Dajana Mirković: U Prnjavoru čuvamo romsku tradiciju i kulturu
Nevidljivost Roma i Romkinja u bh. društvu ne odnosi se samo na svakodnevnu diskriminaciju i isključenost, nego i na očuvanje ono malo kulture i tradicije koja je preživjela decenije zatiranja. Malo je pisanih tragova i sve se svodi na oralnu historiju, sjećanja, pokoju fotografiju i rijetke napore da se očuva slika kakav je nekad bio život romske populacije u Bosni i Hercegovini. Udruženje 'Romska djevojka – Romani Ćej' iz Prnjavora svake godine daje svoj doprinos da se romski običaji, nošnja, motivi i hrana prezentiraju i sačuvaju od zaborava.
Autor: Asim Bešlija
Jedan od najvećih izazova za identitet romske populacije u Bosni i Hercegovini jeste – kako očuvati živima tradicijske vrijednosti i kulturu? U vrijeme kada se Romi i Romkinje asimiliraju i bježe od vlastite nacionalne odrednice, to je jedan težak zadatak. Pogotovo ako se zna da romska pisana historija gotovo da ne postoji i da se sve svodi na ono što znaju starije generacije – jezik, muziku, književnost, običaje, pripremu hrane, nošnju. Jednom kada oni izumru, teško je da će ičega biti. Tako kažu oni koji nastoje da sve ove praktične stvari održe živima.
U prnjavorskom Udruženju 'Romska djevojka – Romani Ćej' očuvanju svoje tradicije na bilo koji način posvećuju veliku pažnju. Za početak, izradom različitih predmeta od drveta koji su vezani za Rome na način da se na njima oslikavaju motivi iz života dekupaž tehnikom. Oni su jedini koji ovo rade u Bosni i Hercegovini. Prave se kutije, tacne, podmetači i drugi predmeti na kojima onda grupa žena najčešće slika djevojke u romskim nošnjama, sa dugom kosom, kočije i konje koji simboliziraju slobodu i putovanje Roma na način kako su to nekad radili.
Ovi proizvodi se poklanjaju kao promotivni materijal za goste ili institucije, koriste se na festivalima, kako u Prnjavoru, tako i u Banjaluci i Doboju. Još uvijek se ne prodaju i nadamo se da će uskoro imati tržište. Da žene mogu da prodaju i da obezbijede neku zaradu za sebe i svoju porodicu, kaže Dajana Mirković, članica udruženja.
Prisustvo na festivalima posebna je prilika za ovo udruženje da predstavi Rome i Romkinje. Najpoznatiji je Festival nacionalnih manjina koji se svake godine održava u Prnjavoru koji je poznat po njihovom velikom broju. Ovdje se izlažu ženska i muška nošnja, različiti radovi, hrana i posebno predmeti sa motivima gdje ljudi barem površno mogu saznati kako su Romi nekada živjeli. Ovo je jedna od prilika kada se može pokazati pozitivna i afirmativna strana romskih zajednica, kaže Dajana, i to kroz neku vrstu umjetnosti, što dekupaž danas jeste.
Godine 2019. udruženje je organizovalo prvo romsko veče u Prnjavoru. Prisustvovali su Romi i Romkinje iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i okruženja, a među njima i istaknuti romski književnici Alija Krasnići i Bajram Haliti. To je bila otvorena prilika sa sve građane i građanke da saznaju više o Romima/kinjama, njihovom jeziku, poslušaju romsku muziku i pogledaju tradicionalne igre, te jedan film. Uz ovo, svake godine obilježavaju se važni datumi poput Đurđevdana, Svjetskog dana romskog jezika i drugih.
Romski jezik gotovo niko ne govori
Danas je jako teško očuvati svoj identitet i romsku kulturu i tradiciju. Jer ima diskriminacije i predrasuda. Ja ne govorim romski jezik i jako mi je žao. Samo tri osobe u Prnjavoru govore romski jezik i imaju preko 80 godina, i od njih se ne može naučiti, priča sa žaljenjem Dajana.
Pitanje identiteta za Rome i Romkinje je ključno jer je, zapravo, i najveći izvor predrasuda koje se prema njima grade kada kažu ko su i šta su. Dajana sa tim nema problema, ali drugi ljudi očito imaju jer kaže da nisu rijeke situacije u kojima dobija indirektne uvrede ili ružne poglede. Ona navodi da je ovo za mlade ljude frustrirajuće i zbog toga ih sve manje žele javno reći da su Romi/kinje. Posebno oni koji nešto postignu u životu i etabliraju se, te zbog straha kriju svoj pravi identitet. Dajana se uvijek otvoreno izjašnjavala kao Romkinja jer su je roditelji tako naučili. Kada je upisala fakultet, o njoj su pisali mediji i dobila je ogromnu podršku sugrađana/ki jer je mlada, pametna i ambiciozna. Dosta je ulagala u sebe i kroz neformalno obrazovanje poput različitih radionica, seminara, aktivističkog rada, što je prepoznato u lokalnoj zajednici, ali i šire. Međutim, to i dalje ne znači da bez bojazni može imati slobodu da ispolji sve ono što je romski nacionalni identitet koji, bez te slobode i drugih trendova u zajednici, polako odumire.
Sve više izumire muzika, mnogi pjevači koji su izvodili romsku muziku su preminuli. Novi pravac muzike je stigao i mladi Romi i Romkinje se više okreću tome. I sve pada u zaborav. U udruženju želimo pokazati da se može biti ravnopravan građanin/ka, a da se sačuva svoja romska kultura i tradicija. Živimo u skladu s vremenom, ali čuvamo svoj identitet. Više bi se trebalo poraditi na romskom jeziku koji mladi ljudi ne znaju, kaže Dajana.
Udruženje zagovara obavezno učenje romskog jezika za mlade ljude dok on još uvijek postoji, s obzirom da je to stub njihovog identiteta. Dajana kaže da romski roditelji ne bi trebali tjerati svoju djecu da se izjašnjavaju kao neko drugi, već da budu otvoreni oko onoga ko su jer bi time ostvarili ravnopravnost. Navodi primjere mladih Roma/kinja koji pohađaju škole u velikom broju i koji se ne žele izjasniti o svojoj nacionalnosti, pa se time stvara pogrešna slika kako se nove romske generacije ne obrazuju i nisu pismene.
