Foto galerija

Video kutak

Dokumenti

Donatori

 

Dobrodošli

Udruženje žena Romkinja (UŽR) “BOLJA BUDUĆNOST” je registrovano kao lokalna, neprofitna nevladina organizacija koja je vaspitno-obrazovnog i socijalno-humanitarnog karaktera.

Pročitaj više...
Monday, 28 November 2022 09:17

Javna debata "Odbrana žena odbrana prava"

U okviru regionalnog projekta “Unapređenje rodne ravnopravnosti kroz process pristupanja EU” koji finansira Evropska unija i sufinansira Švedska međunarodna agencija za saradnju (SIDA). Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner pod granta „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija” poziva Vas na:

JAVNU DEBATU Pod nazivom „Odbrana žena odbrana prava“

Javna debata će se održati 29.11.2022. godine (utorak) od 11:00 sati na Kamernoj sceni Doma mladih u Tuzli Kampanja pokrenuta 2004. godine u cilju prepoznavanja i zaštite braniteljica i branitelja ženskih ljudskih prava, aktivistkinja i aktivista koje/i se zalažu za ostvarivanje svih ljudskih prava za sve ljude. Kampanja tvrdi da se žene koje se zalažu za ljudska prava i svi aktivisti i aktivistkinje koji/e brane ženska ljudska prava suočavaju sa specifičnim nasiljem koje se vrši zbog njihovih zalagačkih napora ili u vezi sa njihovim polom/rodom. Debata ima za cilj da 29. novembar dan kad se odaje počast braniteljicama i braniteljima ženskih ljudskih prava, aktivizmu, zalaganju i hrabrim aktima otpora, bude prilika da otvorimo vrata učešću žena javnim politikama kao i da potrebu različitih lokalnih ženskih grupa u pristupanju EU.

Na javnoj debate će se obratiti: Indira Bajramović, direktorica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost”, o položaju Romkinja, odnosu zajednice prema njima, i odbrani prava Romkinja u bosansko-hercegovačkom društvu. Mirjana Marinković – Lepić, zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH, o ljudskim pravima uopšte i položaju žena u Bosni i Hercegovini, sa aspekta učešća u političkoj sferi, i uticaju na procese donošenja odluka od interesa za građane/ke Bosne i Hercegovine.

Projekat „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija” koji implementira Udruženje žena Romkinja “Bolja budućnost” Grada Tuzla, a podržan je od Reactor - Research in Action i njihovih partnera kroz Akciju „Unaprjeđenje rodne ravnopravnosti kroz proces pristupanja EU“.

Ovu akciju finansira Evropska unija i sufinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju. Sadržaj ovog poziva je isključiva odgovornost Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” grada Tuzla i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Švedske međunarodne agencije za saradnju (SIDA).

Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla u partnerstvu sa ženskom romskom mrežom „Uspjeh“ u BiH različitim aktivnostima obilježava i podržava Međunarodnu kampanju 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja. Ova Kampanja se obilježava od 25. novembra do 10. decembra svake godine.

 „ZAUSTAVIMO FEMICID“ slogan je kampanje kojom organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine glasno govore i zahtijevaju promjene umjesto onih koje su ubijene samo zato sto su žene. U okviru obilježavanja 16 dana aktivizma, u saradnji sa građanima i građankama, tražit ćemo od nadležnih institucija izmjene zakonskog okvira, oštrije sankcije, rad na prevenciji i edukaciji kako bi femicid bio pravno definisan.Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH koja prikuplja podatke od 2015 godine ubijeno je više od 60 žena samo zato što su žene. Zakonodavni okvir u BiH ne prepoznaje ubistvo žene iz mržnje kao femicid i upravo iz tog razloga tokom trajanja kampanje će provesti niz aktivnosti.

 Kampanja počinje 25.11.2021 na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama uličnom akcijom u Tuzli ( na Trgu Slobode) sa početkom u 11:00 sati. Nakon ulične akcije aktivistice i članice Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ će se pridružiti tihoj protestnoj šetnji od 12:00 sati sa ostalim aktivisticima/građankama Tuzle.  

Kampanja se realizuje u okviru regionalnog projekta “Zaustavljanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj: Provođenje normi, promjena mišljenja” koji provodi UN Women uz finansijsku podršku Evropske unije,  Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner pod granta „Koristimo dostupne mehanizme kako bismo se zaštitili od nasilja i diskriminacije.

 Pozivamo Vas da nam se pridružite.

Thursday, 10 November 2022 15:05

JAVNI POZIV za angažovanje konsultanta/ice

U okviru regionalnog projekta “Unapređenje rodne ravnopravnosti kroz process pristupanja EU” koji finansira Evropska unija i sufinansira Švedska međunarodna agencija za saradnju (SIDA). Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner pod granta „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija” raspisuje:

Sadržaj ovog posta je isključiva odgovornost udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” grada Tuzla i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Švedske međunarodne agencije za saradnju (SIDA).

