaju i druga djeca, posebno kada idu u školu. Da budu čista, uredna, lijepo obučena. Nekad je trud i deset puta veći kako bi pokazali da su poput svih drugih i kako niko ne bi mogao bilo šta prigovoriti. Klaudijini rezultati sve ovo potvrđuju. Porodica Mirković je u potpunosti miješana sa svim drugim nacijama i religijima u BiH, tako da se tolerancija za njih podrazumijeva.

 Iz prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' navode da se aktivno bore protiv diskriminacije, posebno djece u školama i da se bune protiv svakog pojedinačnog slučaja. Takvih slučajeva ima malo, ali uvijek reaguju i nastoje probleme riješiti direktno sa školama. Ne dozvoljavaju vrijeđanje i omalovažavanje i jednostavno traže isti tretman i jednakost. Onako kako su tretirani kada plaćaju svoje obaveze prema državi. Sreća je da nema većih problema i da je mentalitet ljudi u Prnjavoru takav da nisu skloni podjelama. Romi i Romkinje to ne osjete jer žive i druže se sa svima.  

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Otkad zna za sebe, Marija Vidić iz prnjavorskog sela Gornji Palačkovci bavi se poljoprivredom. Nikada nije imala stalni posao, ali je od uzgajanja voća i povrća uvijek uspijevala fino zaraditi. Da prehrani porodicu i odgoji djecu kojih ima četvero. Zahvaljujući pomoći Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' i donatora, osposobila je malo gazdinstvo na kojem uzgaja različite kulture. Sada je spremna da proširi proizvodnju za što joj je potrebna dodatna podrška.

 Autor: Asim Bešlija

 Marija Vidić živi u prnjavorskom selu Gornji Palačkovci, u pitomom okruženju i na rodnoj zemlji, dovoljno blizu i dovoljno daleko od urbanog života. Od rane mladosti njen izbor je bio poljoprivreda jer je uz roditelje naučila obrađivati zemlju i različite kulture voća i povrća. Kako je postala majka, to joj je pomoglo da i čitavu porodicu hrani zdravo, ali i da počne zarađivati. Njena porodica, za današnje uslove, neobično je velika. Ima četvero djece od kojih je jedno završilo fakultet, jedno ide u srednju, a jedno u osnovnu školu. Svi su odrasli u zdravom okruženju i uz veliku podršku porodice. Tako i odrasta i najmlađi Pavle.

Marija kao poljoprivrednica trenutno obrađuje oko dunum i po zemlje u blizini kuće, nešto pod plastenikom a nešto na otvorenom. Toliko voli poljoprivredu i obradu zemlje, da je spremna na mnogo veći poduhvat – pravljenje pravog gazdinstva. Za sada kaže da radi uglavnom za sebe, dok viškove proda, bilo kao sirovinu ili neke gotove proizvode poput ajvara ili paradajz sosa, na primjer. Kupaca za zdrave domaće proizvode uvijek ima, posebno iz dijaspore. U ovome vidi svoju perspektivu i način kako će zarađivati jako dobru platu radeći ono što najviše voli.

Ona je uz pomoć prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' u proteklim godinama dobila jedan plastenik, frezu kao i pomoć u repromaterijalu, što joj je pomoglo da da može imati efikasniju i kvalitetniju proizvodnju. Tako da zaradu koju ostvari može dijelom uložiti u novi ciklus naredne godine. Kao mali poljoprivredni proizvođač, nema nikakvu drugu podršku i nije zaštićena, tako da se sve svodi na ličnu sposobnost da se izbori na tržištu i pokuša uraditi nešto više.  

 Ja radim sezonski jer sada nemam kapaciteta za nešto više. Imam pomoć muža. Mogla bih i više proizvoditi. A, ako bih mogla proširiti proizvodnju, onda bi imala finu mjesečnu zaradu, kaže Marija.