Pored ovoga, ona smatra da država treba voditi računa i osigurati sredstva za izučavanje romskog jezika, a ne da se sve svodi na formalno obilježavanje važnih datuma nakon čega interes prestaje. Kao primjer navodi Ukrajince čiji je jezik dio redovne nastave u školama u Prnjavoru. Ista stvar mogla bi se osigurati i Romima. Da sami sebe sačuvaju od zaborava.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Aida Vehabović: Ponosim se time što sam Romkinja
Aida je ponos čitave romske zajednice u Kaknju, ali i Bosni i Hercegovini. Završava srednju školu, a već osam godina amaterski se bavi glumom. Planira studirati glumu i postati glumica. U isto vrijeme, svojim obrazovanjem bori se i protiv društvenih predrasuda i pokazuje kako nema potrebe za diskriminacijom ljudi koji su drugačiji. Kaže da se ne stidi onoga što jeste i da ponosno ističe svoj romski identitet. Njen dupli napor da se dokaže donio joj je odlične rezultate u svemu što je poželjela.
Autor: Asim Bešlija
Aida Vehabović upravo završava svoje srednjoškolsko obrazovanje. Učenica je Mješovite srednje škole u Kaknju, smjer poslovno-pravni tehničar. Pored ovoga, već osam godina je članica Dramske sekcije pri Domu za kulturu. Kaže da sluša roditelje – prvo škola, pa onda sve ostalo. Jer bez škole svakako ne bi bilo ni glume, a ne bi mogla ni ispuniti svoje ciljeve i snove. Sa Dramskom sekcijom do sada je obišla razne festivale i bila na gostovanjima u brojnim gradovima u Bosni i Hercegovini.
Gluma me najviše interesuje. Škola je na prvom mjestu, ali ja improvizujem i stavim glumu na prvo, kaže uz smijeh Aida.
Voli glumu i živi za nju, a velika joj je želja da upiše studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Prema tome ide bez obzira na sve. I to iz jednog prostog razloga – školovanje i dramska sekcija su joj pomogli da se dokaže i postane aktivna članica društva. Na neki način, i da otkrije sebe i da se ne stidi onoga što jeste. Ojačala je i izgradila se u jaku ličnost koja ne vidi prepreke. To joj je pomoglo i da prihvati svoj romski nacionalni identitet i da bude ponosna. Sjeća se da je i razrednoj nastavnici u školi bez problema rekla da je Romkinja.
Zašto će me biti stid nečega čemu pripadam? To je moja nacija, moja kultura, ja se stvarno ponosim što sam Romkinja. Da nisam Romkinja, ne bih došla do ovog cilja do kojeg jesam, pojašnjava ona.
Kaže da se odmalena susretala sa diskriminacijom, još od vremena kada je bila u vrtiću, a najizraženija je bila u osnovnoj školi. Bila je razdvajana i izdvajana kao jedina Romkinja u razredu i izuzetno nedruštvena jer je osjetila da se prema njoj ponašaju drugačije. Rijetko je pričala sa bilo kime, bila je povučena i postiđena, a sramila se pitati bilo šta svoje nastavnike. Sada ne osjeti ništa od toga. Kaže da je u ovom momentu prava ona, da nema šta kriti i da se osjeća ispunjeno i otvoreno. Tvrdi i da diskriminacija postoji i da će uvijek postojati, ali da je spremna na to i na nekom budućem radnom mjestu. No, misli da će se to brzo prevazići jer ima iskustvo i vlastite mehanizme za odbranu. Naime, dobro zna ko je i šta je, te za šta je sve sposobna.
Borba protiv diskriminacije nikad ne prestaje
No, kako se Aida bori protiv diskriminacije? Ona navodi da sve kreće od jezika i govora.
Nikad se nisam na nekog izderala, sve je bez galame. Ja normalno odgovorim, kao što sada pričam, i kad mi se neko obrati da me povrijedi. Ja nikoga ne vrijeđam jer znam kako je biti povrijeđen, kako je biti u tom stanju, kaže ona.
Najčešće ignoriše provokacije koje su zasnovane na nacionalnoj osnovi i napominje da svi Romi/kinje, kao ni svi drugi ljudi, nisu isti. Ali to što je Romkinja i što je drugačija joj sve više predstavlja zadovoljstvo kako je starija i zrelija.
Volim to što sam drugačija. Volim što imam tamniju boju kože. Jednom su mi rekli da misle da sam iz Južne Amerike. Mislim, hvala puno na tome, priča Aida na vrlo šaljiv način.
Ljuti je kada ljudi koriste riječ 'cigan' iako najčešće ne znaju šta to znači, ali znaju da će to na neki način uvrijediti Rome/kinje. Ona objašnjava da ima ljudi koji to namjerno rade, da zadirkuju i da vide kako će se reagovati. Njen odgovor je njeno obrazovanje i vlastito osnaživanje, odnosno pokazivanje vlastitim primjerom šta su nove generacije Roma i Romkinja u mogućnosti da naprave. Svim snagama će se boriti da ostvari sve što je planirala i kaže da jedva čeka da vidi kako će se stvari u budućnosti promijeniti i kako će se ljudi tada ponašati. Mene je gluma totalno otvorila. Osam godina sam naporno radila i dokazivala ljudima ko sam ja. I sad želim da im pokažem da nisu svi Romi i Romkinje isti. Da, ako imaš ambiciju i cilj, da ćeš uspjeti. I da nema nikakvih granica koje postoje i koje ne možeš preći. Pomjeri je slobodno i što više radi na sebi, objašnjava Aida.
Položaj romske populacije se mijenja
Aida navodi da se generalno stanje romske populacije popravilo i da su danas ljudi ponosni kada vide nekog poput nje kako se obrazuje i uspijeva. A, ona nije jedina. Uzbuđeno priča o tome kako je njena razredna nastavnica fascinirana njome – jer je Romkinja, ulaže maksimalan trud u obrazovanje i pored toga ima vannastavne aktivnosti poput škole glume. Ovakve priče među mladima danas su rijetkost, a ona kaže da je ovim već postigla neki uspjeh.