 JAVNI POZIV za angažovanje konsultanta/ice

 Pozadina zadatka:

U okviru regionalnog projekta “Unapređenje rodne ravnopravnosti kroz process pristupanja EU” koji finansira Evropska unija i sufinansira Švedska međunarodna agencija za saradnju (SIDA).  Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner provodi grant „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija”. Sveukupni cilj projekta je: Jačanje kapaciteta Ženske romske mreže „Uspjeh“ BiH (organizacije uključene u aktivnosti Ženske romske Mreže “Uspjeh”) za efikasan dijalog sa vladama, delegacijama i uredima EU u BiH, Direkcijom za evropske integracije, lokalnim organizacijama civilnog društva (OCD) i drugim civilnim organizacijama u regionu, uz svijest svih uključenih o rodnoj dimenziji procesa pristupanja EU.

  Cilj zadatka:

 Osnovni cilj zadatka je razvijanje i provođenje dvodnevne radionice za edukaciju i izgradnju kapaciteta članica ženske romske mreže „Uspjeh“ u oblasti zagovaranja. Članicama Mreže je potrebno unapređenje znanja za adekvatno korištenje dokumenata (Platforma za unapređenje prava i položaja Romkinja u BiH i Revidirane strategije zagovaranja za poboljšanje položaja Romkinja u okviru aktuelnih politika u Bosni i Hercegovini za period april 2021. – april 2023 I Akcionog plana Bosne I Hercegovine za društvenu inkluziju Roma i Romkinja za period 2021-2025), i vještina zagovaranja kako prema državnim institucijama tako i prema predstavnicima Evropske zajednice u Bosni  i Hercegovini.

Cjelokupni javni poziv možete preuzeti ovdje. 

 

U okviru regionalnog projekta “Sprovođenje normi, mijenjanje stavova”, koji finansira Evropska unija, a provodi UN Women, Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner pod granta „Koristimo dostupne mehanizme kako bismo se zaštitili od nasilja i diskriminacije“ raspisuje:

 JAVNI POZIV za dostavljanje ponude za snimanje i emitovanje tematskih TV emisije

 Pozadina zadatka:

 U okviru regionalnog projekta “Sprovođenje normi, mijenjanje stavova”, koji finansira Evropska unija, a provodi UN Women, Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner provodi grant „Koristimo dostupne mehanizme kako bismo se zaštitili od nasilja i diskriminacije“. Sveukupni cilj projekta je „Bolji pristup i poboljšanje pružanja usluga za žene iz manjinskih i ugroženih skupina“. Aktivnosti projekta se provode u partnerstvu između aplikantskog udruženja “Bolja buducnost” Tuzla, Udruženja “Romska djevojka-Romani ćej” iz Prnjavora i udruženja Romkinja centar za majke „Nada“ Kakanj. Pojedine aktivnosti projekta se implementiraju sa članicama ženske romske mreže „Uspjeh“.

 Cilj zadatka:

 Osnovni cilj zadatka je snimanje i emitovanje 3 tematske TV emisije u okviru kampanje 16 dana aktivizma  koja će se implementirati u periodu od 25. novembra do 10.decembra 2022. Koncept emisije u trajanju od najmanje pola sata, a ne više od sat vremena treba uključivati snimanje TV emisije u studiju medijske kuće uz učešće profesionalnog/e voditelja/ice. S obzirom da ovaj javni poziv uključuje razvoj i izradu 3 zasebne TV emisije samim tim i teme emisije su podjeljene na sljedeće oblasti:

  1. Sigurne kuće i pristup sigurnim kućama od strane Romkinja .
  2. Rodno-zasnovano nasilje prema Romkinjama u skladu sa sa kreirarnom sažetom politikom dostupnom na sljedećem linku: https://www.bolja-buducnost.org/index.php/bs/component/k2/item/673-kada-zakoni-ne-vrijede-jednako-rodno-zasnovano-nasilje-prema-romkinjama
  3. Femicid

 

Svaka od navedenih emisija treba sadržavati i kratki osvrt na situaciju sa pandemijom COVID-19 u kontekstu pružanja usluga marginalizovanim grupama za vrijeme humanitarnih i drugih kriza.

 

Cjelokupni dokument javnog poziva možete preuzeti ovdje. 

U poređenju sa mnogim drugim bh. gradovima, Romkinje u Prnjavoru imaju bolji životni standard. Ovo podrazumijeva osiguran dom i relativno redovne mjesečne prihode, bilo od nekog stalnog posla, povremenih zanimanja ili penzije. Romska zajednica u ovom gradu je veoma mala, ali vrlo vrijedna. Svi nekako pokušavaju da unaprijede svoje živote i zarade više, a manje da se oslanjaju na bilo kakvu vrstu pomoći. Romkinje iz ruralnih dijelova grada uglavnom žele proširiti svoja poljoprivredna gazdinstva i stvarati svojim rukama. Njih tri govore o svojim željama za budućnost. 

 Autor: Asim Bešlija

 Anđa Novaković

 Anđa je penzionerka u godinama i jedini izvor prihoda joj je mala penzija. Kaže da dobija svega 200 KM i da je ta suma dovoljna za preživljavanje. Dok plati sve račune i kupi nešto hrane, njoj ne ostane ništa za bilo kakve druge potrebe. U maloj kući živi sa sinom koji je zaposlen, ali koji također ima malu platu, pa se sve svodi na jedan vrlo skroman život. Anđi je svaka pomoć dobrodošla i, kad bude prilike, uvijek je dobije od Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej'. Ali ona ne miruje i ne čeka pomoć. U Bosanskom Šamcu, u kojem je nekad živjela, bavila se poljoprivredom i uzgojem peradi. Pa, to voli raditi i u Prnjavoru kad je u mogućnosti. Najčešće uzgaja piliće čije meso prodaje i od toga nešto zaradi, a nešto ostavlja i za svoje potrebe.