 Marija je jedna od brojnih malih poljoprivrednica u Prnjavoru koje imaju podršku ovog romskog udruženja kad god je to moguće. Međutim, pomoć nevladinog sektora i donatora nije dovoljna. Nedostaje uloga države da ih sistemski pomogne kako bi mogle proširiti proizvodnju i na organizovan način prodavati proizvode. Na primjer, putem zadruge koja u ovom kraju ne postoji. Za velike lance supermarketa ne može proizvoditi jer jednostavno nema opremu i mašine za skladištenje hrane, poput hladnjače. Za njenu nabavku treba finansijsku podršku.  

 Osnaživanje žena na selu

 Uprkos nepovoljnim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju, za Mariju ne postoji odustajanje. Ona ima planove da od svega napravi biznis i počne ozbiljno zarađivati, ali i još više pomagati drugima. U prošlosti je pomagala višečlanim romskim porodicama koje nemaju svoju zemlju i ne mogu proizvoditi hranu. Mjesečno bi mogla zaraditi platu i doprinositi i udruženju. Davati u proizvodima ili novcu, navodi Marija.  

 Ove godine je zasadila pola dunuma krompira po prvi put, da bi provjerila isplativost proizvodnje ove kulture. Svoj vrt ne prska hemikalijama i da bi zasade održala zdravima, potrebno joj je dosta rada. No, ima mogućnost da zasadi još više onoga što bi se prodavalo. Na raspolaganju joj je čak 30 dunuma porodične zemlje koja je obradiva. Za proširenje proizvodnje treba velika ulaganja za što nema novca. Prema vlastitoj procjeni, to je suma od 10.000 KM koja bi joj pomogla da napravi održiv posao, odgovori na potrebe tržišta i unaprijedi plasman proizvoda. Kaže da bi mogla nabaviti i kravu i druge domaće životinje, ali i kapacitete za smještaj voća i povrća. 

Marija nikada nije bila zaposlena i sav novac do sada je zarađivala zbog vlastitih sposobnosti da nešto napravi i proda. Nema srednjoškolsko obrazovanje, pa joj je poljoprivreda idealan izlaz u poslovni svijet. Ove godine je shvatila da ima snage i volje da udupla proizvodnju, ali su joj potrebna ulaganja. Mora ulagati i u jedini plastenik koji posjeduje jer svake dvije godine je potrebno mijenjati najlon. Za početak, još jedan plastenik bio bi dobra investicija u njene planove. Oni podrazumijevaju i proširenje plasmana na obližnje opštine poput Dervente, Srpca, Modriče i drugih. Dijaspora joj ostaje važan kupac s obzirom da cijene domaće organske proizvode.   

 Pokušavala sam i da otkupljujem mlijeko i pravim razne vrste sireva, sa začinima i slično. I to je dobro išlo. Ali je sve stalo zbog pandemije korona virusa, kaže Marija.

 Na sadašnjem imanju gdje živi sa porodicom radi već deset godina. Pokušavala je mnoge stvari. Jedna od njih je proizvodnja sokova od grožđa i kupina, kada to još uvijek nije bilo popularno. Ima niz ideja – veće plastenike, nabavku polovnog traktora, nabavku koza i drugih životinja. U Prnjavoru postoji samo jedna mljekara i jedan prroizvođač sira, što joj ostavlja dosta prostora za napredak jer je potražnja velika. 