Treba ići na edukacije, radionice, obrazovati se, pogotovo ovo što romska udruženja rade. Samo raditi na sebi i gledati svoj cilj, to je velika suština. Ne možeš ništa izgubiti tada, kaže Aida.
Ona posebnu snagu vidi upravo u romskim udruženjima u cijeloj Bosni i Hercegovini koja danas igraju ključnu ulogu u pomoći Romima i Romkinjama da poboljšaju svoj status na svim poljima. Ako se udruženja još više angažuju, kaže ona, bit će i više uspjeha. Potrebna je i podrška vlasti koje uglavnom nema. Romska populacija doslovno mora biti dosadno uporna da bi u nečemu uspjela i pokrenula stvari za sebe.
Stanje se ipak mijenja, iako sporo, i udruženja su tu, između ostalog, da pokažu da svi nisu isti i da su promjene moguće. Aida napominje da se ništa ne može ubrzati, ali da će se njena generacija dokazati u pogledu toga ko su i šta su, da će čuvati tradiciju i kulturu, izbrisati maloljetničke brakove i druge negativne prakse. Nove generacije Roma i Romkinja se školuju, završavaju i fakultete sa planovima da dobiju dobre poslove, i da i roditelji i prijatelji budu ponosni na njih. Želim poručiti svim roditeljima da budu uz djecu, da ih školuju, da budu uporna,, pametna. Da crtaju, pišu, edukuju se i ispunit će svoj cilj, kaže na kraju ona.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Škola u Konjicu: Mjesto za besplatno obrazovanje Romkinja
Visoka škola za turizam i menadžment iz Konjica kreirala je poseban program za marginalizirane žene i otvorila im vrata visokog obrazovanja. Od prošle godine, 10 žena iz ove društvene grupe ima potpuno besplatno obrazovanje. Polovina njih su Romkinje i dolaze iz nekoliko bh. gradova i različitih nevladinih organizacija. Za njih je ovo jedinstvena prilika da dobiju fakultetsku diplomu i rade ono što vole, te ojačaju svoje znanje i kapacitete uz veliku i nesebičnu podršku tima ove konjičke škole.
Autor: Asim Bešlija
Kako pomoći obespravljenim ženama? Ovim pitanjem profesorica Marijana Šećibović bavi se već dugo godina kroz svoj aktivistički i akademski rad, a sada je došlo vrijeme da se nešto konkretno uradi. Kao dekanesa Visoke škole za turizam i menadžment iz Konjica ona je kreirala projekat 'Obrazovanje obespravljenih žena u Bosni i Hercegovini' u koji je željela uključiti sve one grupe sa margine – žrtve nasilja, samohrane majke, djevojke iz ruralnih područja i posebno Romkinje koje trpe višestruku diskriminaciju u društvu. Ovo je ono što je ona mogla da uradi i da ima nekog efekta. I to potpuno besplatno za sve njih.
U toj grupi žena su Romkinje jer su one duplo obespravljene, one su obespravljene rođenjem. Ne postoji baza podataka o njihovom stepenu obrazovanja, o tome koliko su obrazovane, koje su škole završile. I nemaju sredstava za normalno školovanje, kaže prof. Šećibović.
Putem različitih nevladinih organizacija uspjela je okupiti grupu od 10 žena, od kojih su polovina Romkinje. Sve one ili nisu imale mogućnosti da se obrazuju ili su svoje visoko obrazovanje morale prekinuti. Ovaj projekat im je ponudio ono što nikad niko nije.
Moglo se ponuditi polje turizma: menadžment i turizam, komunikologija i turizam i geoturizam, dodaje ona.
Besplatno obrazovanje znači da su im vrata ove visokoškolske ustanove u potpunosti otvorena. Dobijaju besplatne knjige, mentorski rad, svo osoblje škole im je dostupno za bilo kakvu pomoć. Cilj je da se one obrazuju, ekonomski osnaže i ostanu u BiH. A, osnaživanja nema bez obrazovanja, navodi prof. Šećibović, jer je to resurs koji ne nestaje i ne gubi se vremenom.
Autobusi ljudi odlaze iz BiH. I vrlo brzo ćemo biti u situaciji da će svaki čovjek biti važan i neće se govoriti o marginalizovanim kategorijama. Tako da će i oni ući u kvotu redovnih i neće se više govoriti o marginalizaciji, navodi ona.
Jedinstven projekat u BiH
Svo osoblje škole je stalo iza ovog projekta, pa su i predavači na tri studijska programa snizili svoje cijene. Iza projekta nije stao niko, a finansijsku podršku pružila je samo jedna firma za djevojku iz Konjica i to na godinu dana. Ovo je humanistički projekat koji nije komercijalan, a prvi rezultat je velika motivisanost i odgovornost studentica.
Romkinje dolaze iz oba entiteta. Nastavu prate stoprocentno. I odgovara im da mogu da prate nastavu online. Svima je dostupno sve. Praksu će završiti u gradovima u kojima rade, kaže profesorica Šećibović.
Prosjek njihovih ocjena nakon prve godine studija je 8, i to iz razloga što su pripremanju ispita i stjecanju znanja pristupile odgovorno. Ulogu u svemu itekako ima otvorenost same škole gdje smatraju da su oni tu zbog studentica, a ne obratno. Čitav kolektiv želi da ove žene uspiju, da se osamostale i da ostvare ono što im prirodno pripada. Za one koje nisu uspjele završiti ni srednje obrazovanje, napravljen je i Karijerni centar kroz koji mogu stjecati praktična znanja za specifična zanimanja u turističkoj industriji.
Priča o obespravljenim ženama, posebno onim poput Romkinja koje pripadaju nacionalnoj manjini, slabo interesuje one koji bi mogli podržati ovakve projekte. Umjesto domaćih institucija, interes su pokazale strane ambasade i vlade, poput Austrije, Slovenije i Francuske. Od njih se očekuje i finansijska pomoć ovim studenticama, ali i podrška u učenju stranih jezika.