 Dugoročno je to nešto od čega bi se moglo živjeti. Neki mali biznis. Nekad sam imala i plastenik, pa bi i to bilo dobro ponovo raditi, kaže Anđa.  

Ona misli da bi od ovih malih poslova mogla sasvim fino živjeti jer bi proizvodila hranu za sebe, i ne bi zavisila od bilo koga drugog. No, i u vrijeme kad je bila socijalni slučaj i trebala materijalnu podršku, nikad je nije dobila od opštinskih službi u Prnjavoru. Sama se snalazila i ponekad dobijala donacije. Osiguranjem plastenika ili pokretanjem malo veće proizvodnje pilića, ona bi se ekonomski osnažila i nastavila raditi sve dok može. U situaciji u kojoj se trenutno nalazi, sa izrazito malom penzijom i neposjedovanjem više obradive zemlje, za njenu bezbrižnu budućnost ovo bi bila idealna kombinacija. I stalni izvor zarade.

 Dragana Stanić

 Dragana živi na selu, na fino uređenom imanju i sama je u kući. Njena djeca otišla su u inostranstvo i jedini način da osigura svoju egzistenciju jeste poljoprivreda, odnosno peradarstvo. Ona nema nikakvih prihoda. Jedini put kad je dobila neku vrstu pomoći bilo je 100 KM od lokalnog Centra za socijalni rad. Sve ostalo uglavnom zaradi sama, a nešto dobije od Udruženja 'Romska djevojka – Romani Ćej'. Na svome imanju ima plastenike, nešto od povrća uzgaja i na otvorenom, a kada može uložiti novac, nabavi i piliće. Poljoprivredne proizvode, svježe ili obrađene, kao i piliće, prodaje i tako nešto zaradi za vlastiti opstanak i liječenje. Sada želi proširiti svoju malu proizvodnju i na mliječne proizvode.

 Jedino bi mi bilo potrebno da imam kravu. To bi mi osiguralo stalni prihod svaki dan. Prodavala bih mlijeko, sir, kajmak. Prodavala bih ovdje u selu i imala prihode. I sebe bih mogla osigurati. Ne očekujem nikakvu socijalnu pomoć, želim raditi i sebi osigurati sve što je potrebno, pojašnjava Dragana svoje planove.

 Za prodaju mliječnih proizvoda ima tržište jer svega dvije kuće u selu imaju krave, a mlijeko prodaju velikim mljekarama. Praktično, ne može se kupiti svježe mlijeko ili neki mliječni proizvod, tako da bi njena krava bila isplativa. Ali novca za njenu nabavku nema niti očekuje da bi je na bilo koji način mogla dobiti od lokalnih vlasti kao podršku ekonomskom osnaživanju. Cijena krave bi mogla biti između 2-3 hiljade KM, ali si ona to trenutno ne može priuštiti. Svu pomoć koju je dobijala prije ona je dobro iskoristila na nabavku plastenika, materijala za sjetvu, sjemena i tome slično. Zato je danas u situaciji da ne zavisi ni od koga.

 Jelena Mirković

 Jelena trenutno nema puno želja i ne razmišlja puno o budućnosti. Njen sin ove godine je krenuo u prvi razred osnovne škole, a uskoro očekuje još jedno dijete. Najviše je zaokupljena time. Ona živi u jednoj kući sa još sedmero ljudi. Velika su porodica koja će ubrzo biti još veća. Trenutno je zaposlena, kao i njen muž, ali plate su jako male da bi mogli finansirati sve potrebe. Iz ovakve perspektive teško im je planirati bilo kakve velike stvari, nego samo odgajati i obrazovati djecu. Njima žele osigurati školovanje i zanate da mogu imati barem neku perspektivu u budućnosti. Dodatno nešto zarade od uzgoja pilića ili svinja, a iz malog vrta proizvedu i domaću hranu.

 Uzgoj svinja i pilića nam je dodatni prihod. I to bi se moglo malo proširiti. Za prehranu porodice to bi mnogo pomoglo i nas osnažilo, kaže Jelena.

 Međutim, porodica nema novaca da ulaže u nabavku pilića ili svinja i njihov uzgoj, kako bi se to pretvorilo u neku vrstu posla. Za sada su to male količine od kojih se nešto proda, a nešto ostavi za vlastitu prehranu. Bez podrške sa strane i ulaganja, ne mogu uraditi mnogo. Jelena i njen muž nemaju ni svoj dom i nekad u budućnosti im je želja da djecu odgajaju u vlastitoj kući. Za sada su sretni sa onim što imaju – priliku da zarađuju, te odgajaju i školuju vlastitu djecu.

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

 

Prnjavorsko udruženje 'Romska djevojka – Romani ćej' od samog svog nastanka nastojalo je da aktivira Romkinje i sve druge žene da se počnu baviti malim kućnim radinostima i na taj način ostvare neke prihode za sebe. Ova priča počela je sa ukrašavanjem različitih predmeta dekupaž tehnikom i njihovom prodajom, te izlaganjem na različitim sajmovima i festivalima. Zbog velikog interesa, u Udruženju je odlučeno da se krene korak naprijed – u osnivanje male firme koja bi uz CNC mašinu proizvodila razne korisne predmete i prodavala ih na tržištu, te zaposlila Romkinje i druge marginalizirane grupe u društvu. 

