Kao i većina žena iz romske zajednice u BiH, Halida Šljivić je imala turbulentan život ispunjen stalnom borbom. I dalje se bori i optimistkinja je. I danas je stub svoje porodice, a pomaže i svima drugima kojima je to potrebno. Humanitarna je radnica, aktivistica i neko ko vodi ličnu bitku za bolje zdravlje. Zahvaljujući Udruženju žena Romkinja 'Bolja budućnost', uspjela je osigurati zdravstveno osiguranje za cijelu porodicu jer niko od njih zvanično ne radi. No, ne gube vjeru da će bolji dani doći.

 Autor: Asim Bešlija

 U tuzlanskom naselju Grabovica živi višečlana porodica Šljivić. Deset ih je u jednom domaćinstvu. Majka Halida ima četvero djece, od kojih je najmlađa 10-godišnja djevojčica koja pohađa osnovnu školu. Halida je ponosna  na sve što je uradila za svoje ukućane. Najviše na činjenicu da je uspjela dobiti zdravstveno osiguranje za sve jer u porodici niko nema stalan posao. Udruženje 'Bolja budućnost' ih je podržalo u ovom zahtjevnom poduhvatu, a bilo je tu i kad su trebali lijekove, vakcine, ali i sve drugo poput udžbenika i ruksaka za djecu.  

Knjižice za djecu smo dobili. Nisu imala, pa smo morali plaćati pregled za školu. Kćerka ima troje djece, razvedena je, oni nisu osigurani, tako da po tome ni djeca ne mogu imati zdravstveno. Kad odu na preglede, morali su također plaćati i kupovati lijekove. I svima je bilo potrebno zdravstveno. Sada ga svi imaju, priča Halida.  Većina njene djece završila je srednjoškolsko obrazovanje i spremni su za rad. Najmlađa kćerkica je četvrti razred. Jedan od dvojice sinova je završio obrazovanje za policajca i čeka zaposlenje. Čitava porodica trenutno ovisi od muževe invalidnine koju je dobio jer je u ratu izgubio obje noge i stopostotni je invalid. Od 1.630 KM živi desetoročlana porodica, a Halida vodi računa i o mužu jer nema tuđu pomoć i njegu koja mu inače pripada zakonom. Zato je značaj zdravstvenog osiguranja za sve još  veći.    

Najbitnije je da djeca imaju svoje knjižice i da se mogu liječiti, da imaju zdravstveno osiguranje. To je broj jedan svima. Da mogu ići doktoru i da ih ne vraćaju s vrata, napominje Halida.

 Kao i u drugim višečlanim romskim porodicama gdje su djeca završila srednje škole i zanate, i ovdje su loši izgledi za zaposlenje. Posebno ističe sina koji je obrazovan za policajca i koji je bio odličan učenik cijelo vrijeme.

 Prisjeća se da je u jednom momentu jedan od sinova bez ikakvog razloga bio izbačen iz škole u Tuzli jer se navodno nije dopadao direktoru, iako je imao primjereno vladanje i odlične ocjene. Uprkos svim nepovoljnim uslovima i nedostatku finansija, Halida je smogla snage da i njega i drugog sina upiše u privatnu školu u Gračanici kako bi završio dva smjera sa praktičnim zanatima. S ponosom kaže da su to momci za primjer koji sada čekaju svoju šansu. Ona kaže da stoji uz njih sve dok se to ne desi jer je kao majka vrlo požrtvovana i svojoj djeci želi osigurati sve ono što imaju i ostala djeca u našem društvu.

 Trgovkinja, humanitarka i aktivistica

 Halida se čini neumornom. Dosta je radila i još uvijek dosta radi. 22 godine bila je angažovana kao humanitarna radnica pri jednoj britanskoj humanitarnoj organizaciji, uglavnom na pomoći romskoj populaciji u regiji Tuzle. Pomagala je pri izgradnji kuća, zatim školama i domovima za nezbrinutu djecu. Često je znala obradovati djecu za praznike sa paketićima koje je lično nosila na adresu. Kome je bila potrebna pomoć, ona ju je pružala i još uvijek to radi u skladu sa svojim mogućnostima.Halida trenutno nema nikakav posao. Bavi se prodajom polovne odjeće koja je izložena ispred njene kuće. Kupci dolaze tu. Na pijaci ne može raditi jer nema novca da plaća zakup, a inspekcija je stalno tjera kada se pojavi. Kaže da od ove prodaje fino zaradi i da sve ulaže u svoju djecu kako bi njima osigurala što bolji život. Osim što prodaje ovu odjeću, ona je i poklanja. Tako svake godine opremi 5-6 osnovaca iz siromašnih porodica. Njena nemaju nikakve socijalne pomoći i kaže da je samo jedno dijete dobilo novčanu nagradu od Udruženja 'Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu'. I pored ovakve situacije koja je stalna i teška borba, ona se ne žali.

 I tu nije kraj njenog angažmana. Članica je Udruženja 'Bolja budućnost'. Uz njih je ojačala i počela se brinuti i o drugim ženama. Podržava, motiviše, radi konkretne stvari. Dolazi na sve radionice koje udruženje organizuje i svoje znanje dijeli dalje. Aktivna je u Lukavcu gdje pomaže Romkinjama da se informišu, brinu o sebi, vode računa o zdravlju i idu na preglede. Nakon vlastitih zdravstvenih problema, to joj je prioritet i za druge žene. Velika im je podrška i pokušava ih aktivirati da se osvijeste, ojačaju i urade nešto za sebe. Od mirovanja, kaže, nema nikakve koristi. 

 Preporučila bih svim majkama da se bore za svoja prava i za svoju djecu. Mogu sve osigurati, i papire i knjižice. Pogotovo Romkinje. Da ne dolaze u situaciju da ih vraćaju s vrata, poručuje Halida.  

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Centar za socijalni rad u Prnjavoru jedna je od institucija u Bosni i Hercegovini koja je postala potpuno otvorena za jednak tretman romske populacije i usmjerena na dobrobit cjelokupne zajednice. Njegova direktorica Dragana Radulović i profesionalno i ljudski otvorila je vrata Centra za sve probleme Roma i Romkinja na način da je uvijek spremna pomoći u njihovom rješavanju radi ostvarivanja dobrobiti. Lokalno romsko udruženje 'Romska djevojka – Romani Ćej' partner je ovoj instituciji u proteklih deset godina. Stanje na terenu to odražava.

 Autor: Asim Bešlija   

 Dobro je ljude upoznati, pa onda vidjeti šta možeš učiniti i kao čovjek i kao stručnjak, kaže Dragana Radulović, direktorica Centra za socijalni rad u Prnjavoru. Ovu profesionalnu etiku primijenila je tokom saradnje sa romskom zajednicom u ovom gradu, a posebno sa Udruženjem 'Romska djevojka – Romani Ćej' koje  je partner Centra već  desetak godina. Kroz ovaj dugi niz godina i ona i institucija koju vodi su nastojali da učine sve da se smanji stigma nad Romima/kinjama i da se ukloni njihova ranjivost u društvu koja postoji predugo. U velikom dijelu u tome su uspjeli kada je Prnjavor u pitanju.Centar i udruženje su tako postali ravnopravni partneri na mnogim projektima pomoći zajednici. Jednom kada su riješeni najveći problemi, poput osiguranja adekvatnog smještaja i izgradnje kuća za romsku populaciju, krenulo se u druge i kompleksnije poslove koji su imali i dalekosežniji utjecaj na živote. Direktorica Radulović je tako bila članicom komisija i radnih tijela različitih međunarodnih i domaćih projekata kojima se nastojalo ekonomski osnažiti Romkinje ali i one žene koje to nisu, koje su marginalizirane i u stanju socijalne potrebe. Samom Centru za socijalni rad posebno zadovoljstvo je bilo što udruženje nije zatvoreno za pomoć drugima i što time daje doprinos razvoju cjelokupnog društva.