Ovo je novi početak za Romkinje
Larisa Kovačević uposlena je u Udruženju žena Romkinja 'Bolja budućnost' u Tuzli i uz podršku direktorice upisala je ovaj studij. Ovo je za nju nastavak visokog obrazovanja, jer je zbog niza okolnosti morala odustati od studija prava u Sarajevu. Iako je mislila da neće uspjeti raditi, imati porodicu i studirati, ova škola joj je pokazala da se kroz fleksibilnost i to može postići.
Posebno mi se svidjelo jer je u pitanju turizam i jer sam završila Srednju turističko-ugostiteljsku školu u Tuzli. Uvijek mi je bila želja da više saznam, da se nekad bavim nekom uslužnom djelatnošću. U udruženju imam priliku da sarađujem sa medijima, da promovišem rad, a i da uspostavljam kontakt sa ljudima na terenu. Zato me je zainteresovala komunikologija i turizam, kaže Larisa. Jednogodišnje iskustvo tokom studiranja i praktična znanja već su joj pomogli u radu. Najprije, oslobodila se straha od javnog nastupa, posebno zbog predrasuda jer dolazi iz jednog romskog udruženja. U konačnici, za nju će ovo biti profesionalna nadogradnja jer će sve što nauči, imati priliku i da primijeni u praksi.
Murisa Halilović iz Visokog također je dobila priliku da studira u ovoj visokoj školi. Ona je aktivistica i nekada je vodila jednu romsku nevladinu organizaciju koja se također bavila obrazovanjem. Prepoznala je da ovdje postoji vrsta programa i metodologije rada koji se ne može naći na drugim univerzitetima u BiH.
Ovo je novi početak, otkrivanje novih programa i mogućnosti, za sve žene koje su ostale u pozadini, kojima je bila potrebna podrška za ono što je za njih stvarna budućnost i karijera, kaže Murisa.
Ona je odabrala menadžement i turizam jer dolazi iz grada u kojem je turizam procvjetao i gdje je otvoren veliki broj start up kompanija. To je bila njena motivacija i želja da u budućnosti doprinese njihovom razvoju, a time i svoga grada. Ona dodaje da je ovo za nju potpuno novi svijet koji prije nije imala priliku da vidi, jer je dobila cjelokupan sistem podrške. Sve za njeno obrazovanje.
Fatima Džanić je uposlenica Udruženja 'Otaharin' iz Bijeljine i ovdje se upisala na prijedlog direktora. Da nije bilo ove šanse, kao Romkinja vjerovatno nikada ne bi imala drugu jer si studiranje jednostavno ne bi mogla priuštiti.
Turizam me generalno zanima. Kao da su znali šta volim i želim. I zato sam izabrala menadžment u turizmu. Svoju karijeru vidim u toj oblasti, navodi Fatima.
Ona je završila tri godine srednje škole, pa onda uz podršku svog udruženja i četvrtu godinu, te stekla zvanje ekonomskog tehničara. Tek nakon šest godina od završetka srednje škole dobila je priliku da studira. Uz podršku i motivaciju koju dobija od profesora, sada ulaže napor da se dodatno obrazuje i završi ovaj studij.
No, priliku će ove godine dobiti i druge Romkinje te žene iz ostalih marginaliziranih grupa jer će se projekat njihovog obrazovanja u ovoj školi nastaviti. Kao jedna od rijetkih prilika za besplatnu fakultetsku diplomu u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Prva posjeta Auschwitzu: Romska udruženja iz BiH na komemoraciji u Poljskoj
Ove godine, po prvi put, predstavnici romskih udruženja iz Bosne i Hercegovine posjetili su Poljsku i prisustvovali komemoraciji romskim žrtvama nacističkih zločina u nekada najvećem koncentracionom logoru. Posjetu je organiziralo Udruženje žena Romkinja 'Bolja budućnost' iz Tuzle u saradnji sa Ženskom romskom mrežom 'Uspjeh' te su bili jedini predstavnici naše zemlje na zvaničnoj komemoraciji. Procjena je da je tokom holokausta samo na ovom mjestu ubijeno 23.000 Roma.
Autor: Asim Bešlija
Ženska romska udruženja iz Bosne i Hercegovine su ove godine odlučila odati počast i prisustvovati komemoraciji svim Romima ubijenim tokom holokausta, i to u jednom od najzloglasnijih nacističkih logora. U poljskom Auschwitzu, prema zvaničnim podacima, ubijeno je 23.000 Roma koji su bili izloženoj posebnoj brutalnosti. Poljaci i Romi, odnosno njihova djeca, bili su oni na kojima su najviše vršeni medicinski eksperimenti od strane poznatog nacističkog doktora Josefa Mengelea, koji je imao nadimak 'anđeo smrti'. Njegova doktorska ordinacija bila je smještena upravo u dijelu logora u kojem su bili zatočeni Romi. Za predstavnike i predstavnice bh. romskih udruženja ovo su bila najimpresivnija zapažanja. Iako se ne zna koliko je broj Roma i Romkinja iz BiH završio u Auschwitzu, želja da se oda počast žrtvama bila je nastavak višegodišnje prakse. Naime, svake godine velika delegacija svih romskih udruženja ide u Donju Gradinu i čuva sjećanje na romske žrtve ustaških zločina u logoru Jasenovac. Ovaj put samo je jedna predstavnica Ženske romske mreže 'Uspjeh' bila u Jasenovcu, dok od bh. zvaničnika niko nje bio niti u Poljskoj niti u BiH. Ova prva zvanična posjeta romskih udruženja uključivala je obilazak muzeja Auschwitz i Auschwitz – Birkenau, dok je drugog augusta održana komemoracija tokom koje je delegacija romskih udruženja položila cvijeće i prisustvovala zvaničnom programu. Drugi august je od strane Evropskog parlamenta proglašen Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve holokausta. Tog dana 1944.godine ubijeno je 2897 Roma slanjem u gasne komore u tzv. 'Porodičnom kampu za Cigane'. Grube procjene su da je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno približno 500.000 Roma.