 Iz Udruženja 'Romska djevojka – Romani Ćej' navode da im je želja da osiguraju više donacija za ovakve poljoprivrednice, posebno Romkinje, jer za ovakve poslove ne treba dodatna škola. Uz vrlo malu pomoć, mogu se napraviti velike stvari. Bez bilo čije podrške to nije moguće jer većina žena su nezaposlene i uglavnom žive u ruralnim područjima gdje nema puno izbora. Zato je ekonomsko osnaživanje uz direktne investicije najbolja podrška koja se ovim ženama može pružiti kako bi ostvarile vlastitu nezavisnost i stabilnu egzistenciju.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

2022.godine Opšta ženska zadruga 'Bolja budućnost' proslavila je pet godina svoga postojanja. Ovo je prva romska zadruga u Bosni i Hercegovini i regiji osnovana radi bržeg upošljavanja romske populacije i kreiranja malih biznisa koji bi ponajprije ekonomski ojačali Romkinje. Zadruga se trenutno najviše bavi stočarstvom i nakon pete godine postojanja na korak je do potpune samoodrživosti.   

 Autor: Asim Bešlija

 2017.godine osnovana je Opšta ženska zadruga 'Bolja budućnost' s namjerom da najprije pomogne Romkinjama da razviju svoje male biznise, poput poljoprivrednih gazdinstava, te da imaju kanal za distribuciju svojih proizvoda. Pokretanje zadruge projekat je Udruženja žena Romkinja 'Bolja budućnost', koje je prije ovog koraka radilo na jačanju samih Romkinja kako bi bile u mogućnosti da učestvuju u radu zadruge. To je uključivalo obuku ali i konkretnu pomoć pri pokretanju plasteničke proizvodnje ili uzgoja stoke za 50-ak žena uz pomoć donatora. Grad Tuzla im je pod zakup dao komad zemljišta sa šumom od 15 dunuma na samom ulazu u grad, koji je nekada svakako korišten za potrebe zadruge u vrijeme bivše Jugoslavije. Tako da je ovaj čin simbolično i nastavak zadrugarstva u Tuzli.   Predsjednik skupštine Zadruge Mirsad Bajramović navodi da je ovo jedina romska zadruga na području Bosne i Hercegovine, kao i regije, osnovana sa ciljem okupljanja kooperanata i kooperantica iz romske zajednice kako bi se unaprijedili njihovi životni uslovi. Zadruga u okviru svoje registracije ima 505 djelatnosti koje su dozvoljene zakonom, a time i bezbroj otvorenih mogućnosti za rad. Na samom početku oni su odlučili da na samom posjedu zadruge to bude plastenička proizvodnja povrća u osam plastenika. Bilo je uposleno pet ljudi na tim poslovima. Ali je nakon par godina, zbog nelojalne konkurencije i nemogućnosti plasmana, fokus prebačen na stočarstvo. Trenutno se ovdje uzgajaju ovce i koze.

 Ove godine nabavili smo koze, a do sada ih nismo imali. Želimo pokušati napraviti jedno veće stado i vidjeti šta se s tim može uraditi. U najgorem slučaju mlijeko se može prodavati kozmetičarima. Imamo mladu jarad i jagnjad koje želimo sami odgojiti. Iako je to teži način uvijek se dobije ono što se hoće u smislu kvaliteta, kaže Mirsad.  

 Na zemljištu zadruge trenutno je 39 grla koja su smještena u posebno napravljenim objektima, gdje se vodi računa o njihovom zdravlju te prehrani. Postignut je određeni standard da se već sada može govoriti o kvalitetu, posebno zbog činjenice da se na priplod čeka na godinu dana. Čitav proces trebao bi dovesti do tržišnog uspjeha i širenja samog stada, te u konačnici i samoodrživosti zadruge. Prodaju se muška jagnjad i ovnovi. 70 ovaca i 30 koza nam je cilj. Jedno stado od 100 ovaca i koza i tada će se ovaj posao isplatiti. Ova godina je trebala biti prva isplatna, ali je bilo dosta štete zbog krađa i drugih uzroka, navodi on.