 Prije par godina smo se uključili u jedan projekat gdje sam imala priliku da bolje upoznam Romkinje i druge žene iz marginaliziranih grupa, gdje sam kao stručnjak dobila pitanja koja su sa terena, opipljivija, iz ljudske potrebe postavljana. Imala sam priliku da učim šta njima treba i kako institucije mogu pomoći, kaže direktorica Radulović. Iz ovog projekta nastala je jedna serija druženja tokom kojeg su žene dobijale savjete i psihološku podršku, gdje su one imale priliku da o problemima razgovaraju na svome terenu, bez pritiska odlaska u institucije, i da ih polako rješavaju. Na ovaj način i kroz druge projekte, prepoznate su Romkinje koje imaju potencijal da odmah nađu posao, pa je tako jedna zaposlena u samom Centru. Dragana Radulović kaže da ona kolektiv čini bogatijim i da se od nje dosta uči o romskoj zajednici. 

 Pandemija koronavirusa bila je prilika da se još jednom pokaže dobra saradnja Centra za socijalni rad i Udruženja 'Romska djevojka – Romani Ćej'.  Udruženje je tada donacijama pomoglo svima kojima je pomoć bila potrebna, bez obzira na nacionalnost, dok je i Centar u skladu sa svojim mogućnostima vodio brigu o romskim porodicama u stanju potrebe. Reagiralo se brzo i interventno. Onako kao što se to radi i po pitanju nasilja u porodici gdje se alarmiraju institucije da rješavaju pojedinačne slučajeve. Udruženje je član opštinskog multisektorskog tima za rješavanje pitanja nasilja u porodici i važna karika u pristupu porodicama koje se suočavaju s ovim problemom.  Njihov novi zajednički projekat usmjeren je ka ovoj temi. 

 Zajednički projekat trenutno je 'Kutak sigurnosti', a to je druženje sa djecom iz romske i neromske zajednice, kojima treba podrška, i to na neutralnom terenu. Bavi se osnaživanjem porodica i izgradnjom modela na neformalan način, usmjerenog ka izmjeni ponašanja i  integraciji djece koja imaju određene probleme pri integraciji u zajednicu, i ka preveniranju razdvajanja djece i roditelja, navodi Radulović.

 Romkinjama trebaju poslovi

 Centar za socijalni rad ograničen je zakonskim odredbama u onome što može uraditi i koliko može pomoći. Naprimjer, prije su postojale posebne stavke za finansiranje školske opreme  za romsku djecu ili osiguranje ogrijeva za zimu.  Danas se trude da putem svojih stručnih timova budu  i dalje fleksibilni prema ljudima iz romske zajednice i materijalno pomognu, te saniraju stanje socijalne potrebe. U bliskoj saradnji sa udruženjem, pogotovo ako postoje donatorska sredstva, odlučuje se koje će porodice primati pomoć.Osnažuju se porodice da školuju djecu kako bi izašla iz stanje socijalne potrebe, ako je školovanje u pitanju. Plus angažujemo volontere za pomoć romskoj djeci nakon škole, za savladavanje specifičnog gradiva, kaže ona.

Pored ovoga, važan segment rada je relaksacija odnosa sa institucijama i brisanje straha od saradnje kroz razgovore, terenski rad i otvaranje prostora za rješavanje problema na taj način. Ovim se želi unaprijediti položaj Roma/kinja na način da se poveća životni standard i odmakne od osnovnih potreba poput smještaja i prehrane.Da se može priuštiti i izlet, ljetovanje, potpuniji život. Sve su to stvari koje se podrazumijevaju i koje bi trebali upražnjavati i ljudi koji su i Romi i ne-Romi, a ne da se stane na tome da su zadovoljene samo osnovne potrebe. Ekonomskim osnaživanjem se ovo postiže i ruše se barijere , pojašnjava direktorica.

 Ona dodaje da je Romkinjama u Prnjavoru trenutno najviše potreban posao. To su vrijedne žene koje ravnopravno mogu raditi bilo koje poslove poput ostalih, te im samo treba dati priliku. A, prilika se ogleda u zapošljavanju u javnom ili privatnom sektoru, ili finansijskoj pomoći za pokretanje malih biznisa u poljoprivredi, za one koje nemaju nikakvog obrazovanja. Ovo će imati višestruke efekte – dodatni kućni budžet, smanjenje socijalne tenzije, veće zadovoljstvo životom i ravnopravniji status u društvu. 

 Kroz zajednički angažman želimo da se one zaposle, a onda ih treba osvještavati da se šanse iskoriste, da se zadrži posao, da se istraje, da se usavršava, kaže direktorica Radulović  

 Lako je kad postoje ovakve institucije

 Iz Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' navode da je njihov angažman na pomoći romskim porodicama daleko lakši uz saradnju sa ovakim institucijama koje su ponajprije otvorene za saradnju. Snježana Mirković, predsjednica udruženja, navodi da ih je direktorica Centra uvijek razumjela i nikad nije odbila pomoći, posebno Romkinjama.

 Uvijek se vidi šta se može uraditi. Da se zna šta centar može ponuditi. Bitno je imati na lokalnom nivou ovakve institucije i partnere. Uvijek se obratimo i znamo da će se sve riješiti u skladu sa mogućnostima, da nijedna Romkinja neće biti vraćena, kaže Snježana.

 I naizgled nerješivi problemi se rješavaju upravo zbog ove vrste konstruktivne saradnje usmjerene na potrebe korisnica. Udruženje pomaže ženama i koje nisu Romkinje i na isti način tretira sve socijalne probleme, kada im se bilo ko obrati. Fokus je uglavnom na potrebama žena koje su ionako izložene višestrukoj diskriminaciji i koje trebaju više pomoći – od one materijalne do psihološke. No, čini se da je zajednički konsenzus da bi se većim upošljavanjem riješilo dosta postojećih problema koji se tiču čiste egzistencije.Ima određeni broj Roma koji rade po firmama i određeni broj koji je ekonomski osnažen, kroz poljoprivredu, stočarstvo i peradarstvo. Tu je bitno pružiti šansu i podržati žene da prošire ili pokrenu svoj posao. Takve žene su i ravnopravnije članice u svojoj kući, s mužem, pojašnjava Snježana.

 Jednom kada Romkinje imaju svoj posao i novac, kada osiguraju stabilan život i ekonomsku neovisnost, stvari se iz temelja mijenjaju. Primijeti se razlika u tome kako žene cijene postignutu slobodu i vraćanje kontrole nad vlastitim životom, u poređenju sa vremenom kada su uvijek ovisile o nekome drugom. Ovo je, zapravo, primjetno među svim marginaliziranim ženama sa kojima rade i udruženje i Centar. Oni sada zagovaraju pružanje šanse upravo onima koje žele napraviti iskorak u životu, a društvo im za to treba osigurati prostor.   