Naza Jusić: Romkinjama je prvo potrebno obrazovanje
Naza Jusić je najprije promijenila sebe da bi mogla pomoći i drugima da se promijene. Život u malom selu kraj Tuzle nikada nije bio lagan, ali ništa nije bilo teže kao prevazilaženje vlastitih ograničenja i borba za lično dostojanstvo u društvu koje te gura na marginu. Samo zato što si Romkinja i žena koja želi više. Naza je pobijedila i neimaštinu, bolesti, predrasude i iskoračila u novi prostor slobode. Danas pomaže i drugim Romkinjama da učine isto.
Autor: Asim Bešlija
U selu Pasci kod Tuzle, Naza Jusić živi sama u kući. Djeca su se razišla po svijetu, a ona preživljava od 130 KM socijalne pomoći. Od toga se ne može živjeti jer ona sav taj novac potroši na lijekove. Ipak se ne žali. Pomoć dobija sa svih strana i zadovoljna je svojim životom. Kad treba, u pomoć joj priteknu prijateljice ili Udruženje 'Bolja budućnost', tako da niti je gladna niti joj šta drugo nedostaje. Osim dobrog zdravlja zbog čega ne može raditi kao prije.
Ovih dana priprema se za drugu operaciju kičme pa je teško pokretljiva. Nema zdravstveno osiguranje pa joj udruženje pomaže da sve završi bez ikakvih troškova. Kao što su joj pomogli da priključi vodu i struju, te legalizuje zemljište i kuću. I sada, za starije dane, da ima socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Bez njih Naza ne bi mogla puno uraditi. Najviše im je, ipak, zahvalna na edukacijama kroz koje se osposobila da sama može rješavati vlastite probleme. Mi smo bile nepismene žene, mi smo Romkinje nepismene, i nismo znale dosta stvari. Sada sam aktivna žena, idem na sastanke, svuda idem. Sada znam sva pravila – gdje trebam ići, kako trebam razgovarati, kome se obratiti, navodi Naza.
Godinama je Naza sa drugim ženama iz romske zajednice išla na različite sastanke, radionice, seminare jer nema nikakvog obrazovanja. 'Bolja budućnost' ih je tako edukovala o raznim pitanjima poput planiranja porodice, borbe protiv nasilja i ekonomskog osnaživanja. Njoj je to pomoglo i da se izvuče iz depresije u koju je bila zapala i doslovno preokrene tok svoga života. Danas je žena koja hrabro ide izazovima u susret.
Oni su meni promijenili životi. Imala sam i psihičkih problema, ležala sam u bolnici, bila u depresiji. Oni su me izvukli i zvali da se družim na sastancima, da ne budem sama. I da nije toga bilo, ja bih i danas bila bolesna, priča Naza. Već šest godina ona ne ide na psihoterapije. Zamijenila ih je druženjem sa ženama, razgovorom i korisnim praktičnim aktivnostima. Nekada je pila dosta tableta, a danas popije kafu i porazgovara s nekim. Šta god ne zna ili ne može uraditi, obrati se udruženju.Kvalitet života mi je puno bolji. Znam gdje otići ako nemam šta jesti. Drugo, za jednokratnu pomoć. Znam dosta vrata da otvorim. Prije su mi govorili da izađem kad se negdje pojavim, a danas kažem da sam i ja građanka kao i svi ostali u BiH, kaže ona.Naza se ne srami reći da je nepismena, ali da je to samo u rukama, a ne u glavi. To saznanje za nju je velika promjena. Kaže da su Romkinje uz podršku udruženja napravile sto koraka unaprijed, ojačale su, znaju svoja prava i mogu se boriti za sebe.S ponosom naglašava da je jedne prilike održala i predavanje u osnovnoj školi u Tuzli o romskoj kulturi i tradiciji. Djeci je pričala o životu Roma obučena u tradicionalnu nošnju te pokazivala karte za gatanje kao način na koji Romkinje preživljavaju. Pričala je i o tome kako su Romi narod koji voli muziku, veselje, jelo i piće.
Naučila da pomogne sebi, sada pomaže drugima
Pomažem ženama u nasilju, zovem policiju ako se ne može riješiti. Savjetujem oko rađanja djece, prevencije, kontrole rađanja, ako treba idemo i zajedno ginekologu. Pomažem ženama koje su nepismene, kaže Naza.
Ona je sada stekla toliko samopouzdanja da želi pomoći i drugim ženama da se oslobode i iskorače iz zatvorenog načina života. Pogotovo da znaju planirati porodicu kako djeca ne bi morala živjeti u siromaštvu. Svoju djecu je odgojila i školovala. Svi su završili osnovne i srednje škole, a sin je pohađao srednju i dok je bio oženjen. Kaže da posavjetuje svaku ženu koju može sa onim što ona sada zna. Da žive više dostojanstven život, da nisu samo u kući, nego da i nešto prožive. I svoju djecu je savjetovala na taj način.
Ja sam imala muža, to je bio svjetski čovjek. 33 godine sam živjela u braku. Ali sam ja sa njim voljela izaći, da me izvede. Vozio me na seminare, dolazio po mene, išla sam kod frizera. Nikad me nije omeo u ženskom društvu. Nikad me nije pitao šta sam obukla, napominje kroz smijeh.
Šta je potrebno Romkinjama?
Prvo je obrazovanje. Jer ako nisi obrazovan, ne znaš se ponašati. Da zna da kaže 'dobar dan' kad prođe. Da drže do sebe, da se srede, pogotovo kad izlaze, kad idu doktoru. To dosta govori o njima kad ih drugi vide, a i o cijeloj zajednici, kategorična je Naza.
Vrlo je kritična prema zajednici i kaže da se dosta stvari treba unaprijediti, jer se predrasude grade upravo na tome kako ljudi izgledaju i žive. Kaže da najprije treba voditi računa o vlastitoj čistoći, te kući i okućnici. Njoj dolaze ljudi svih nacija i sa svima se druži. I zato je na prvom mjestu obrazovanje kako bi ljudi usvojili drugačije navike i ponašanje.