 Autor: Asim Bešlija

 Snježana Mirković, predsjednica Udruženja 'Romani ćej – Romska djevojka' iz Prnjavora, nije ni mogla ni pretpostaviti da će radionice njenog udruženja posvećene dekupaž tehnici biti toliko uspješne i privući veliku pažnju. Naime, tokom godina rada sa Romkinjama i drugim ženama iz marginaliziranih skupina koje su bile voljne naučiti nešto novo, pokazalo se da je ukrašavanje različitih predmeta dekupažom izuzetno atraktivno. Udruženje je koristilo predmete poput kutija ili poslužavnika da promoviše romsku kulturu i tradiciju na sajmovima i festivalima nacionalnih manjina, a ponešto i proda. Tako je ostvarena višestruka korist ali i iskazan interes javnosti za ovakvom vrstom proizvoda.   Međutim, ispostavilo se da je vrlo skupo kupovati različite vrste kutija za ukrašavanje dekupažom, pa se ukazala prilika da se ova vrsta posla unaprijedi i krene ka nečemu ozbiljnijem. Kao udruženje, nisu mogli proizvoditi niti se baviti prodajom, a nemaju ni dovoljno novca da sami finansiraju početak neke masovnije proizvodnje. Šansa je došla sa jednim projektom ekonomskog osnaživanja rađenim sa organizacijom CARE International, gdje su se odlučili da krenu u rad sa CNC mašinom i pravljenje vlastitih originalnih proizvoda.

 CNC smo odabrali jer nema puno ljudi koji se time bave i koji proizvode na taj način. Dobro nam je došlo da žene poznaju dekupaž. Tako da se ovdje mogu praviti i kutije i drugi proizvodi i  prodavati na tržištu. Kako pojedincima, tako i ugostiteljstvu i drugim biznisima, pa i institucijama, kaže Snježana Mirković, predsjednica ovog udruženja.

 Prije nego se krenulo u ozbiljno planiranje, udruženje je organizovalo obuku za sve zainteresovane. Za početak, dvije osobe su trebale biti obučene za rad na CNC mašini, a na kraju je obuku završilo njih 14, i Roma i svih ostalih. Obrazovali su se za zanimanja operatera i programera i stekli validne cetifikate sa kojima mogu raditi ovaj posao bilo gdje. Ovo je vrlo traženo zanimanje, a dvojezični certifikat otvara mogućnost zaposlenja i na međunarodnom tržištu. Učesnici obuke su bili uglavnom korisnici i korisnice različitih projekata samog udruženja, te je sa njima na ovaj način nastavljena uspješna saradnja, ovaj put u pravcu njihovog zapošljavanja.

 Na putu ka otvaranju firme 

 Početak proizvodnje uglavnom je bio vezan za kutije koje su oslikavane, ali su u međuvremenu shvatili koliko široka primjena može biti i za šta se sve CNC mašina može iskoristiti. Na primjer, daske za rezanje, kašike za kuhanje, ikone, privjesci, različiti ukrasi. Pokazalo se da sve ovo, osim što se može praktično koristiti, jeste i izvanredan način da se radi promocija vlastitih aktivnosti. Tako je bilo u slučaju manifestacije Mjesec dana ženskog romskog aktivizma tokom kojeg su dijeljene promotivne kašike za kuhanje. Sa ovim je porastao i interes za ovu vrstu proizvodnje, ali i obuke.   

 Iz drugih gradova su nas također kontaktirali i bili zainteresovani da prođu obuke. Obuka je jako skupa kada se radi komercijalno, a ovdje je bila besplatna za sve učesnike. Dio ljudi koji su je završili nastavlja saradnju sa udruženjem. Škola koja je pružala obuku dala nam je popust, pa smo umjesto 10, obrazovali 14 ljudi, objašnjava Snježana.

 Svi troškovi pokriveni su kroz saradnju sa donatorom, a na taj način nabavljena je i CNC mašina i time praktično sve pripremljeno za početak proizvodnje. Međutim, proizvodnja ne može početi dok se ne registruje nova firma jer samo udruženje ne može obavljati komercijalne djelatnosti. Za sada se rade samo probni primjerci različitih proizvoda. Za firmu je pripremljen i biznis plan uz pomoć posebnog eksperta kojeg je osigurao donator. Tu je detaljno razrađen nivo proizvodnje, broj uposlenika, vrsta marketinga i sve ostalo potrebno za profitabilan rad. Tačno se zna šta bi mašina trebala proizvoditi, šta je isplativo a šta nije, te koliko dnevno treba raditi. Posao bi trebao postati održiv i brzo se samofinansirati.

Potrebna su sredstva za ulaganje. Inicijalno je potrebno minimalno 20.000 KM za pokretanje proizvodnje bez plata za uposlene. I to za jednu godinu. Uz plate za dvije osobe potrebno je 50.000 KM. Za CNC operatera i marketing menadžera. I to bi se isplatilo, navodi Snježana.