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

U Tuzli je 26.08.2022 održana javna debata „ZAJEDNO u borbi protiv trgovine djecom. Prekinimo lanac trgovine – djeca nisu roba!“. 

Javnu debatu organizovalo je Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla  u okviru istoimene kampanje koju, u toku avgusta, realizuje UG “Budućnost” iz Modriče u saradnji sa članicama Mreže RING i SNAŽNIJI GLAS ZA DJECU BIH u vidu javnih događaja u 11 gradova Bosne i Hercegovine. Ova debata je dio kampanje koju su podržali Evropska Unija i Vijeće Evrope, kroz svoj zajednički program. Cilj javne debate  je bio upoznati učesnike i učesnice sa rizicima s kojim se suočavaju djeca naročito iz ranjivih i marginalizovanih grupa, oblicima iskorištavanja djece i metodama za privlačenje djece, kako prepoznati djecu žrtve trgovine, način reagovanja i postupanja. 

Tokom debate načinjen je i  osvrt na na trenutnu situaciju i zakonska rješenja koja regulišu zaštitu žrtava trgovine ljudima, ali i mogućnosti unapređenja saradnje svih relevantnih aktera u lancu podrške.

Dok su novije generacije Roma/kinja posvećene svome obrazovanju, starije su uglavnom nepismene. Barem je takva situacija u Kaknju. Ali i to se polako mijenja. Otvaranjem večernje škole, sve je veći broj onih koji, za početak, žele naučiti čitati, pisati i računati. Postoje i oni koji se nakon 50 godina vraćaju u školske klupe kako bi barem imali završenu osnovnu školu. Ova inicijativa potekla je od romskog udruženja Centar za majke 'Nada'. I uspjela je. 

 Autor: Asim Bešlija

 Zemina Vehabović, predsjednica udruženja Centar za majke 'Nada' je zajedno sa kakanjskom policajkom Tamarom Delibašić došla na ideju da se pokrene inicijativa za obrazovanje svih onih Roma/kinja koji nisu završili čak ni osnovnu školu. A, takvih je mnogo u Kaknju. Starije generacije su se uglavnom bavile egzistencijalnim pitanjima i nisu imale novca da plate svoje školovanje, jer su proteklih decenija svakako bile na društvenoj margini. Ali sada je došlo vrijeme da nadoknade izgubljeno vrijeme i barem nauče čitati, pisati i računati.Predstavili smo ovu inicijativu kako bi pokrenuli žene i muškarce da se u što većem broju upišu u školu, one koji do sada nisu završili ni osnovnu. Neko jeste tri, neko četiri razreda, a neko nijedan. Uključio se i veći broj Roma i Romkinja koji već rade, ali nemaju obrazovanje, kaže Zemina.

 Ljudi su se javljali sami i pitali ima li ikakvog efekta da sada upisuju školu, a inicijativa je, nakon skupljanja dovoljnog broja polaznika, predata direktorici Osnovne škole 'Hamdija Kreševljaković' koja ju je odmah prihvatila. Večernja škola pokrenuta je prošle godine i to nakon javnog poziva na koji su se svi zainteresovani mogli javiti. Školovanje je besplatno, a troškove snosi Ministarstvo obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona. Zbog pandemije koronavirusa proces je bio usporen, ali ove godine se radi u punom kapacitetu.

 U prvoj generaciji je 10 ljudi. I starijih i mlađih. Nastavili su školovanje koje su prekinuli u osnovnoj. Tri mjeseca se ide za jedan razred. Prezadovoljni su. Ima ljudi koji su i nakon 50 godina ponovo u osnovnoj školi, priča Zemina.Večernju školu pohađaju oni kojima je osnovno obrazovanje potrebno radi posla, ali i oni koji jednostavno žele biti pismeni, te je svima drago da je jedan ovakav projekat zaživio. Iako su stariji, želja im je da se barem znaju potpisati. Mnogi od njih sada su to naučili, kao i da računaju. Svi su se na neki način vratili u djetinjstvo, na početke, u klupe osnovne škole kada kod djece počinje opismenjavanje. Prošle godine broj upisanih bio je manji, ali se očekuje da će ove brojke porasti jer su mnogi zakasnili ili zbog poslova nisu mogli prisustvovati u večernjim terminima.

 Što više obrazovanja za sve

 Centar za majke 'Nada' zagovara što više obrazovanja za kompletnu romsku populaciju, posebno uzimajući u obzir da starije generacije zaostaju i da im to pravi praktične probleme u životu. Naime, mnoge administrativne i druge poslove ne znaju završiti sami, tako da im udruženje pomaže i pri najjednostavnijim stvarima. Osnovna pismenost će im u tome itekako pomoći, naglašava Zemina.Kad završi njih deset, to je nešto veliko. Ljudi su pismeniji, znaju se snaći, uraditi neke poslove za sebe, administraciju i formulare. Znaju popuniti nešto. Do sada su uglavnom sve poslove za njih radili drugi. I dan danas rade za one koji nisu pismeni, kaže ona.Danas je u Kaknju veći broj onih iz romske zajednice koji ne moraju čekati na nekoga drugog da im završi i osnovne poslove, poput prijave na biro. Sada znaju uraditi sve sami. Sama ova činjenica dovodi do zaključka o potrebi masovnijeg opismenjavanja koje bi ojačalo zajednicu i ljudima osiguralo mogućnost samostalnijeg života, napredovanja i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava. Ovo se posebno odnosi na Romkinje koje u svakom slučaju trpe višestruku diskriminaciju u bh. društvu.

 No, svijest o potrebi obrazovanja kod roditelja koji nisu pismeni itekako se promijenila. Zemina navodi da ima porodica koje školuju četvero i više djece jer su svjesni da bez obrazovanja ne mogu imati bolju budućnost i da će vječno ostati na samom zapećku društva, na totalnoj margini. Zbog toga kod mlađih generacija postoji i velika želja da nastave i srednje obrazovanje. Ono košta, ali uglavnom romski učenici/e imaju osigurane stipendije.    Za starije generacije ostaje večernja škola koju mogu završiti besplatno, a onda se eventualno upisati i u srednju za što će biti potrebna finansijska sredstva. Glavno je da ih obrazovanje interesuje i da je ovo dugoročan, ali uspješan projekat od kojeg koristi ima cjelokupno društvo. Starije generacije žele završiti školu i počesto kažu da ako to mogu njihova djeca, onda mogu i oni, kaže Zemina. I pored činjenice da su više fokusirani na preživljavanje jer većina nema posao i mora naporno raditi za osnovne životne potrepštine.Najviše bih voljela da se uključi omladina koja je napustila školu, da imaju obrazovanje i da ne budu nepismeni. Cilj udruženja je da se svi obrazuju i to što više. Bez obzira na starost, poručuje Zemina.  