 Zadruga je otvorena za sve

 Uz Mirsada Bajramovića, u zadruzi trenutno radi još jedna osoba romske nacionalnosti, i koji se brinu o stadima ovaca i koza. Ovce se prodaju uglavnom za kurbansko meso. Iako trenutno nema isplativosti u ovom poslu, Mirsad navodi da, ako ove godine prodaju 10 kurbana, bit će pokriveni troškovi rada zadruge. Troškove radne snage već pokriva Udruženje 'Bolja budućnost'. Za djelatnost stočarstva ovo je već treća godina zaredom, a krenuli su sa svega pet ovaca. Da nije bilo bolesti i krađa, do sada bi ih imali 60 u stadu.

 Međutim, bez Udruženja kao oslonca, sama Zadruga još uvijek ne može poslovati samostalno jer je malo interesa za ovu vrstu posla. Međunarodni donatori uglavnom finansijski podržavaju obuke i osposobljavanje žena, dok početničkog kapitala odnosno podrške za razvoj zadruge nema. Tako Romkinje koje žele bili kooperantice i dalje nisu konkurentne. No, ovo im je ipak najbolji način da se angažiraju.  Za žene bi bio najbolji izlaz da rade kroz zadrugu, na organizovan način, kao kooperantice. Za zaradu i plasiranje proizvoda, kaže Mirsad Bajramović

 Kooperanti se ovdje mogu okupljati na bilo kojoj osnovi odnosno vrsti poslovanja i proizvodnje, s obzirom na veliki broj registrovanih djelatnosti, ali interesa je malo zbog izuzetno velikih nameta čak i za male poslove. Oni su penju do 20% za individualne proizvođače koji bi radili putem zadruge, te se ljudi najčešće odlučuju da to bude na crno. Jednostavno – nije im isplativo, dodaje on.  To pokazuje i primjer štanda na kojem su prvih godina prodavani poljoprivredni proizvodi iz plasteničke proizvodnje gdje se nisu mogli platiti osnovni troškovi. Razlog su i nekonkurentne cijene i uvoz.  

 No, i pored ovoga, zadruga ima svoju svrhu i odlična je platforma za uvezivanje svih onih koji žele osigurati svoju egzistenciju. Puno je neobrađene zemlje, kaže Mirsad, i zasigurno bi sve ovo bilo isplativo da se ima osiguran plasman. Ovo se odnosi kako na poljoprivredu, tako i na stočarstvo, s obzirom da se nikada ne zna da li će se proizvodi koje nude, uistinu i prodati. Na ovo se dodaje i rast cijena, posebno u 2022.godini, gdje su samo za stočnu hranu one uduplane. Farma se, uprkos negativnim trendovima, polako širi. I ostvarivanje vizije je na vidiku. 

 Kakve su perspektive ove zadruge?

 Da je računala na profitabilnost, zadruga do sada ne bi opstala. Pomoć Udruženja 'Bolja budućnost' bila je ključna, kaže Mirsad, a sada se dosta nade polaže u novi akcioni plan za Rome u BiH koji je usvojen na nivou države. Ovo će značiti i nove modele zapošljavanja gdje će sama zadruga pronaći svoje mjesto. I to na način da bude neka vrsta inkubatora i administrativnog sjedišta za okupljanje kooperanata. 

 Kroz akcione planove bi trebala  doći i podrška države. Sredstva iz zavoda za zapošljavanje bi trebala postojati da ih zadruge mogu povući ili da ljudi samo otvaraju firme, a zadruga da bude inkubator. Kroz sistem samozapošljavanja Roma i Romkinja do sada je prošlo 1000 ljudi, ispod 10 posto ih je opstalo, pojašnjava Mirsad.Dosadašnji javni pozivi za finansiranje zapošljavanja ili samozapošljavanja Roma i Romkinja iz fondova zavoda za zapošljavanje nisu imali svrhu jer su bili ograničeni na godinu dana, te bi nakon toga ljudi ostajali bez posla. Oni se mogu smatrati uspješnim u kontekstu stvaranja radnih navika kod romske populacije koja nikada prije nije imala radno mjesto i radno vrijeme. Radno iskustvo koje može pomoći u daljem razvoju karijere i poslovnih navika. Zadruga, u svakom slučaju, nudi neograničenom broju ljudi da bude mjesto putem kojeg mogu poslovati na legalan način i razvijati svoje male poslove. Iako je razvoj zadruge spor, on se odvija, a trenutno je najpotrebnije pravljenje razvojnog plana za period od 3-5 godina i to za oblast stočarstva. Najveća ulaganja u zadrugu do sada je izvršilo Udruženje 'Bolja budućnost' koje je prošle godine uplatilo 8.000 KM, ove godine isti iznos, a ista suma planirana je i za narednu godinu. Ovaj novac iskorišten je za izgradnju smještajnih kapaciteta za stoku i hranu, nabavku stoke i hrane, te sistem za nadzor. Napredak je već vidljiv.   