 Za ovakvu vrstu proizvoda postoji tržište, odnosno interes različitih vrsta kupaca, pa je  sada samo pitanje vremena kada će se pronaći inicijalna sredstva za pokretanje masovne proizvodnje. Nabavljeni su i dodatni alati potrebni za rad CNC mašine koja je trenutno smještena u jednoj garaži dok se ne pronađe konačna lokacija za njeno instaliranje. Dok se ne stvore uslovi za neometanu proizvodnju, dio novca koji je osigurao donator za iznajmljivanje prostora i plaćanje industrijske struje, udruženje je utrošilo za nabavku repromaterijala. Na ovaj način bili su u mogućnosti uraditi probne proizvode i ispitati interes tržišta. Ideja je također da se možda krene na nivou kućne radinosti, a onda krene sa registracijom firme.   

 Za sami početak, plan je da se upošljavaju ljudi iz romske zajednice, žene koje rade dekupaž i drugi pojedinci i pojedinke koji su prošli obuku za CNC operatera i programera. U svakom slučaju, na prvom mjestu su marginalizirane skupine koje teško dolaze do posla i koji su duže vremena bez ikakvog zaposlenja. Za sada je neizvjesno kada bi mogla krenuti proizvodnja u punom kapacitetu jer udruženje to ne može uraditi samo. Nema lokalne podrške niti mogućnosti da se kreditno zadužuje, a najizglednija opcija za prvo ozbiljnije ulaganje je nastavak donatorske pomoći u gotovom novcu. Ono što je izvjesno je to da će Prnjavor relativno brzo dobiti jedan od prvih malih romskih biznisa.  

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

 

Friday, 23 September 2022 11:58

JAVNI POZIV za angažovanje konsultanta/ice

U okviru regionalnog projekta “Sprovođenje normi, mijenjanje stavova”, koji finansira Evropska unija, a provodi UN Women, Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla kao implementacijski partner pod granta „Koristimo dostupne mehanizme kako bismo se zaštitili od nasilja i diskriminacije“ raspisuje: JAVNI POZIV za angažovanje konsultanta/ice.

Osnovni cilj zadatka je razvijanje i provođenje dvodnevne  radionice za edukaciju i izgradnju kapaciteta članica ženske romske mreže „Uspjeh“ u oblasti zagovaranja uz izradu dokumenta Sažetka politike na ne više od 2 stranice po specifičnoj oblasti na temu Dječiji ugovoreni brakovi  iz Platforme za unaprjeđenje prava položaja Romkinja u BiH ( dostupna na: https://www.zrm-uspjeh.ba/index.php/bs/dokumenti ). Troškove smještaja, ishrane i troškove transporta za učešće konsultanta/kinje na radionice snosi organizator. Cilj zadatka je i provesti konsultacije  (On- line) po potrebi, a do finalizacije dokumenta.

Cjelokupni javiz poziv moguće preuzeti ovdje. 

Romkinje u Kaknju nemaju puno velikih želja, a i one koje su svakodnevne, za njih su uglavnom nedostižne. Većina je nezaposlena i prva želja im je da počnu raditi, zarađivati i tako stvore mogućnost da odgajaju svoju djecu bez ičije pomoći. Na drugom mjestu je trajno rješenje stambenog pitanja jer dosta njih još uvijek živi u improviziranim objektima ili ruševnim kućama. Lista za dobijanje socijalnih stanova je duga, a neke su na njoj i po 13 godina. Iako se stvari za njih kreću u dobrom pravcu, sve je presporo. Do nekih boljih vremena se uglavnom preživljava na razne načine.   

 Autor: Asim Bešlija

 Ajka Ramić  

 Ajka je mlada majka iz kakanjskog naselja Varda. Ima 30 godina, troje djece i muža. U jednom malom stanu živi njih petero i sretni su da barem imaju siguran i čist prostor. Svo troje djece se školuje, a oboje roditelja ni samo ne zna na koji način. Njihovi ukupni stalni prihodi su 42 KM, što je dječiji dodatak. Osim toga, nemaju nikakve socijalne pomoći kao ugrožena porodica. Ajka nema posao i nikada nije radila, mada kaže da bi voljela. Jedina alternativa za opstanak sada je pretraživanje po kontejnerima i prodaja nađene polovne robe. Muž pored toga ide na deponiju u Kaknju i sakuplja sekundarne sirovine koje prodaje. Da nema novca od tog posla, doslovno bi bili gladni. Moj bi se život promijenio kad bih se zaposlila. Nemamo ništa. Preživljavamo od dnevnih poslova. Ni ja ni muž nikada nismo imali stalni posao, kaže Ajka.

 Ona napominje da bi radila bilo kakav posao samo da može zaraditi za život. Jer da nema odlaska na deponije i snalaženja na druge načine, ne bi mogli platiti ni režije ni hranu. Također, nemaju vlastite zemlje na kojoj bi mogli posijati i uzgajati povrće, što bi im također pomoglo da podignu svoj životni standard. Zbog neobrazovanosti, nemaju izglede za neko ozbiljnije zaposlenje, ali bi im stalni posao riješio mnoge brige i egzistencijalne probleme. Dok preživljavaju sa onim što imaju i što mogu raditi, čekaju neka bolja vremena.  

 Hanča Vehabović

 Hanča živi sa troje djece i mužem u jednoj izuzetno neuslovnoj kući. I pored lošeg smještaja, glavna briga je kako je preživjeti i prehraniti sebe i djecu. Muž je dobio privremeni posao na godinu dana i želja im je da se to pretvori u stalno zaposlenje jer bi tada nekako mogli planirati budućnost.  Pored te plate imaju minimalan dječiji doplatak, i kad se sve skupi, jedva da može biti za hranu. Jedno dijete ide u školu, drugo je hronični bolesnik i ima problema sa disajnim putevima, dok se najmlađa djevojčica priprema za polazak u prvi razred.

 Meni bi pomoglo da muž ostane na poslu da možemo djecu odgojiti, da završe škole, jer bez škole ne mogu ništa. Ako on ne ostane za stalno, biće teško, neće se moći školovati i ostaje im samo deponija da tamo rade i skupljaju sirovine. I od toga da žive, kaže Hanča.

 Muževa plata je svega 470 KM i kada se podijeli na petero ljudi, od toga se teško može opstati. Za djecu sve mora sama nabaviti – od opreme za školu do odjeće. Kako to uspijeva, ne zna ni sama. Posebno kako svi uspiju ostati zdravi jer kuća u kojoj žive nema ni vodu ni struju. Vodu zagrijava u peći na loženje, dok struju posuđuje od komšija. Čitava porodica živi u jednoj sobi, a komplet objekat je ruševan i nesiguran. Vlastiti dom je nešto o čemu zajednički sanjaju. Prije 13 godina aplicirali su za dodjelu stambene jedinice za socijalno stanovanje i još uvijek čekaju da dođu na red. Dio naselja Varda u Kaknju u kojem žive trenutno nije prioritet za stambeno zbrinjavanje, pa će morati još sačekati.Hanča je uglavnom kod kuće, vodi računa o djeci i domaćinstvu i ne radi. Ima završena svega četiri razreda osnovne škole što joj ne ostavlja puno prostora za zaposlenje. Na birou je čitavih 17 godina i redovno se javlja u potrazi za bilo kakvim poslom. Kaže da uvijek dobije odgovor da bez škole ne može biti ni čistačica. A, voljela bi raditi jer bi to značilo dodatni prihod za porodicu i bar malo ekonomske nezavisnosti. Glavna briga joj je da djeca dobiju obrazovanje i da ne upadnu u siromaštvo i neimaštinu kroz koje prolaze njihovi roditelji. Pogotovo zbog činjenice što su Romi i što se mnogo više moraju potruditi da bi se dokazali u društvu.  

 Razija Vehabović

 Razija živi sasvim pristojno u lijepo uređenom domu, također u kakanjskom naselju Varda. Kaže da je zadovoljna životom, da fino živi i da se ne žali. Iako uslovi nisu najbolji mogući. U njenoj porodici je šestero ljudi. Sa mužem ima četvero djece od kojih dvoje ide u školu. To je njen najveći prioritet jer je domaćica i brine o njima. Čitava porodica živi od muževe plate, odnosno od dnevnica koje skupi tokom sedmice. Radi dnevne poslove koji su prosječno plaćeni po 20 KM i u prosjeku sedmično može zaraditi od 100 do 150 KM. To je sve što imaju.

Najpotrebniji je posao, jer od muževe plate se ne može živjeti. On ide privatno raditi i zaradi, ali treba stalan posao. Siguran izvor prihoda, da radi za stalno. Dvoje djece se školuje, treće uskoro ide u vrtić, priča Razija.

 Ona sama nikada nije radila. Ima završena četiri razreda osnovne škole, a i bolesna je - ima epilepsiju. Uprkos tome, voljna je da radi, ako je ikako moguće. Misli stalno na svoju djecu i njihovu budućnost. Za sve je osnova neka vrsta sigurnog prihoda na osnovu kojeg bi mogli planirati dalje. Ovako samo mogu preživljavati i sastavljati kraj s krajem. Također, nemaju ni vlastiti smještaj, pa im je i to na listi najvažnijih životnih pitanja. Trenutno su podstanari kod muževe porodice.

 Voljela bih da dobijem svoj stan jer živimo u tuđem prostoru. Nemamo riješeno stambeno pitanje, a predali smo zahtjev za dodjelu stana, dodaje Razija.  

 Napominje i da sam stan bez novca i posla ništa ne znači. Jer jednom i kada se usele, slijede nove obaveze poput plaćanja režijskih troškova i održavanja. Tako da su sve njihove nade usmjerene ka pronalasku nekog stalnog posla. To bi im svima promijenilo životne perspektive i uistinu stvorilo bolju budućnost. Posebno za četvero djece pred kojom je stalna neizvjesnost.

Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

 

 

 

Fata Bajrić je nekoliko decenija živjela u neuslovnoj kući u kakanjskoj romskoj mahali u naselju Varda. I to bez struje i vode. U svojoj 61. godini dočekala je da ima pristojan smještaj zajedno sa svojim sinom, i to u stanu u zgradi socijalnog stanovanja koja je nedavno otvorena i useljena u ovom naselju. Specifično je da su u njoj uglavnom žene koje su samohrane majke i koje žive u teškoj socijalnoj situaciji. Fata je dobila novi dom kojeg sada treba opremiti i pripremiti za zimu. Za početak, nabavkom šporeta na drva.  

 Autor: Asim Bešlija

 U novom domu Fate Bajrić sve odiše svježinom. Svježe okrečeni zidovi, nova vrata i pločice i dovoljno prostora za nju i njenog sina. Sada ima siguran krov nad glavom iako je stan prilično prazan. Nedostaju joj osnovne stvari poput frižidera, šporeta i trpezarijskog stola. Ugaonu garnituru i sto za dnevnu sobu dobila je od sestre. Tako da barem ima negdje sjesti i odmoriti. Stan je jednosoban, sa malom kuhinjom, dnevnim boravkom, kupatilom i spavaćom sobom. Dovoljno da u njemu može komotno provoditi svoju starost. Na pristojan životni prostor Fata je čekala više od 30 godina.

 Do sada sam živjela u maloj kući dimenzija 8x9 metara koja nije imala ni vodu ni struju, kaže Fata.  

 Kuća se nalazila u donjem dijelu naselja Varda, blizu stadiona, koji općinske vlasti Kaknja žele urediti jer je uglavnom popunjen improviziranim objektima i trošnim kućama u kojima žive Romi. Stanari će dobiti nove stanove, a trenutno 82 romske porodice na Vardi čekaju rješenje stambenog pitanja. Fata je imala sreću da je pri vrhu liste. Bila je zadovoljna i onim što je imala jer bio je to ipak krov nad glavom. Tu je provela najljepše godine svoga života sa mužem koji je nedavno preminuo.  

 U novom stanu imam i struju i vodu. Mogu održavati higijenu, iako nemam ni veš mašinu. Puno je bolje od svega što sam prije imala. Ali za opremanje stana nemam para, pojašnjava ona svoju trenutnu situaciju.  

 Sada je u fazi dobijanja stalne socijalne pomoći koja bi mogla iznositi svega 120 KM mjesečno. Nekada je radila u kakanjskom komunalnom preduzeću, i to četiri godine, a kada je trebala dobiti stalni posao, udala se i odustala od svega. Zato danas nema penziju, a niti je sposobna da radi. Dugi niz godina je na birou. Imala je tri operacije, a i sin je hronični bolesnik. Sada samo računa na pomoć sa strane, te nešto novca što sama uspije zaraditi na razne načine.  

 Preživjeti u stanu bez novca

 Kao i većina Romkinja koje su dobile nove stanove, i Fata se suočava sa novim životnim troškovima poput plaćanja struje i vode, te izdataka za hranu. Novca za to nema jer nema nikakve stalne izvore prihoda. Radi što može da pomogne sebi i sinu da prežive. Kaže da ode na pijacu, skupi nekih stvari koje preproda i zaradi možda 20-30 maraka. I to je sve. Mora naći načina da plati režije, pa koristi svaku priliku da zaradi bilo šta. Iako je dugo godina na birou, tu ne dobija nikakvu naknadu za nezaposlenost, niti je ikada dobijala. Samo je registrovana kao nezaposlena. 

 Imam samo zdravstveno osiguranje. Dječak ima hronično oboljenje disajnih puteva, a samo pumpica za to je 120 KM, napominje Fata.  

 Kako će opremiti stan sa najosnovnijim kućanskim aparatima, ne zna. Za sada je posudila frižider od komšinice da može neke namirnice duže čuvati, i uz sudoper, to je sve što ima u kuhinji. Tokom predstojeće zime nema se na šta grijati. Nema niti šporet niti drva. Ima stan i jako neizvjestan ekonomski opstanak. Kaže da bi rješenje za zimu moglo biti jednostavno – samo se ogrnuti debelim dekama.

 No, uprkos svim nevoljama i neimaštini, Fata mora sama sebi pomoći. I još ima energije za sve bez obzira na svoje godine i brojne operacije. Ona ja također aktivna u zajednici. Članica je romskog udruženja Centar za majke 'Nada', redovno ide na radionice i obrazuje se koliko može. Udruženje joj je pružilo pomoć tamo gdje je moglo – u sređivanju potrebnih papira pri opštinskim službama, a posebno onih za socijalnu pomoć. Kad je bilo prilike, dobijala je i pakete sa hranom. Dovoljno da opstane. Iako je u teškoj ekonomskoj situaciji, ipak se nada da će se to promijeniti nabolje. Kako kaže, da i nju sunce ugrije sa neke strane. Ali ovaj put u njenom novom domu i prvom stanu u životu.

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

 

  

 

 

 

Romkinje u Tuzli: Za bolju budućnost treba nam posao

 Uprkos svim nedaćama, društvenoj isključenosti i diskriminaciji, Romkinje u Tuzli vide napredak u svojim životima. Svačija situacija je specifična, ali stvari se mijenjaju nabolje, korak po korak. Da bi unaprijedile svoje živote, potrebno je najprije da se osigura bolja materijalna osnova. Svima treba posao od koga mogu živjeti, a ne stanje socijalne potrebe u kojem se dosta žena sada nalazi zajedno sa svojim porodicama. Tri Romkinje  govore o tome kako gledaju na svoje životne perspektive.  

 Autor: Asim Bešlija

 Fadila Mujić

 Fadila je u izuzetno teškoj socijalnoj situaciji. Nema riješene ni osnovne životne potrebe, niti je u mogućnosti da ih sama riješi. Za početak, stambeno pitanje muči je već 20 godina i trenutno sa brojnom porodicom živi u jednoj prastaroj baraci kod željezničke stanice u Tuzli koja je u vlasništvu Željeznica FBiH. Brine se o petero djece, a u istom domaćinstvu je i sin sa porodicom u kojoj je troje djece. Sin je nezaposlen i ovisi o povremenim dnevnim poslovima. Neuslovan smještaj je jedino na što u ovom momentu mogu računati. Bez muža je već dugo vremena i kao samohrana majka nema puno mogućnosti da bilo šta zaradi.

 Nemam kuću i voljela bih da imam krov nad glavom. Imam bolesno dijete, bio je na operaciji i operisao tumor. Voljela bih da imam socijalno osiguranje i njegu za dijete, kaže Fadila.Fadili je istinski potrebna pomoć jer njena ogromna porodica ovisi od 420 KM penzije koju je naslijedila od muža i od koje se svi moraju nekako prehraniti, iako to ne može ni približno pokriti sve troškove. Dodatno dobija i 50 KM dječijeg doplatka. 

 Kompletna porodica živi u velikoj vlagi i nema načina da sebi osigura pristojan dom niti su gradske ili kantonalne vlasti u Tuzli za to zainteresovane. Trenutno se u porodici Mujić školuje jedna djevojčica od 12 godina, dok su ostali završili škole. Ono što bi i Fadili i njenoj djeci promijenilo život je na prvom mjestu stabilan krov nad glavom koji bi im vratio bar malo dostojanstva. 

 Šerifa Bobarić

 Šerifa također ima veliku porodicu u kojoj je petero djece. Od toga se trenutno njih troje školuje. Jedna djevojčica je čak dobila nagradu za najbolju učenicu u svojoj osnovnoj školi u tuzlanskom naselju Kiseljak. Šerifa i njen muž su nezaposleni. Kada ima prilike, muž radi na dnevnicu neke povremene poslove kako bi porodica nekako preživjela. Nemaju ni vlastitu kuću već žive kao podstanari u kući njene majke.Sedam nas živi u jednoj sobi, bez vode i kupatila. Nemamo ni najosnovnije. Djecu kupam u koritu i to u 21. vijeku, priča Šerifa.  

 Uz povremene poslove koje radi muž, Šerifa po kontejnerima skuplja robu i prodaje na pijaci. Sve što zaradi, potroši na djecu kako bi im nabavila sve što je potrebno za školu. Za svo petero djece prima 360 KM dječijeg dodatka koji ne može pokriti ni troškove hrane. Pogotovo u vrijeme kada cijene neprestano rastu. U situaciji kada odjeću pere ručno jer nema veš mašinu niti kupatilo, situacija se čini prilično bezizlaznom.

 Najviše bi nam pomogao siguran posao. Da imamo dobru platu, da imaš da hraniš i sebe i djecu. Plate su inače male i ne može se izaći na kraj s tim. Sve je poskupilo, kaže Šerifa.Posao i za nju i za muža bi definitivno riješio mnoge probleme. Stalan posao bi značio da bi mogli dobiti i kredit i sebi izgraditi dom. No, povremena zaposlenja donose jako male zarade od kojih se veliki dio potroši na prevoz do posla i hranu. Za opstanak ove velike porodice potrebno je mnogo više.  

 Zula Džafić

 Zula u Kiseljaku kod Tuzle živi već 30 godina. Prisjeća se da je tu došla kao djevojka od 17 godina i da je živjela u ekstremnom siromaštvu. Njena porodica nije ništa imala pa su morali ili prositi ili skupljati sekundarne sirovine kako bi mogli preživjeti. Težak život je iza nje i u međuvremenu je stekla dosta iskustva radeći za različite nevladine organizacije kroz pomoć romskoj zajednici u Tuzli. To joj je i lično pomoglo da napreduje, a da i svojoj porodici osigura što stabilniji život.

Život se promijenio, napreduje se. Više nije tako teško. Djecu sam školovala do osmog razreda i dalje nisam mogla. A, i nisu bili zainteresovani. Djeca sad rade razne privatne poslove i tako doprinose domaćinstvu, kaže Zula.

Zula je samohrana majka. Muž joj je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Sa porodicom živi u vlastitoj kući i ima vrlo solidne životne uslove. Kaže da se snalaze na razne načine, ali da bi radi bolje sigurnosti najbolje bilo da se ima stalni posao. Djeca su u ranim tridesetim godinama i sposobna su da zarade. I za sebe i za druge žene romske nacionalnosti misli da je najbolje da se angažuju u različitim malim poslovima kako bi unaprijedile životni standard.  

 Dobro bi bilo da imamo male biznise koji bi pomogli ženama da se stabilizuju. To bi unaprijedilo živote.  Da samostalno rade, da doprinose. Obično porodice žive od jedne plate, ako je uopšte i ima. Romske porodice imaju puno djece i potrebno je dosta novca za školovanje i sve ostalo, objašnjava Zula.

Žene koje su obično kod kuće mogle bi se baviti različitim kućnim radinostima, ispuniti svoje vrijeme i zaraditi dodatni prihod za kuću, smatra Zula. To bi im u svakom slučaju promijenilo životnu perspektivu i dovelo do veće uposlenosti, s obzirom da su u velikom broju na samoj margini društva.

Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 1 of 57
+387 35 298 001

Address

Hadži Hasan age Pašića bb
Hadži Hasan age Pašića bb
75000 Tuzla
75000 Tuzla
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina

Working time

Monday-Friday
Monday to Friday
08:00 - 17:00
08:00 - 16:00
Saturday and Sunday
Weekend - Closed