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Nevidljivost Roma i Romkinja u bh. društvu ne odnosi se samo na svakodnevnu diskriminaciju i isključenost, nego i na očuvanje ono malo kulture i tradicije koja je preživjela decenije zatiranja. Malo je pisanih tragova i sve se svodi na oralnu historiju, sjećanja, pokoju fotografiju i rijetke napore da se očuva slika kakav je nekad bio život romske populacije u Bosni i Hercegovini. Udruženje 'Romska djevojka – Romani Ćej' iz Prnjavora svake godine daje svoj doprinos da se romski običaji, nošnja, motivi i hrana prezentiraju i sačuvaju od zaborava.

 Autor: Asim Bešlija

 Jedan od najvećih izazova za identitet romske populacije u Bosni i Hercegovini jeste – kako očuvati živima tradicijske vrijednosti i kulturu? U vrijeme kada se Romi i Romkinje asimiliraju i bježe od vlastite nacionalne odrednice, to je jedan težak zadatak. Pogotovo ako se zna da romska pisana historija gotovo da ne postoji i da se sve svodi na ono što znaju starije generacije – jezik, muziku, književnost, običaje, pripremu hrane, nošnju. Jednom kada oni izumru, teško je da će ičega biti. Tako kažu oni koji nastoje da sve ove praktične stvari održe živima.

 U prnjavorskom Udruženju 'Romska djevojka – Romani Ćej' očuvanju svoje tradicije na bilo koji način posvećuju veliku pažnju. Za početak, izradom različitih predmeta od drveta koji su vezani za Rome na način da se na njima oslikavaju motivi iz života dekupaž tehnikom. Oni su jedini koji ovo rade u Bosni i Hercegovini. Prave se kutije, tacne, podmetači i drugi predmeti na kojima onda grupa žena najčešće slika djevojke u romskim nošnjama, sa dugom kosom, kočije i konje koji simboliziraju slobodu i putovanje Roma na način kako su to nekad radili.  

 Ovi proizvodi se poklanjaju kao promotivni materijal za goste ili institucije, koriste se na festivalima, kako u Prnjavoru, tako i u Banjaluci i Doboju. Još uvijek se ne prodaju i nadamo se da će uskoro imati tržište. Da žene mogu da prodaju i da obezbijede neku zaradu za sebe i svoju porodicu, kaže Dajana Mirković, članica udruženja.

 Prisustvo na festivalima posebna je prilika za ovo udruženje da predstavi Rome i Romkinje. Najpoznatiji je Festival nacionalnih manjina koji se svake godine održava u Prnjavoru koji je poznat po njihovom velikom broju. Ovdje se izlažu ženska i muška nošnja, različiti radovi, hrana i posebno  predmeti sa motivima gdje ljudi barem površno mogu saznati kako su Romi nekada živjeli. Ovo je jedna od prilika kada se može pokazati pozitivna i afirmativna  strana romskih zajednica, kaže Dajana, i to kroz neku vrstu umjetnosti, što dekupaž danas jeste.   

 Godine 2019. udruženje je organizovalo prvo romsko veče u Prnjavoru. Prisustvovali su Romi i Romkinje iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i okruženja, a među njima i istaknuti romski književnici Alija Krasnići i Bajram Haliti. To je bila otvorena prilika sa sve građane i građanke da saznaju više o Romima/kinjama, njihovom jeziku, poslušaju romsku muziku i pogledaju tradicionalne igre, te jedan film. Uz ovo, svake godine obilježavaju se važni datumi  poput Đurđevdana, Svjetskog dana romskog jezika i drugih.

 Romski jezik gotovo niko ne govori

 Danas je jako teško očuvati svoj identitet i romsku kulturu i tradiciju. Jer ima diskriminacije i predrasuda. Ja ne govorim romski jezik i jako mi je žao. Samo tri osobe u Prnjavoru govore romski jezik i imaju preko 80 godina, i od njih se ne može naučiti, priča sa žaljenjem Dajana.  

 Pitanje identiteta za Rome i Romkinje je ključno jer je, zapravo, i najveći izvor predrasuda koje se prema njima grade kada kažu ko su i šta su. Dajana sa tim nema problema, ali drugi ljudi očito imaju jer kaže da nisu rijeke situacije u kojima dobija indirektne uvrede ili ružne poglede. Ona navodi da je ovo za mlade ljude frustrirajuće i zbog toga ih sve manje žele javno reći da su Romi/kinje. Posebno oni koji nešto postignu u životu i etabliraju se, te zbog straha kriju svoj pravi identitet. Dajana se uvijek otvoreno izjašnjavala kao Romkinja jer su je roditelji tako naučili. Kada je upisala fakultet, o njoj su pisali mediji i dobila je ogromnu podršku sugrađana/ki jer je mlada, pametna i ambiciozna. Dosta je ulagala u sebe i kroz neformalno obrazovanje poput različitih radionica, seminara, aktivističkog rada, što je prepoznato u lokalnoj zajednici, ali i šire. Međutim, to i dalje ne znači da bez bojazni može imati slobodu da ispolji sve ono što je romski nacionalni identitet koji, bez te slobode i drugih trendova u zajednici, polako odumire. 

 Sve više izumire muzika, mnogi pjevači koji su izvodili romsku muziku su preminuli. Novi pravac muzike je stigao i mladi Romi i Romkinje se više okreću tome. I sve pada u zaborav. U udruženju želimo pokazati da se može biti ravnopravan građanin/ka, a da se sačuva svoja romska kultura i tradicija. Živimo u skladu s vremenom, ali čuvamo svoj identitet. Više bi se trebalo poraditi na romskom jeziku koji mladi ljudi ne znaju, kaže Dajana.

 Udruženje zagovara obavezno učenje romskog jezika za mlade ljude dok on još uvijek postoji, s obzirom da je to stub njihovog identiteta. Dajana kaže da romski roditelji ne bi trebali tjerati svoju djecu da se izjašnjavaju kao neko drugi, već da budu otvoreni oko onoga ko su jer bi time ostvarili ravnopravnost. Navodi primjere mladih Roma/kinja koji pohađaju škole u velikom broju i koji se ne žele izjasniti o svojoj nacionalnosti, pa se time stvara pogrešna slika kako se nove romske generacije ne obrazuju i nisu pismene.

 Pored ovoga, ona smatra da država treba voditi računa i osigurati sredstva za izučavanje romskog jezika, a ne da se sve svodi na formalno obilježavanje važnih datuma nakon čega interes prestaje. Kao primjer navodi Ukrajince čiji je jezik dio redovne nastave u školama u Prnjavoru. Ista stvar mogla bi se osigurati i Romima. Da sami sebe sačuvaju od zaborava.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Aida je ponos čitave romske zajednice u Kaknju, ali i Bosni i Hercegovini. Završava srednju školu, a već osam godina amaterski se bavi glumom. Planira studirati glumu i postati glumica. U isto vrijeme,  svojim obrazovanjem bori se i protiv društvenih predrasuda i pokazuje kako nema potrebe za diskriminacijom ljudi koji su drugačiji. Kaže da se ne stidi onoga što jeste i da ponosno ističe svoj romski identitet. Njen dupli napor da se dokaže donio joj je odlične rezultate u svemu što je poželjela.  