 Puno je bolje da ovako ide razvoj zadruge, korak po korak. Jeste spor, ali ostvarit će se i ova vizija koja je zamišljena. Samo treba strpljenja i rada, zaključuje Mirsad Bajramović.

 Zadruga je izuzetan potencijal posebno za Romkinje koje nemaju puno šansi na tržištu rada, zbog niskog nivoa obrazovanosti  ali i činjenice da većinom nikada nigdje nisu bile formalno zaposlene. Ovo predstavlja način ekonomskog jačanja ali i socijalne ravnopravnosti za ovu teško upošljivu i marginaliziranu društvenu skupinu. Samo u prvoj godini zadruga je proizvela više od četiri tone ekološki uzgojenog povrća što uključuje paradajz, paprike, krastavac, te krompir, luk i grah. Da je ostvaren siguran plasman, ovo bi bila izuzetno uspješna tržišna priča prve ženske romske zadruge. 

 Opšta ženska zadruga 'Bolja budućnost' nudi i druge mogućnosti. U svome vlasništvu ima pumpe za crpljenje vode, frezu, agregat, pumpe za prskanje voća i povrća, mašinu za bušenje rupa za malinjake kao i jedno teretno vozilo. Može ponuditi usluge frezanja, održavanja dvorišta, bušenja rupa za malinjake, proizvodnju povrća u plastenicima i na otvorenom, njegovu prodaju i plasman. Uz ovo tu je već pokrenuta stočarska proizvodnja, te neiskorišteni potencijal ljudi koji čekaju najbolji model da bi počeli živjeti od svoga rada.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Prošle su 22 godine otkada se Indira Bajramović odlučila pokrenuti prvo udruženje Romkinja u Bosni i Hercegovini pod nazivom 'Bolja budućnost'. Od tada do danas, mnogo se promijenilo, posebno za Romkinje. Ako ništa drugo, one danas imaju svoj glas, snažnije su, mogu se boriti za sebe i integrisati u društvo, kaže  Indira Bajramović. Ovo je bila duga borba za osvješćivanje žena koja još nije gotova. A, i neće biti sve dok postoje neosnovane predrasude prema njima u bh. društvu. 

 Autor: Asim Bešlija

 Motivacija Indire Bajramović bila je jednostavna – pomoći ženama Romkinjama na sve moguće načine. A, s obzirom da je odmalena bila osoba koja je pomagala drugim ljudima, snalažljiva i uvijek sa praktičnim rješenjima, put ju je odveo u nevladin sektor. I to nakon rata. Njene vrijednosti prepoznale su komšije u zgradi u kojoj je živjela tokom posljednjeg rata gdje je nesebično pomagala starijim ljudima. I na njihov nagovor se aktivirala i pronašla posao gdje je mislila da nešto može promijeniti. Ovo što danas radim imam zahvaliti svojim komšijama koji su prepoznali da, ako ja nešto zacrtam, to mogu i postići. I tako se još više ispoljila ta moja humana strana. I tokom rata i poslije. I sve moje sposobnosti, kaže Indira.    Prilika za posao tehničke sekretarice ukazala joj se u jednoj romskoj nevladinoj organizaciji u Tuzli gdje je bila jedina žena. Tu je imala priliku susreti mnoge Rome i Romkinje i saznati njihove životne priče, način života, položaj u društvu i potrebe. U organizaciji za koju je tada radila nije pronašla dovoljno prostora za vlastite ideje, a nije bila u poziciji da bilo šta samostalno uradi. Ali barem je postala svjesna šta je potrebno samoj zajednici i u kakvom okruženju živi.  Tu sam spoznala pravu istinu o Romima  - da su diskriminisani, da se protiv njih često koristi govor mržnje, da su obespravljeni u osnovnim ljudskim pravima. Vidjela sam ih kao bespomoćne osobe koje su izložene različitim stvarima, da postoje predrasude iz kojih proizilazi govor mržnje i diskriminacija, kaže ona.