Druga bitna stvar je zaposlenje. Navodi da su ona i muž radili dok su mogli, uzgajali su ovce i imali njih 26, te se na taj način borili za opstanak.
Da ljudi rade i da imaju. Da ne gledaju ko će im dati da jedu. Nafaka je u petama. Kreni i dat će bog nafaku. I to bi dosta problema riješilo, tvrdi ona.
Obrazovanje joj je ipak na prvom mjestu uvijek. Kaže da su Romi u tome zaostali, a da kada si obrazovan, dobrodošao si svugdje i sva vrata ti se otvaraju.
Sad da ima večernja škola, vjeruj mi da bih je pohađala, kaže Naza i dodaje: Hoću da čitam, hoću da pišem, da koristim telefon.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Support to the Roma Women Network "Uspjeh" in advocating for minorities rights in process of EU integration
As part of the Action:
“Furthering Gender Equality through the EU Accession Process”
funded by the European Union and co-funded by the Swedish International Development Cooperation Agency
Action Title
“Support to the Roma Women Network "Uspjeh" in advocating for minorities rights in process of EU integration”
Planned start date is January 1, 2022 and end date December 31, 2022. 12 months
The position of Roma women in BH society is still very unfavourable. The disadvantage is manifested by a very poor status in society through very low participation in education, employment and health insurance and a low level of access to even basic human rights. The disadvantaged position of Roma women is also reflected in the views of the representatives of institutions, which unequally place them at the bottom of the social ladder. The need for education, which is a prerequisite for employment and economic independence that potentially enables the enjoyment of a set of rights that the Roma woman has not been able to achieve has been identified through all the research/policy paper. One of the commonly recognized important needs is certainly political participation. In policy paper “The position of Roma women in Bosnia and Herzegovina” published in April 2019, with support and cooperation of Kvinna till Kvinna recommendations are made ensure active participations of Roma women in the decision-making bodies directly concerned with Roma issues. Through the active participation of Roma women in political life, not only would the needs of Roma women be more substantially addressed, but it would be precisely represented by women who best understand the needs and conditions of Roma women from all perspectives and in the best way would try to find adequate mechanisms for effective solution to all their problems. In Bosnia and Herzegovina, the Law on the Protection of the Rights of National Minorities recognizes 17 national minorities, which are listed in the Constitution as "others", in addition to the three constituent peoples. Although national minorities are an important factor in society in Bosnia and Herzegovina, their presence and participation in public life are limited. It should also be emphasized that the adopted national and local action plans for Roma in the fields of housing, employment, health care and education rarely include a situational analysis, that is, a basic analysis on the position of Roma in the areas where the action plans are implemented, which makes it difficult to conclude based on which data the logical frameworks and indicators for the implementation of the action plans were drawn up.
With whom we want to work (target group and beneficiaries)?
Direct target group: 5 Roma women 's organizations, members of women' s Roma networks, 2 Roma activities within the network, BiH women 's network, BiH Agency for Gender Equality, 30 of them.
Indirect target group: Gender Center F BiH, Gender Center RS, Roma community at least 2,500 Roma, the wider community, commissions, and other bodies at the cantonal and local levels, through media announcements and media visits we estimate at a minimum of 20000 people. We expect to reach many more users via social networks. Also, Intersectoral Commission on local municipality level in City of Tuzla.
The overall objective of the project that we expect through the implementation of the activities: Strengthening the capacity of Roma women network “Uspjeh” B&H (organizations involved in activities of RWN) for effective dialogue with Governments, delegations and offices of the EU in B&H, The Directorate for European Integration, local civil society organizations (CSOs) and other civil society organizations in the region, with the awareness of all those involved on the gender dimension of the EU accession process.
- Increased the knowledge on the approach in the process of EU integration by holding a two-day workshop for network members.
- Increased visibility of women's human rights in EU accession documents, especially visibility of Roma women.
- By holding 3 public debates to draw the attention of the public at the local and state level to the importance of increasing the priority of women's human rights by governments in the EU accession process.
The general expected result is Integration and visibility the issues of Roma women in Bosnia and Herzegovina in the EU accession negotiation process. The Roma women association "Bolja Budućnost" Tuzla in partnership with the Roma Women's Network "Uspjeh" in B&H intends to influence the competent institutions in Bosnia and Herzegovina, in particular, the Ministry of Human Rights and Refugees, in accordance with the Advocacy Strategy of RWN also to increase pressure on the European Commission bodies to identify issues of relevance to the status of Roma women in B&H as a particularly vulnerable and marginalized group of women in existing policies in Bosnia and Herzegovina. It is a fact that the needs of Roma women are not adequately recognized and integrated into existing policies and the implementation of these policies does not have a significant impact on improving the position of Roma women in BH society.
Activities:
1) Trainings with members of Roma Women Network “Uspjeh” and individuals from Network in line with advocacy education needs.
Activity 2) Advocacy meetings with institutions in charge of implementing gender mechanisms in B&H
Activity 3) Hold a meeting with EC representatives in B&H and the Focal Point in Ministry of Human Rights and Refugees B&H
Activity 4) Monitoring of policies related to Roma women's rights and gender equality in the field of Gender policies in B&H
Activity 5) Organizing a zoom meeting with members of the Balkan Roma Network from Serbia, Montenegro, Macedonia, Albania, and Kosovo to exchange knowledge and plan joint advocacy at the regional level and to include gender equality principles in EU accession
Activity 6: Organizing 3 public debates with aim to strengthened capacity and improved participation of various local women's groups in EU accession especially Roma Women Network members and individuals. All relevant stakeholders from institutions on local and national level.
Project “Support to the Roma Women Network "Uspjeh" in advocating for minorities rights in process of EU integration”, implemented by Roma women association "Bolja Budućnost" Tuzla has been supported by Reactor - Research in Action and their partners through the Action "Furthering Gender Equality through the EU Accession Process". This Action is funded by the European Union and co-funded by the Swedish International Development Cooperation Agency.
The contents of this post are the sole responsibility of the Roma women association "Bolja Budućnost" Tuzla and do not necessarily reflect the views of the European Union or the Swedish International Development Cooperation Agency.
Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija
Kao dio Akcije
“UNAPREĐENJE RODNE RADVNOPRAVNOSTI KROZ PROCES PRISTUPANJA EU“
Finansiran od Evropske Unije i sufinansiran od Švedske međunarodne agencije za saradnju (SIDA)
“Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija”
Trajanje projekta 1 januar 2022 godine do 31 decembra 2022. godine.
Položaj Romkinja u bh. društvu je i dalje veoma nepovoljan. Nedostatak se manifestuje veoma lošim statusom u društvu kroz veoma nisko učešće u obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenom osiguranju i nizak nivo pristupa čak i osnovnim ljudskim pravima. Nepovoljan položaj Romkinja ogleda se iu stavovima zastupnica institucija koje ih neravnopravno postavljaju na dno društvene lestvice. Potreba za obrazovanjem, koje je preduslov za zapošljavanje i ekonomsku nezavisnost koja potencijalno omogućava uživanje niza prava koja Romkinja nije mogla da ostvari, identifikovana je kroz sva istraživanja/politički dokument. Jedna od opštepriznatih važnih potreba svakako je političko učešće. U dokumentu o politici „Položaj Romkinja u Bosni i Hercegovini“ objavljenom u aprilu 2019. godine, uz podršku i saradnju Kvinne till Kvinne, date su preporuke: osigurati aktivno učešće Romkinja u tijelima odlučivanja koja se direktno bave pitanjima Roma. Aktivnim učešćem Romkinja u političkom životu, ne samo da bi se potrebe Romkinja sadržajnije adresirale, već bi to precizno predstavljale žene koje najbolje razumiju potrebe i uslove Romkinja iz svih perspektiva i na najbolji način. pokušali bi pronaći adekvatne mehanizme za efikasno rješavanje svih njihovih problema.
U Bosni i Hercegovini Zakonom o zaštiti prava nacionalnih manjina, pored tri konstitutivna naroda, priznaje se 17 nacionalnih manjina koje su u Ustavu navedene kao "ostale". Iako su nacionalne manjine važan faktor u društvu u Bosni i Hercegovini, njihovo prisustvo i učešće u javnom životu je ograničeno. Takođe treba naglasiti da usvojeni nacionalni i lokalni akcioni planovi za Rome u oblasti stanovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i obrazovanja retko sadrže situacionu analizu, odnosno osnovnu analizu položaja Roma u oblastima u kojima se sprovodi akcija. planovi se provode, što otežava zaključak na osnovu kojih podataka su izrađeni logički okviri i indikatori za realizaciju akcionih planova.
Direktna ciljna grupa: 5 romskih ženskih organizacija, članica ženskih romskih mreža, 2 romske aktivnosti u okviru mreže, mreža žena BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, njih 30.
Indirektna ciljna grupa: Gender centar F BiH, Gender centar RS, romska zajednica najmanje 2.500 Roma, šira zajednica, komisije i drugi organi na kantonalnom i lokalnom nivou, putem medijskih najava i posjeta medijima procjenjujemo na minimalno 20.000 ljudi . Očekujemo da dopremo do mnogo više korisnika putem društvenih mreža. Također i Međusektorska komisija na lokalnom nivou općine u Gradu Tuzli.
Opšti cilj projekta koji očekujemo kroz realizaciju aktivnosti:
Jačanje kapaciteta Romkinje ženske mreže „Uspjeh“ BiH (organizacije uključene u aktivnosti RŽN) za efikasan dijalog sa Vladama, delegacijama i uredima EU u BiH, Direkcijom za evropske integracije, lokalnim organizacijama civilnog društva (OCD) i drugim civilnim društvenih organizacija u regionu, uz svijest svih uključenih o rodnoj dimenziji procesa pristupanja EU.
- Unaprijeđeno znanje o pristupu u procesu EU integracija održavanjem dvodnevne radionice za članove mreže.
- Povećana vidljivost ženskih ljudskih prava u pristupnim dokumentima EU, posebno vidljivost Romkinja.
- Održavanjem 3 javne debate skrenuti pažnju javnosti na lokalnom i državnom nivou na važnost povećanja prioriteta ženskih ljudskih prava od strane vlada u procesu pristupanja EU.
Opći očekivani rezultat je integracija i vidljivost pitanja Romkinja u Bosni i Hercegovini u procesu pregovora o pristupanju EU. Udruženje Romkinja "Bolja Budućnost" Tuzla u partnerstvu sa Romskom ženskom mrežom "Uspjeh" u BiH namjerava uticati na nadležne institucije u Bosni i Hercegovini, a posebno na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u skladu sa Strategijom zagovaranja RŽN također da pojača pritisak na tijela Evropske komisije da identifikuju pitanja od značaja za status Romkinja u BiH kao posebno ranjive i marginalizirane grupe žena u postojećim politikama u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da potrebe Romkinja nisu adekvatno prepoznate i integrisane u postojeće politike i da implementacija ovih politika nema značajan uticaj na poboljšanje položaja Romkinja u bh. društvu.
Aktivnosti:
1) Treninzi sa članicama Ženske romske ženske mreže „Uspjeh“ i pojedinkama iz Mreže u skladu sa potrebama članica za edukacijom u oblasti zagovaranja.
2) Zagovarački sastanci sa institucijama nadležnim za implementaciju gender mehanizama u BiH
3) Sastanci sa predstavnicima EK u BiH i Fokal točkom u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH
4) Praćenje politika vezanih za prava Romkinja i ravnopravnost spolova u oblasti rodnih politika u BiH
5) Organizovanje zoom sastanka sa članovima Balkanske romske mreže iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Kosova radi razmjene znanja i planiranja zajedničkog zastupanja na regionalnom nivou i uključivanja principa rodne ravnopravnosti u pristupanje EU
6) Organizovanje 3 javne debate sa ciljem jačanja kapaciteta i poboljšanog učešća različitih lokalnih ženskih grupa u pristupanju EU, posebno članica i pojedinki iz Ženske romske mreže. Svi relevantni akteri iz institucija na lokalnom i nacionalnom nivou.