 Autor: Asim Bešlija

 Aida Vehabović upravo završava svoje srednjoškolsko obrazovanje. Učenica je Mješovite srednje škole u Kaknju, smjer poslovno-pravni tehničar. Pored ovoga, već osam godina je članica Dramske sekcije pri Domu za kulturu. Kaže da sluša roditelje – prvo škola, pa onda sve ostalo. Jer bez škole svakako ne bi bilo ni glume, a ne bi mogla ni ispuniti svoje ciljeve i snove. Sa Dramskom sekcijom do sada je obišla razne festivale i bila na gostovanjima u brojnim gradovima u Bosni i Hercegovini.

 Gluma me najviše interesuje. Škola je na prvom mjestu, ali ja improvizujem i stavim glumu na prvo, kaže uz smijeh Aida.

 Voli glumu i živi za nju, a velika joj je želja da upiše studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Prema tome ide bez obzira na sve. I to iz jednog prostog razloga – školovanje i dramska sekcija su joj pomogli da se dokaže i postane aktivna članica društva. Na neki način, i da otkrije sebe i da se ne stidi onoga što jeste. Ojačala je i izgradila se u jaku ličnost koja ne vidi prepreke. To joj je pomoglo i da prihvati svoj romski nacionalni identitet i da bude ponosna. Sjeća se da je i razrednoj nastavnici u školi bez problema rekla da je Romkinja.

 Zašto će me biti stid nečega čemu pripadam? To je moja nacija, moja kultura, ja se stvarno ponosim što sam Romkinja. Da nisam Romkinja, ne bih došla do ovog cilja do kojeg jesam, pojašnjava ona.  

 Kaže da se odmalena susretala sa diskriminacijom, još od vremena kada je bila u vrtiću, a najizraženija je bila u osnovnoj školi. Bila je razdvajana i izdvajana kao jedina Romkinja u razredu i izuzetno nedruštvena jer je osjetila da se prema njoj ponašaju drugačije. Rijetko je pričala sa bilo kime, bila je povučena i postiđena, a sramila se pitati bilo šta svoje nastavnike. Sada ne osjeti ništa od toga. Kaže da je u ovom momentu prava ona, da nema šta kriti i da se osjeća ispunjeno i otvoreno. Tvrdi i da diskriminacija postoji i da će uvijek postojati, ali da je spremna na to i na nekom budućem radnom mjestu. No, misli da će se to brzo prevazići jer ima iskustvo i  vlastite mehanizme za odbranu. Naime, dobro zna ko je i šta je, te za šta je sve sposobna. 

 Borba protiv diskriminacije nikad ne prestaje

 No, kako se Aida bori protiv diskriminacije? Ona navodi da sve kreće od jezika i govora.

 Nikad se nisam na nekog izderala, sve je bez galame. Ja normalno odgovorim, kao što sada pričam, i kad mi se neko obrati da me povrijedi. Ja nikoga ne vrijeđam jer znam kako je biti povrijeđen, kako je biti u tom stanju, kaže ona.

 Najčešće ignoriše provokacije koje su zasnovane na nacionalnoj osnovi i napominje da svi Romi/kinje, kao ni svi drugi ljudi, nisu isti. Ali to što je Romkinja i što je drugačija joj sve više predstavlja zadovoljstvo kako je starija i zrelija.

Volim to što sam drugačija. Volim što imam tamniju boju kože. Jednom su mi rekli da misle da sam iz Južne Amerike. Mislim, hvala puno na tome, priča Aida na vrlo šaljiv način.

 Ljuti je kada ljudi koriste riječ 'cigan' iako najčešće ne znaju šta to znači, ali znaju da će to na neki način uvrijediti Rome/kinje. Ona objašnjava da ima ljudi koji to namjerno rade, da zadirkuju i da vide kako će se reagovati. Njen odgovor je njeno obrazovanje i vlastito osnaživanje, odnosno pokazivanje vlastitim primjerom šta su nove generacije Roma i Romkinja u mogućnosti da naprave. Svim snagama će se boriti da ostvari sve što je planirala i kaže da jedva čeka da vidi kako će se stvari u budućnosti promijeniti i kako će se ljudi tada ponašati. Mene je gluma totalno otvorila. Osam godina sam naporno radila i dokazivala ljudima ko sam ja. I sad želim da im pokažem da nisu svi Romi i Romkinje isti. Da, ako imaš ambiciju i cilj, da ćeš uspjeti. I da nema nikakvih granica koje postoje i koje ne možeš preći. Pomjeri je slobodno i što više radi na sebi, objašnjava Aida.

 Položaj romske populacije se mijenja

 Aida navodi da se generalno stanje romske populacije popravilo i da su danas ljudi ponosni kada vide nekog poput nje kako se obrazuje i uspijeva. A, ona nije jedina. Uzbuđeno priča o tome kako je njena razredna nastavnica fascinirana njome – jer je Romkinja, ulaže maksimalan trud u obrazovanje i pored toga ima vannastavne aktivnosti poput škole glume. Ovakve priče među mladima danas su rijetkost, a ona kaže da je ovim već postigla neki uspjeh. 

 Treba ići na edukacije, radionice, obrazovati se, pogotovo ovo što romska udruženja rade. Samo raditi na sebi i gledati svoj cilj, to je velika suština. Ne možeš ništa izgubiti tada, kaže Aida.

 Ona posebnu snagu vidi upravo u romskim udruženjima u cijeloj Bosni i Hercegovini koja danas igraju ključnu ulogu u pomoći Romima i Romkinjama da poboljšaju svoj status na svim poljima. Ako se udruženja još više angažuju, kaže ona, bit će i više uspjeha. Potrebna je i podrška vlasti koje uglavnom nema. Romska populacija doslovno mora biti dosadno uporna da bi u nečemu uspjela i pokrenula stvari za sebe.

 Stanje se ipak mijenja, iako sporo, i udruženja su tu, između ostalog, da pokažu da svi nisu isti i da su promjene moguće. Aida napominje da se ništa ne može ubrzati, ali da će se njena generacija dokazati u pogledu toga ko su i šta su, da će čuvati tradiciju i kulturu, izbrisati maloljetničke brakove i druge negativne prakse. Nove generacije Roma i Romkinja se školuju, završavaju i fakultete sa planovima da dobiju dobre poslove, i da  i roditelji i prijatelji budu ponosni na njih. Želim poručiti svim roditeljima da budu uz djecu, da ih školuju, da budu uporna,, pametna. Da crtaju, pišu, edukuju se i ispunit će svoj cilj, kaže na kraju ona.  

 Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Visoka škola za turizam i menadžment iz Konjica kreirala je poseban program za marginalizirane žene i otvorila im vrata visokog obrazovanja. Od prošle godine, 10 žena iz ove društvene grupe ima potpuno besplatno obrazovanje. Polovina njih su Romkinje i dolaze iz nekoliko bh. gradova  i različitih nevladinih organizacija. Za njih je ovo jedinstvena prilika da dobiju fakultetsku diplomu i rade ono što vole, te ojačaju svoje znanje i kapacitete uz veliku i nesebičnu podršku tima ove konjičke škole.   

 Autor: Asim Bešlija

 Kako pomoći obespravljenim ženama? Ovim pitanjem profesorica Marijana Šećibović bavi se već dugo godina kroz svoj aktivistički i akademski rad, a sada je došlo vrijeme da se nešto konkretno uradi. Kao dekanesa Visoke škole za turizam i menadžment iz Konjica ona je kreirala projekat 'Obrazovanje obespravljenih žena u Bosni i Hercegovini' u koji je željela uključiti sve one grupe sa margine – žrtve nasilja, samohrane majke, djevojke iz ruralnih područja i posebno Romkinje koje trpe višestruku diskriminaciju u društvu. Ovo je ono što je ona mogla da uradi i da ima nekog efekta. I to potpuno besplatno za sve njih.  

 U toj grupi žena su Romkinje jer su one duplo obespravljene, one su obespravljene rođenjem. Ne postoji baza podataka o njihovom stepenu obrazovanja, o tome koliko su obrazovane, koje su škole završile. I nemaju sredstava za normalno školovanje, kaže prof. Šećibović.

 Putem različitih nevladinih organizacija uspjela je okupiti grupu od 10 žena, od kojih su polovina Romkinje. Sve one ili nisu imale mogućnosti da se obrazuju ili su svoje visoko obrazovanje morale prekinuti. Ovaj projekat im je ponudio ono što nikad niko nije. 

 Moglo se ponuditi polje turizma: menadžment i turizam, komunikologija i turizam i geoturizam, dodaje ona.

 Besplatno obrazovanje znači da su im vrata ove visokoškolske ustanove u potpunosti otvorena. Dobijaju besplatne knjige, mentorski rad, svo osoblje škole im je dostupno za bilo kakvu pomoć. Cilj je da se one obrazuju, ekonomski osnaže i ostanu u BiH. A, osnaživanja nema bez obrazovanja, navodi prof. Šećibović, jer je to resurs koji ne nestaje i ne gubi se vremenom.  

 Autobusi ljudi odlaze iz BiH. I vrlo brzo ćemo biti u situaciji da će svaki čovjek biti važan i neće se govoriti o marginalizovanim kategorijama. Tako da će i oni ući u kvotu redovnih i neće se više govoriti o marginalizaciji, navodi ona.

 Jedinstven projekat u BiH

 Svo osoblje škole je stalo iza ovog projekta, pa su i predavači na tri studijska programa snizili svoje cijene. Iza projekta nije stao niko, a finansijsku podršku pružila je samo jedna firma za djevojku iz Konjica i to na godinu dana. Ovo je humanistički projekat koji nije komercijalan,  a prvi rezultat je velika motivisanost i odgovornost studentica. 

 Romkinje dolaze iz oba entiteta. Nastavu prate stoprocentno. I odgovara im da mogu da prate nastavu online. Svima je dostupno sve. Praksu će završiti u gradovima u kojima rade, kaže profesorica Šećibović.

 Prosjek njihovih ocjena nakon prve godine studija je 8, i to iz razloga što su pripremanju ispita i stjecanju znanja pristupile odgovorno. Ulogu u svemu itekako ima otvorenost same škole gdje smatraju da su oni tu zbog studentica, a ne obratno. Čitav kolektiv želi da ove žene uspiju, da se osamostale i da ostvare ono što im prirodno pripada. Za one koje nisu uspjele završiti ni srednje obrazovanje, napravljen je i Karijerni centar kroz koji mogu stjecati praktična znanja za specifična zanimanja u turističkoj industriji. 

 Priča o obespravljenim ženama, posebno onim poput Romkinja koje pripadaju  nacionalnoj manjini, slabo interesuje one koji bi mogli podržati ovakve projekte. Umjesto domaćih institucija, interes su pokazale strane ambasade i vlade, poput Austrije, Slovenije i Francuske. Od njih se očekuje i finansijska pomoć ovim studenticama, ali i podrška u učenju stranih jezika.  

 Ovo je novi početak za Romkinje

 Larisa Kovačević uposlena je u Udruženju žena Romkinja 'Bolja budućnost' u Tuzli i uz podršku direktorice upisala je ovaj studij. Ovo je za nju nastavak visokog obrazovanja, jer je zbog niza okolnosti morala odustati od studija prava u Sarajevu. Iako je mislila da neće uspjeti raditi, imati porodicu i studirati, ova škola joj je pokazala da se kroz fleksibilnost i to može postići.

 Posebno mi se svidjelo jer je u pitanju turizam i jer sam završila Srednju turističko-ugostiteljsku školu u Tuzli. Uvijek mi je bila želja da više saznam, da se nekad bavim nekom uslužnom djelatnošću. U udruženju imam priliku da sarađujem sa medijima, da promovišem rad, a i da uspostavljam kontakt sa ljudima na terenu. Zato me je zainteresovala komunikologija i turizam, kaže Larisa. Jednogodišnje iskustvo tokom studiranja i praktična znanja već su joj pomogli u radu. Najprije, oslobodila se straha od javnog nastupa, posebno zbog predrasuda jer dolazi iz jednog romskog udruženja. U konačnici, za nju će ovo biti profesionalna nadogradnja jer će sve što nauči, imati priliku i da primijeni u praksi. 

 Murisa Halilović iz Visokog također je dobila priliku da studira u ovoj visokoj školi. Ona je aktivistica i nekada je vodila jednu romsku nevladinu organizaciju koja se također bavila obrazovanjem. Prepoznala je da ovdje postoji vrsta programa i metodologije rada koji se ne može naći na drugim univerzitetima u BiH.

 Ovo je novi početak, otkrivanje novih programa i mogućnosti, za sve žene koje su ostale u pozadini, kojima je bila potrebna podrška za ono što je za njih stvarna budućnost i karijera, kaže Murisa.

 Ona je odabrala menadžement i turizam jer dolazi iz grada u kojem je turizam procvjetao i gdje je otvoren veliki broj start up kompanija. To je bila njena motivacija i želja da u budućnosti doprinese njihovom razvoju, a time i svoga grada. Ona dodaje da je ovo za nju potpuno novi svijet koji prije nije imala priliku da vidi, jer je dobila cjelokupan sistem podrške. Sve za njeno obrazovanje. 

 Fatima Džanić je uposlenica Udruženja 'Otaharin' iz Bijeljine i ovdje se upisala na prijedlog direktora. Da nije bilo ove šanse, kao Romkinja vjerovatno nikada ne bi imala drugu jer si studiranje jednostavno ne bi mogla priuštiti.

 Turizam me generalno zanima. Kao da su znali šta volim i želim. I zato sam izabrala menadžment u turizmu. Svoju karijeru vidim u toj oblasti, navodi Fatima.  

 Ona je završila tri godine srednje škole, pa onda uz podršku svog udruženja i četvrtu godinu, te stekla zvanje ekonomskog tehničara. Tek nakon šest godina od završetka srednje škole dobila je priliku da studira. Uz podršku i motivaciju koju dobija od profesora, sada ulaže napor da se dodatno obrazuje i završi ovaj studij.

 No, priliku će ove godine dobiti i druge Romkinje te žene iz ostalih marginaliziranih grupa jer će se projekat njihovog obrazovanja u ovoj školi nastaviti. Kao jedna od rijetkih prilika za besplatnu fakultetsku diplomu u čitavoj Bosni i Hercegovini.  

Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Ove godine, po prvi put, predstavnici romskih udruženja iz Bosne i Hercegovine posjetili su Poljsku i prisustvovali komemoraciji romskim žrtvama nacističkih zločina u nekada najvećem koncentracionom logoru. Posjetu je organiziralo Udruženje žena Romkinja 'Bolja budućnost' iz Tuzle u saradnji sa Ženskom romskom mrežom 'Uspjeh' te su bili jedini predstavnici naše zemlje na zvaničnoj komemoraciji. Procjena je da je tokom holokausta samo na ovom mjestu ubijeno 23.000 Roma.

 Autor: Asim Bešlija

 Ženska romska udruženja iz Bosne i Hercegovine su ove godine odlučila odati počast i prisustvovati komemoraciji svim Romima ubijenim tokom holokausta, i to u jednom od najzloglasnijih nacističkih logora. U poljskom Auschwitzu, prema zvaničnim podacima, ubijeno je 23.000 Roma koji su bili izloženoj posebnoj brutalnosti. Poljaci i Romi, odnosno njihova djeca, bili su oni na kojima su najviše vršeni medicinski eksperimenti od strane poznatog nacističkog doktora Josefa Mengelea, koji je imao nadimak 'anđeo smrti'. Njegova doktorska ordinacija bila je smještena upravo u dijelu logora u kojem su bili zatočeni Romi. Za predstavnike i predstavnice bh. romskih udruženja ovo su bila najimpresivnija zapažanja. Iako se ne zna koliko je broj Roma i Romkinja iz BiH završio u Auschwitzu, želja da se oda počast žrtvama bila je nastavak višegodišnje prakse. Naime, svake godine velika delegacija svih romskih udruženja ide u Donju Gradinu i čuva sjećanje na romske žrtve ustaških zločina u logoru Jasenovac. Ovaj put samo je jedna predstavnica Ženske romske mreže 'Uspjeh' bila u Jasenovcu, dok od bh. zvaničnika niko nje bio niti u Poljskoj niti u BiH. Ova prva zvanična posjeta romskih udruženja uključivala je obilazak muzeja Auschwitz i Auschwitz – Birkenau, dok je drugog augusta održana komemoracija tokom koje je delegacija romskih udruženja položila cvijeće i prisustvovala zvaničnom programu. Drugi august je od strane Evropskog parlamenta proglašen Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve holokausta. Tog dana 1944.godine ubijeno je 2897 Roma slanjem u gasne komore u tzv. 'Porodičnom kampu za Cigane'. Grube procjene su da je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno približno 500.000 Roma.   

Naza Jusić je najprije promijenila sebe da bi mogla pomoći i drugima da se promijene. Život u malom selu kraj Tuzle nikada nije bio lagan, ali ništa nije bilo teže kao prevazilaženje vlastitih ograničenja i borba za lično dostojanstvo u društvu koje te gura na marginu. Samo zato što si Romkinja i žena koja želi više. Naza je pobijedila i neimaštinu, bolesti, predrasude i iskoračila u novi prostor slobode. Danas pomaže i drugim Romkinjama da učine isto.

 Autor: Asim Bešlija

 U selu Pasci kod Tuzle, Naza Jusić živi sama u kući. Djeca su se razišla po svijetu, a ona preživljava od 130 KM socijalne pomoći. Od toga se ne može živjeti jer ona sav taj novac potroši na lijekove. Ipak se ne žali. Pomoć dobija sa svih strana i zadovoljna je svojim životom. Kad treba, u pomoć joj priteknu prijateljice ili Udruženje 'Bolja budućnost', tako da niti je gladna niti joj šta drugo nedostaje. Osim dobrog zdravlja zbog čega ne može raditi kao prije.

 Ovih dana priprema se za drugu operaciju kičme pa je teško pokretljiva. Nema zdravstveno osiguranje pa joj udruženje pomaže da sve završi bez ikakvih troškova. Kao što su joj pomogli da priključi vodu i struju, te legalizuje zemljište i kuću. I sada, za starije dane, da ima socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Bez njih Naza ne bi mogla puno uraditi. Najviše im je, ipak, zahvalna na edukacijama kroz koje se osposobila da sama može rješavati vlastite probleme.  Mi smo bile nepismene žene, mi smo Romkinje nepismene, i nismo znale dosta stvari. Sada sam aktivna žena, idem na sastanke, svuda idem. Sada znam sva pravila – gdje trebam ići, kako trebam razgovarati, kome se obratiti, navodi Naza.

 Godinama je Naza sa drugim ženama iz romske zajednice išla na različite sastanke, radionice, seminare jer nema nikakvog obrazovanja. 'Bolja budućnost' ih je tako edukovala o raznim pitanjima poput planiranja porodice, borbe protiv nasilja i ekonomskog osnaživanja. Njoj je to pomoglo i da se izvuče iz depresije u koju je bila zapala i doslovno preokrene tok svoga života. Danas je žena koja hrabro ide izazovima u susret. 

 Oni su meni promijenili životi. Imala sam i psihičkih problema, ležala sam u bolnici, bila u depresiji. Oni su me izvukli i zvali da se družim na sastancima, da ne budem sama. I da nije toga bilo, ja bih i danas bila bolesna, priča Naza. Već šest godina ona ne ide na psihoterapije. Zamijenila ih je druženjem sa ženama, razgovorom i korisnim praktičnim aktivnostima. Nekada je pila dosta tableta, a danas popije kafu i porazgovara s nekim. Šta god ne zna ili ne može uraditi, obrati se udruženju.Kvalitet života mi je puno bolji. Znam gdje otići ako nemam šta jesti. Drugo, za jednokratnu pomoć. Znam dosta vrata da otvorim. Prije su mi govorili da izađem kad se negdje pojavim, a danas kažem da sam i ja građanka kao i svi ostali u BiH, kaže ona.Naza se ne srami reći da je nepismena, ali da je to samo u rukama, a ne u glavi. To saznanje za nju je velika promjena. Kaže da su Romkinje uz podršku udruženja napravile sto koraka unaprijed, ojačale su, znaju svoja prava i mogu se boriti za sebe.S ponosom naglašava da je jedne prilike održala i predavanje u osnovnoj školi u Tuzli o romskoj kulturi i tradiciji. Djeci je pričala o životu Roma obučena u tradicionalnu nošnju te pokazivala karte za gatanje kao način na koji Romkinje preživljavaju. Pričala je i o tome kako su Romi narod koji voli muziku, veselje, jelo i piće.

 Naučila da pomogne sebi, sada pomaže drugima

 Pomažem ženama u nasilju, zovem policiju ako se ne može riješiti. Savjetujem oko rađanja djece, prevencije, kontrole rađanja, ako treba idemo i zajedno ginekologu. Pomažem ženama koje su nepismene, kaže Naza.

 Ona je sada stekla toliko samopouzdanja da želi pomoći i drugim ženama da se oslobode i iskorače iz zatvorenog načina života. Pogotovo da znaju planirati porodicu kako djeca ne bi morala živjeti u siromaštvu. Svoju djecu je odgojila i školovala. Svi su završili osnovne i srednje škole, a sin je pohađao srednju i dok je bio oženjen. Kaže da posavjetuje svaku ženu koju može sa onim što ona sada zna. Da žive više dostojanstven život, da nisu samo u kući, nego da i nešto prožive. I svoju djecu je savjetovala na taj način. 