U ovoj organizaciji provela je tri godine u periodu 1997-2000. To vrijeme iskoristila je da prvo obrazuje sebe, a onda da to znanje prenese na druge. Njena procjena je bila da u tom okruženju nije bilo dovoljno osjetljivosti za pitanja i položaj  Romkinja, što je za nju bio znak da treba osnovati svoju organizaciju i uraditi nešto što je smatrala korisnijim  .'Bolja budućnost' je počela sa radom 2000. godine,  a 2001. smo se registrovali. Shvatila sam da trebam biti glas svih onih žena i muškaraca i porodica, u javnosti, da se prepozna diskriminacija, da se utječe da se ona smanji. Da se iznese u javnost kako žive ljudi u romskim zajednicama. Smatrala sam da ne-Romi imaju predrasude jer nemaju pravu sliku, nisu bili u zajednici, nisu pričali sa ženama koje su na ulici, pitali ih kako žive, da ne znaju da trpe nasilje i da se ništa ne pitaju, prisjeća se Indira.  

 Romske zajednice bile su zaboravljene

 Kada je 'Bolja budućnost' počela raditi, nije se znalo odakle krenuti i šta je prioritet jer je bilo toliko nagomilanih problema. Romske zajednice bile su zatvorene, naselja neuređena sa dosta ilegalnih objekata, prljava i bez asfalta. Ovo je bio samo dio problematike koju je trebalo riješiti. Kod institucija u to vrijeme nije bilo interesa da se bilo šta radi. Odlučili smo da u fokusu budu osnovna prava – zdravstvena i socijalna zaštita, škola za djecu. Elementarne stvari koje su i danas u fokusu, i nakon 22 godine, kaže Indira.

Prvi korak bio je otvaranje romskih zajednica, komunikacija sa ljudima, upoznavanje sa njihovim problemima i uvezivanje sa institucijama. Tako su bili i profilirani svi projekti 'Bolje budućnosti' – usmjereni na poboljšanje zajednice i sa direktnom koristi za ljude. Zato je bilo bitno steći njihovo povjerenje kako bi im mogla pomoći, a posebno ženama koje su bile višestruko diskriminirane. Ključ uspjeha u radu je bio da se ništa ne obećava, a da se uradi puno. Da se barem pokuša. Ja sam lično dosta uradila i pomogla na svaki način. I to je najbitnije. Treba se unijeti srcem i dušom u taj posao da bi se postigli rezultati. Tako radim i to samo ovo, nikakve druge poslove nemam.  A, za ovo  nekad je malo i 24 sata da se završe svi poslovi. Vremena je malo koliko problema ima, navodi ona. 

