Naza Jusić je najprije promijenila sebe da bi mogla pomoći i drugima da se promijene. Život u malom selu kraj Tuzle nikada nije bio lagan, ali ništa nije bilo teže kao prevazilaženje vlastitih ograničenja i borba za lično dostojanstvo u društvu koje te gura na marginu. Samo zato što si Romkinja i žena koja želi više. Naza je pobijedila i neimaštinu, bolesti, predrasude i iskoračila u novi prostor slobode. Danas pomaže i drugim Romkinjama da učine isto.

 Autor: Asim Bešlija

 U selu Pasci kod Tuzle, Naza Jusić živi sama u kući. Djeca su se razišla po svijetu, a ona preživljava od 130 KM socijalne pomoći. Od toga se ne može živjeti jer ona sav taj novac potroši na lijekove. Ipak se ne žali. Pomoć dobija sa svih strana i zadovoljna je svojim životom. Kad treba, u pomoć joj priteknu prijateljice ili Udruženje 'Bolja budućnost', tako da niti je gladna niti joj šta drugo nedostaje. Osim dobrog zdravlja zbog čega ne može raditi kao prije.

 Ovih dana priprema se za drugu operaciju kičme pa je teško pokretljiva. Nema zdravstveno osiguranje pa joj udruženje pomaže da sve završi bez ikakvih troškova. Kao što su joj pomogli da priključi vodu i struju, te legalizuje zemljište i kuću. I sada, za starije dane, da ima socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Bez njih Naza ne bi mogla puno uraditi. Najviše im je, ipak, zahvalna na edukacijama kroz koje se osposobila da sama može rješavati vlastite probleme.  Mi smo bile nepismene žene, mi smo Romkinje nepismene, i nismo znale dosta stvari. Sada sam aktivna žena, idem na sastanke, svuda idem. Sada znam sva pravila – gdje trebam ići, kako trebam razgovarati, kome se obratiti, navodi Naza.

 Godinama je Naza sa drugim ženama iz romske zajednice išla na različite sastanke, radionice, seminare jer nema nikakvog obrazovanja. 'Bolja budućnost' ih je tako edukovala o raznim pitanjima poput planiranja porodice, borbe protiv nasilja i ekonomskog osnaživanja. Njoj je to pomoglo i da se izvuče iz depresije u koju je bila zapala i doslovno preokrene tok svoga života. Danas je žena koja hrabro ide izazovima u susret. 

 Oni su meni promijenili životi. Imala sam i psihičkih problema, ležala sam u bolnici, bila u depresiji. Oni su me izvukli i zvali da se družim na sastancima, da ne budem sama. I da nije toga bilo, ja bih i danas bila bolesna, priča Naza. Već šest godina ona ne ide na psihoterapije. Zamijenila ih je druženjem sa ženama, razgovorom i korisnim praktičnim aktivnostima. Nekada je pila dosta tableta, a danas popije kafu i porazgovara s nekim. Šta god ne zna ili ne može uraditi, obrati se udruženju.Kvalitet života mi je puno bolji. Znam gdje otići ako nemam šta jesti. Drugo, za jednokratnu pomoć. Znam dosta vrata da otvorim. Prije su mi govorili da izađem kad se negdje pojavim, a danas kažem da sam i ja građanka kao i svi ostali u BiH, kaže ona.Naza se ne srami reći da je nepismena, ali da je to samo u rukama, a ne u glavi. To saznanje za nju je velika promjena. Kaže da su Romkinje uz podršku udruženja napravile sto koraka unaprijed, ojačale su, znaju svoja prava i mogu se boriti za sebe.S ponosom naglašava da je jedne prilike održala i predavanje u osnovnoj školi u Tuzli o romskoj kulturi i tradiciji. Djeci je pričala o životu Roma obučena u tradicionalnu nošnju te pokazivala karte za gatanje kao način na koji Romkinje preživljavaju. Pričala je i o tome kako su Romi narod koji voli muziku, veselje, jelo i piće.

 Naučila da pomogne sebi, sada pomaže drugima

 Pomažem ženama u nasilju, zovem policiju ako se ne može riješiti. Savjetujem oko rađanja djece, prevencije, kontrole rađanja, ako treba idemo i zajedno ginekologu. Pomažem ženama koje su nepismene, kaže Naza.

 Ona je sada stekla toliko samopouzdanja da želi pomoći i drugim ženama da se oslobode i iskorače iz zatvorenog načina života. Pogotovo da znaju planirati porodicu kako djeca ne bi morala živjeti u siromaštvu. Svoju djecu je odgojila i školovala. Svi su završili osnovne i srednje škole, a sin je pohađao srednju i dok je bio oženjen. Kaže da posavjetuje svaku ženu koju može sa onim što ona sada zna. Da žive više dostojanstven život, da nisu samo u kući, nego da i nešto prožive. I svoju djecu je savjetovala na taj način. 

 Ja sam imala muža, to je bio svjetski čovjek. 33 godine sam živjela u braku. Ali sam ja sa njim voljela izaći, da me izvede. Vozio me na seminare, dolazio po mene, išla sam kod frizera. Nikad me nije omeo u ženskom društvu. Nikad me nije pitao šta sam obukla, napominje kroz smijeh.

 Šta je potrebno Romkinjama?

 Prvo je obrazovanje. Jer ako nisi obrazovan, ne znaš se ponašati. Da zna da kaže 'dobar dan' kad prođe. Da drže do sebe, da se srede, pogotovo kad izlaze, kad idu doktoru. To dosta govori o njima kad ih drugi vide, a i o cijeloj zajednici, kategorična je Naza. 

 Vrlo je kritična prema zajednici i kaže da se dosta stvari treba unaprijediti, jer se predrasude grade upravo na tome kako ljudi izgledaju i žive. Kaže da najprije treba voditi računa o vlastitoj čistoći, te kući i okućnici. Njoj dolaze ljudi svih nacija i sa svima se druži. I zato je na prvom mjestu obrazovanje kako bi ljudi usvojili drugačije navike i ponašanje.

 Druga bitna stvar je zaposlenje. Navodi da su ona i muž radili dok su mogli, uzgajali su ovce i imali njih 26, te se na taj način borili za opstanak.

 Da ljudi rade i da imaju. Da ne gledaju ko će im dati da jedu. Nafaka je u petama. Kreni i dat će bog nafaku. I to bi dosta problema riješilo, tvrdi ona.

 Obrazovanje joj je ipak na prvom mjestu uvijek. Kaže da su Romi u tome zaostali, a da kada si obrazovan, dobrodošao si svugdje i sva vrata ti se otvaraju.

 Sad da ima večernja škola, vjeruj mi da bih je pohađala, kaže Naza i dodaje: Hoću da čitam, hoću da pišem, da koristim telefon.

 Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.