 Ja sam imala muža, to je bio svjetski čovjek. 33 godine sam živjela u braku. Ali sam ja sa njim voljela izaći, da me izvede. Vozio me na seminare, dolazio po mene, išla sam kod frizera. Nikad me nije omeo u ženskom društvu. Nikad me nije pitao šta sam obukla, napominje kroz smijeh.

 Šta je potrebno Romkinjama?

 Prvo je obrazovanje. Jer ako nisi obrazovan, ne znaš se ponašati. Da zna da kaže 'dobar dan' kad prođe. Da drže do sebe, da se srede, pogotovo kad izlaze, kad idu doktoru. To dosta govori o njima kad ih drugi vide, a i o cijeloj zajednici, kategorična je Naza. 

 Vrlo je kritična prema zajednici i kaže da se dosta stvari treba unaprijediti, jer se predrasude grade upravo na tome kako ljudi izgledaju i žive. Kaže da najprije treba voditi računa o vlastitoj čistoći, te kući i okućnici. Njoj dolaze ljudi svih nacija i sa svima se druži. I zato je na prvom mjestu obrazovanje kako bi ljudi usvojili drugačije navike i ponašanje.

 Druga bitna stvar je zaposlenje. Navodi da su ona i muž radili dok su mogli, uzgajali su ovce i imali njih 26, te se na taj način borili za opstanak.

 Da ljudi rade i da imaju. Da ne gledaju ko će im dati da jedu. Nafaka je u petama. Kreni i dat će bog nafaku. I to bi dosta problema riješilo, tvrdi ona.

 Obrazovanje joj je ipak na prvom mjestu uvijek. Kaže da su Romi u tome zaostali, a da kada si obrazovan, dobrodošao si svugdje i sva vrata ti se otvaraju.

 Sad da ima večernja škola, vjeruj mi da bih je pohađala, kaže Naza i dodaje: Hoću da čitam, hoću da pišem, da koristim telefon.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

As part of the Action:

“Furthering Gender Equality through the EU Accession Process”

funded by the European Union and co-funded by the Swedish International Development Cooperation Agency

Action Title

“Support to the Roma Women Network "Uspjeh" in advocating for minorities rights in process of EU integration”

Planned start date is January 1, 2022 and end date December 31, 2022. 12 months

The position of Roma women in BH society is still very unfavourable. The disadvantage is manifested by a very poor status in society through very low participation in education, employment and health insurance and a low level of access to even basic human rights. The disadvantaged position of Roma women is also reflected in the views of the representatives of institutions, which unequally place them at the bottom of the social ladder. The need for education, which is a prerequisite for employment and economic independence that potentially enables the enjoyment of a set of rights that the Roma woman has not been able to achieve has been identified through all the research/policy paper. One of the commonly recognized important needs is certainly political participation.  In policy paper “The position of Roma women in Bosnia and Herzegovina” published in April 2019, with support and cooperation of Kvinna till Kvinna recommendations are made ensure active participations of Roma women in the decision-making bodies directly concerned with Roma issues. Through the active participation of Roma women in political life, not only would the needs of Roma women be more substantially addressed, but it would be precisely represented by women who best understand the needs and conditions of Roma women from all perspectives and in the best way would try to find adequate mechanisms for effective solution to all their problems. In Bosnia and Herzegovina, the Law on the Protection of the Rights of National Minorities recognizes 17 national minorities, which are listed in the Constitution as "others", in addition to the three constituent peoples. Although national minorities are an important factor in society in Bosnia and Herzegovina, their presence and participation in public life are limited. It should also be emphasized that the adopted national and local action plans for Roma in the fields of housing, employment, health care and education rarely include a situational analysis, that is, a basic analysis on the position of Roma in the areas where the action plans are implemented, which makes it difficult to conclude based on which data the logical frameworks and indicators for the implementation of the action plans were drawn up.

With whom we want to work (target group and beneficiaries)?

Direct target group: 5 Roma women 's organizations, members of women' s Roma networks, 2 Roma activities within the network, BiH women 's network, BiH Agency for Gender Equality, 30 of them.

Indirect target group: Gender Center F BiH, Gender Center RS, Roma community at least 2,500 Roma, the wider community, commissions, and other bodies at the cantonal and local levels, through media announcements and media visits we estimate at a minimum of 20000 people. We expect to reach many more users via social networks. Also, Intersectoral Commission on local municipality level in City of Tuzla.

The overall objective of the project that we expect through the implementation of the activities:  Strengthening the capacity of Roma women network “Uspjeh” B&H (organizations involved in activities of RWN) for effective dialogue with Governments, delegations and offices of the EU in B&H, The Directorate for European Integration, local civil society organizations (CSOs) and other civil society organizations in the region, with the awareness of all those involved on the gender dimension of the EU accession process.

1. Increased the knowledge on the approach in the process of EU integration by holding a two-day workshop for network members.
2. Increased visibility of women's human rights in EU accession documents, especially visibility of Roma women.
3. By holding 3 public debates to draw the attention of the public at the local and state level to the importance of increasing the priority of women's human rights by governments in the EU accession process.

The general expected result is Integration and visibility the issues of Roma women in Bosnia and Herzegovina in the EU accession negotiation process. The Roma women association "Bolja Budućnost" Tuzla in partnership with the  Roma Women's Network "Uspjeh" in B&H intends to influence the competent institutions in Bosnia and Herzegovina, in particular, the Ministry of Human Rights and Refugees, in accordance with the Advocacy Strategy of RWN also to increase pressure on the European Commission bodies to identify issues of relevance to the status of Roma women in B&H as a particularly vulnerable and marginalized group of women in existing policies in Bosnia and Herzegovina. It is a fact that the needs of Roma women are not adequately recognized and integrated into existing policies and the implementation of these policies does not have a significant impact on improving the position of Roma women in BH society. 

Activities:

 1) Trainings with members of Roma Women Network “Uspjeh” and individuals from Network in line with advocacy education needs.

Activity 2) Advocacy meetings with institutions in charge of implementing gender mechanisms in B&H

Activity 3) Hold a meeting with EC representatives in B&H and the Focal Point in Ministry of Human Rights and Refugees B&H

Activity 4) Monitoring of policies related to Roma women's rights and gender equality  in the field  of Gender policies in B&H

Activity 5) Organizing a zoom meeting with members of the Balkan Roma Network from Serbia, Montenegro, Macedonia, Albania, and Kosovo to exchange knowledge and plan joint advocacy at the regional level and to include gender equality principles in EU accession

Activity 6: Organizing 3 public debates with aim to strengthened capacity and improved participation of various local women's groups in EU accession especially Roma Women Network members and individuals. All relevant stakeholders from institutions on local and national level.

Project “Support to the Roma Women Network "Uspjeh" in advocating for minorities rights in process of EU integration”, implemented by Roma women association "Bolja Budućnost" Tuzla has been supported by Reactor - Research in Action and their partners through the Action "Furthering Gender Equality through the EU Accession Process". This Action is funded by the European Union and co-funded by the Swedish International Development Cooperation Agency.

The contents of this post are the sole responsibility of the Roma women association "Bolja Budućnost" Tuzla and do not necessarily reflect the views of the European Union or the Swedish International Development Cooperation Agency.