Zbog nezainteresiranosti institucija, udruženje je preuzelo mnoge njihove obaveze poput zdravstvene zaštite Romkinja, ali i u oblasti socijalnih pitanja poput siromaštva. Od početka se pomagalo svim ženama, ne samo Romkinjama, koje su se obraćale za pomoć. Ključan iskorak je bio povezivanje sa institucijama i uključivanje romske zajednice u praktično ostvarivanje prava. Također, bilo je bitno vlastima predstaviti na pravi način stanje u kojem žive Romi i Romkinje, a posebno njihova djeca. No, glavno je pitanje bilo – zašto pokrenuti udruženje Romkinja ? Odgovor je jednostavan – romske organizacije su vodili samo muškarci, dok su žene imale više problema. Patrijarhalna matrica, koja je posebno izražena u romskim zajednicama, pokazala se i ovdje. Djevojčice su morale ostajati kod kuće, odmalena raditi i pomagati, bez istinskog djetinjstva. Nisu išle u škole. Odraslim ženama nije bilo dozvoljeno da rade i budu društveno aktivne. Žene se bile na potpunoj margini. To se odnosi i na planiranje porodice. Žena se nije pitala ništa. Ni oko broja djece. Ako je imala sedmero, a sve su ženska, dok ne bude muško, ako treba ići će i do deset. I samim tim se prave socijalni slučajevi. Jer ako si nezaposlen, a moraš školovati djecu, onda nema mogućnosti za njihovo slanje u školu, pojašnjava Bajramović.  

Žena koja je postala liderica

Da li je Indira Bajramović planirala da postane liderica Romkinja u BiH? Nije. Njena želja od početka je bila da uradi nešto korisno za svoju zajednicu, ali ju je taj rad  u proteklih više od dvije decenije izdigao iznad drugih. Potvrda tome su na desetine uspješno završenih projekata te brojne nagrade koje krase njenu kancelariju u Tuzli.Imamo rezultate koji su vidljivi u romskim zajednicama, tamo gdje sam ja dala doprinos. U izradi važnih dokumenata na državnom nivou, ali i generalno doprinos promjeni stanja žena. Ali i  tome da niko ne govori u ime Romkinja sada kada imaju svoj glas i kada su uključene u iznalaženje rješenja, navodi ona.

Zbog kredibiliteta urađenog posla, 'Bolja budućnost' je izrasla u respektabilnu organizaciju koja u prosjeku upošljava tim od 12 ljudi. Rade projekte iz različitih oblasti i svi su važni, ma koliko mali bili. I uz mala ulaganja  ljudima se mijenjaju životi, pokazala je ova organizacija kroz niz praktičnih primjera. Najveći rezultati pokazani su ipak u radu sa ženama i njihovom oslobađanju od okova patrijarhalnih društvenih normi i zatvorenosti u vlastitim domovima.Ja sam ponosna na sve te žene. Jer da nisu htjele da se mijenjaju, ne bi se ništa moglo promijeniti. Trebalo ih je malo educirati. Žene su se ohrabrile. Sada govore o nasilju i njegovom prijavljivanju, što prije nije bilo moguće. Sada to rade. One su se otvorile, počele pričati, sve je više prijavljenih slučajeva nasilja. Napuštaju nasilne zajednice jer imaju podršku. Znaju koristiti mehanizme, kaže Indira.  

 Na prijave nasilja institucije sada reaguju, sprečavaju se rane udaje i ugovoreni brakovi, što pokazuje da je zajednica obrazovanija i svjesnija svojih problema. Žene su osnažene, imaju vraćeno samopouzudanje, ali sve više i ekonomsku nezavisnost zbog dodjele poticaja i malih poslova koje same pokreću. 

 Prije 15 godina nije se moglo ni sanjati da će Romi moći ući u državne institucije i surađivati sa ministarstvima. To pokazuje da su se stvari pomakle naprijed. Svi traže partnera sa kojim neće imati problema, zaključuje Indira Bajramović.

 A, 'Bolja budućnost' je takav partner jer je uz izgradnju vlastitih kapaciteta, postala i vodeća organizacija Ženske romske mreže u BiH koja okuplja nekolicinu udruženja Romkinja i  pojedinki iz cijele zemlje. Zajedno rade na afirmaciji romske kulturne baštine i drugim korisnim projektima.

 Veliki napredak je postignut u pogledu vidljivosti romskih problema u institucijama, a posebno u medijima kroz afirmativne priče iz zajednica u čitavoj BiH. Relevantnost rada organizacije ogleda se i u tome da svoje projekte zasnivaju na tačnim pokazateljima i na vlastitim analizama, istraživanjima i izvještajima. Konkretni projekti zasnovani na njima donijeli su korist svim Romima i Romkinjama.  

'Bolja budućnost' je pouzdan partner

 Organizacija je najprije na državnom nivou prepoznata kao partner sa kojim se može raditi, jer rade dosta na zagovaranju i nude konkretna rješenja za probleme. To nije uvidjela samo država, nego i velike međunarodne organizacije koje potvrđuju njen kredibilitet i važnost. Među donatorima sa kojima 'Bolja budućnost' radi su organizacije poput Fonda otvoreno društvo BiH, CARE International Balkans sa kojima su radili 12 godina, Američka ambasada, Kvinna Til Kvinna, te UN Women sa kojima imaju trogodišnju saradnju. Na lokalnom nivou u Tuzli podržavaju ih gradska uprava i Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, a na državnom nivou Ministarstvo za ljudska prava i Agencija za ravnopravnost spolova. Sve ove saradnje doprinijele su unapređenju položaja romske zajednice u BiH gdje se vide pomaci. Poput stambenog zbrinjavanja, za što je najbolji primjer općina Kakanj, ili u političkoj participaciji. Generalno, sa državom nema problema, već više ističu da je problem u samim romskim organizacijama, posebno onim koje vode muškarci koji ne uvažavaju rad ženskog romskog nevladinog sektora, iako posla ima za sve zbog još uvijek prisutnih problema.

No, u svakom slučaju, da nije bilo 'Bolje budućnosti' i sličnih organizacija, ne bi bilo ni  sadašnjih rezultata. Ostavljen je trag u radu za korist Roma/kinja u BiH i zasigurno će svi pomaci koji su napravljeni ući u historiju. Iz prostog razloga jer je romski identitet decenijama zatiran, bili su isključeni iz svih društvenih tokova, a i oni koji su se integrisali u društvo ni danas ne žele da se deklarišu kao Romi i Romkinje, jer se boje diskriminacije. Ovo pokazuje da romskoj populaciji treba dati iste šanse i mogućnosti s obzirom da oni u većini slučajeva nemaju iste startne pozicije kao većinsko stanovništvo, napominje Indira.

Najveća nagrada je kada dođeš u zajednicu i ljudi te blagosiljaju, dočekaju te kao da si neko najrođeniji. To je satisfakcija i daje vjetar u leđa, zaključuje ona o svojih prvih 22 godine služenja romskom narodu u BiH.  

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

U okviru regionalnog projekta “Unapređenje rodne ravnopravnosti kroz process pristupanja EU” koji finansira Evropska unija i sufinansira Švedska međunarodna agencija za saradnju (SIDA). Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner pod granta „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija” raspisuje: JAVNI POZIV za angažovanje konsultanta/ice

Osnovni cilj zadatka je razvijanje i provođenje dvodnevne radionice za edukaciju i izgradnju kapaciteta članica ženske romske mreže „Uspjeh“ u oblasti zagovaranja. Članicama Mreže je potrebno unapređenje znanja za adekvatno korištenje dokumenata (Platforma za unapređenje prava i položaja Romkinja u BiH i Revidirane strategije zagovaranja za poboljšanje položaja Romkinja u okviru aktuelnih politika u Bosni I Hercegovini za period april 2021. – april 2023), i vještina zagovaranja kako prema državnim institucijama tako i prema predstavnicima Evropske zajednice u Bosni  i Hercegovini.

Cjelokupni tekst javnog poziva možete preuzeti ovdje.