Projekat „Podrška Ženskoj romskoj mreži "Uspjeh" u zagovaranju za prava manjina u procesu EU integracija”, koji implementira Udruženje žena Romkinja “Bolja budućnost” Grada Tuzla, a podržan je od Reactor - Research in Action i njihovih partnera kroz Akciju „Unaprjeđenje rodne ravnopravnosti kroz proces pristupanja EU“. Ovu akciju finansira Evropska unija i sufinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.
Sadržaj ovog posta je isključiva odgovornost Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” grada Tuzla i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Švedske međunarodne agencije za saradnju (SIDA).
Fatimina porodica: Odgojeno i obrazovano devetero djece
Romska porodica Biberović iz Tuzle uspjela je odgojiti i obrazovati čak devetero djece. Osmero njih je završilo osnovnu i srednju školu, dok se jedno dijete još obrazuje. I pored toga što se radi uglavnom o zanatskim zanimanjima za koja su obrazovani, oni danas ne mogu pronaći posao. Majka Fatima Biberović kaže da je to zbog toga što su Romi. Kako je bilo školovati toliku djecu bez posla, primanja i stipendija, priča nam sama Fatima.
Autor: Asim Bešlija
U tuzlanskom naselju Krojčica dom je porodice Biberović. U jednoj kući živi njih čak 11. Fatima i njen muž su odgojili devetero djece, bez bilo čije pomoći. Samo po sebi ovo je ogroman uspjeh. Osmero djece je završilo osnovnu i srednju školu, a deveto je još uvijek u osnovnoj. Ova velika romska porodica odrasla je na margini i tu još uvijek živi. Borili smo se. Nismo imali primanja. Ni dječiji doplatak nisam dobijala ni za koga, osim za zadnje dijete. Doplatak je bio 20 maraka. Muž se razbolio, a radio je sve fizičke poslove, ko god ga zovne, poput cijepanja drva. Šta god je bilo, on je radio. Ja sam išla po pijaci sa polovnom robom, skupljali po kontejnerima i preprodavali i tako smo se prehranjivali, priča Fatima.
Za državu ova višečlana porodica kao da nije postojala. Fatima je slala zahtjeve za pomoć, ali je uvijek dobijala odbijenice. Jedini na koje se mogla osloniti kada je bilo prilike, bili su ljudi iz Udruženja žena Romkinja 'Bolja budućnost'. Oni su joj pomogli i da se edukuje i sama traži pomoć. Nekolicina drugih nevladinih organizacija pomagala je u školskoj opremi za djecu i prilikom upisa u škole. Bez toga ničega ne bi bilo.
Fatima sa porodicom trenutno živi u bratovoj kući. Njena se zbog starosti urušila. Nije mogla dobiti donaciju za popravku jer nije bila legalizirana. U bratovoj kući doživljava havariju sa vodovodnim cijevima, tako da je i trenutna kuća vrlo neuslovna. Lične stvari stoje uglavnom van kuće. Novca nema za bilo kakve popravke, a sve što zaradi koristi za preživljavanje. Tu joj je pomoć Udruženja 'Bolja budućnost' bila ključna jer su putem projekata uspjeli osigurati piliće koje je odgajala i prodavala.
Dali su mi piliće. Odgajam ih 42 dana i kasnije prodajem na pijaci. Kupila sam i opremu. Svake godine ih odgajam. Od zarade kupim nešto za kuću poput ogrijeva ili drugih potrepština, kaže Fatima.
Mimo ovoga, niti Fatima niti bilo ko iz njene porodice nikada nije imao ozbiljniji posao. Sve se svodilo na rad od dana do dana, dnevnice ili prikupljanje sekundarnih sirovina. Na poslove koji jako brzo troše čovjeka.
Nema posla za obrazovane Rome i Romkinje
Fatima i njen muž zbog narušenog zdravlja povremeno rade. Najstariji sin ima kombi, prikuplja i prodaje sirovine. Jedan mlađi radi s njim. Njih četvero, zapravo, jedini privređuju i donose neku zaradu u porodicu. Muž dobija 160 KM socijalne pomoći jer je imao višestruke operacije. To je dovoljno za plaćanje dijela računa. Djeca koja su sva redom obrazovana, mogla bi raditi, ali za njih nema posla. Jedan sin je završio srednju saobraćajnu školu i ima položen državni ispit. Aplicirao je za posao u gradskom saobraćajnom preduzeću, ali nije dobio posao. Kćerka je prehrambeni tehničar za rad u inspekciji, aplicirala je na tri mjesta, jedno od njih trafika, ali nije dobila posao. Druga kćerka ima zanimanje kuhara i poslastičara, prijavila se za rad u jednoj slastičarni, ali je nisu primili. Treća kćerka je obrazovana za poslovnog sekretara, također je aplicirala za posao i nije ga dobila. Iako svi imaju deficitarna zanimanja, za njih posla nije bilo.
Trebalo bi da bar jedno ima stalni posao, da radi, da imamo siguran prihod. Oboje smo sada oboljeli, živimo od narodne kuhinje, dobijamo po jedan obrok. Od jednog sina troje djece ide u školu. I od jedne kćeri jedno dijete će u školu, navodi Fatima.
I danas zna izaći da prosi kada nema drugog izlaza. Samo da bi se prehranila. Kaže da je išla tražiti posao, ali za nju ga nema. Također, voljela bi proširiti proizvodnju pilića i napraviti od toga neki stalni posao, ali su potrebna ulaganja za koja ona, niti bilo ko u porodici, nema novca. Jedini oslonac im je udruženje koje je u mogućnosti pomoći kada projekti to dozvoljavaju. Kada toga nema, nema ništa. Nije bilo ni pomoći za oporavak od pandemije za žene u neformalnom sektoru i posebno ranjive kategorije, niti ima bilo kakvog sistemskog rješenja ili pomoći Gradske uprave u Tuzli ili Tuzlanskog kantona. Fatima ne može riješiti ni osnovne stvari poput kanalizacije koja teče kroz dvorište zbog rekonstrukcije puta koji je odmah iznad kuće. Niko ne želi time da se bavi, iako se više puta obraćala lokalnim institucijama. Ne žele to da riješe, kaže ona, