Otkad zna za sebe, Marija Vidić iz prnjavorskog sela Gornji Palačkovci bavi se poljoprivredom. Nikada nije imala stalni posao, ali je od uzgajanja voća i povrća uvijek uspijevala fino zaraditi. Da prehrani porodicu i odgoji djecu kojih ima četvero. Zahvaljujući pomoći Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' i donatora, osposobila je malo gazdinstvo na kojem uzgaja različite kulture. Sada je spremna da proširi proizvodnju za što joj je potrebna dodatna podrška.

 Autor: Asim Bešlija

 Marija Vidić živi u prnjavorskom selu Gornji Palačkovci, u pitomom okruženju i na rodnoj zemlji, dovoljno blizu i dovoljno daleko od urbanog života. Od rane mladosti njen izbor je bio poljoprivreda jer je uz roditelje naučila obrađivati zemlju i različite kulture voća i povrća. Kako je postala majka, to joj je pomoglo da i čitavu porodicu hrani zdravo, ali i da počne zarađivati. Njena porodica, za današnje uslove, neobično je velika. Ima četvero djece od kojih je jedno završilo fakultet, jedno ide u srednju, a jedno u osnovnu školu. Svi su odrasli u zdravom okruženju i uz veliku podršku porodice. Tako i odrasta i najmlađi Pavle.

Marija kao poljoprivrednica trenutno obrađuje oko dunum i po zemlje u blizini kuće, nešto pod plastenikom a nešto na otvorenom. Toliko voli poljoprivredu i obradu zemlje, da je spremna na mnogo veći poduhvat – pravljenje pravog gazdinstva. Za sada kaže da radi uglavnom za sebe, dok viškove proda, bilo kao sirovinu ili neke gotove proizvode poput ajvara ili paradajz sosa, na primjer. Kupaca za zdrave domaće proizvode uvijek ima, posebno iz dijaspore. U ovome vidi svoju perspektivu i način kako će zarađivati jako dobru platu radeći ono što najviše voli.

Ona je uz pomoć prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' u proteklim godinama dobila jedan plastenik, frezu kao i pomoć u repromaterijalu, što joj je pomoglo da da može imati efikasniju i kvalitetniju proizvodnju. Tako da zaradu koju ostvari može dijelom uložiti u novi ciklus naredne godine. Kao mali poljoprivredni proizvođač, nema nikakvu drugu podršku i nije zaštićena, tako da se sve svodi na ličnu sposobnost da se izbori na tržištu i pokuša uraditi nešto više.  

 Ja radim sezonski jer sada nemam kapaciteta za nešto više. Imam pomoć muža. Mogla bih i više proizvoditi. A, ako bih mogla proširiti proizvodnju, onda bi imala finu mjesečnu zaradu, kaže Marija.

 Marija je jedna od brojnih malih poljoprivrednica u Prnjavoru koje imaju podršku ovog romskog udruženja kad god je to moguće. Međutim, pomoć nevladinog sektora i donatora nije dovoljna. Nedostaje uloga države da ih sistemski pomogne kako bi mogle proširiti proizvodnju i na organizovan način prodavati proizvode. Na primjer, putem zadruge koja u ovom kraju ne postoji. Za velike lance supermarketa ne može proizvoditi jer jednostavno nema opremu i mašine za skladištenje hrane, poput hladnjače. Za njenu nabavku treba finansijsku podršku.  

 Osnaživanje žena na selu

 Uprkos nepovoljnim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju, za Mariju ne postoji odustajanje. Ona ima planove da od svega napravi biznis i počne ozbiljno zarađivati, ali i još više pomagati drugima. U prošlosti je pomagala višečlanim romskim porodicama koje nemaju svoju zemlju i ne mogu proizvoditi hranu. Mjesečno bi mogla zaraditi platu i doprinositi i udruženju. Davati u proizvodima ili novcu, navodi Marija.  

 Ove godine je zasadila pola dunuma krompira po prvi put, da bi provjerila isplativost proizvodnje ove kulture. Svoj vrt ne prska hemikalijama i da bi zasade održala zdravima, potrebno joj je dosta rada. No, ima mogućnost da zasadi još više onoga što bi se prodavalo. Na raspolaganju joj je čak 30 dunuma porodične zemlje koja je obradiva. Za proširenje proizvodnje treba velika ulaganja za što nema novca. Prema vlastitoj procjeni, to je suma od 10.000 KM koja bi joj pomogla da napravi održiv posao, odgovori na potrebe tržišta i unaprijedi plasman proizvoda. Kaže da bi mogla nabaviti i kravu i druge domaće životinje, ali i kapacitete za smještaj voća i povrća. 

Marija nikada nije bila zaposlena i sav novac do sada je zarađivala zbog vlastitih sposobnosti da nešto napravi i proda. Nema srednjoškolsko obrazovanje, pa joj je poljoprivreda idealan izlaz u poslovni svijet. Ove godine je shvatila da ima snage i volje da udupla proizvodnju, ali su joj potrebna ulaganja. Mora ulagati i u jedini plastenik koji posjeduje jer svake dvije godine je potrebno mijenjati najlon. Za početak, još jedan plastenik bio bi dobra investicija u njene planove. Oni podrazumijevaju i proširenje plasmana na obližnje opštine poput Dervente, Srpca, Modriče i drugih. Dijaspora joj ostaje važan kupac s obzirom da cijene domaće organske proizvode.   

 Pokušavala sam i da otkupljujem mlijeko i pravim razne vrste sireva, sa začinima i slično. I to je dobro išlo. Ali je sve stalo zbog pandemije korona virusa, kaže Marija.

 Na sadašnjem imanju gdje živi sa porodicom radi već deset godina. Pokušavala je mnoge stvari. Jedna od njih je proizvodnja sokova od grožđa i kupina, kada to još uvijek nije bilo popularno. Ima niz ideja – veće plastenike, nabavku polovnog traktora, nabavku koza i drugih životinja. U Prnjavoru postoji samo jedna mljekara i jedan prroizvođač sira, što joj ostavlja dosta prostora za napredak jer je potražnja velika. 

 Iz Udruženja 'Romska djevojka – Romani Ćej' navode da im je želja da osiguraju više donacija za ovakve poljoprivrednice, posebno Romkinje, jer za ovakve poslove ne treba dodatna škola. Uz vrlo malu pomoć, mogu se napraviti velike stvari. Bez bilo čije podrške to nije moguće jer većina žena su nezaposlene i uglavnom žive u ruralnim područjima gdje nema puno izbora. Zato je ekonomsko osnaživanje uz direktne investicije najbolja podrška koja se ovim ženama može pružiti kako bi ostvarile vlastitu nezavisnost i stabilnu egzistenciju.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.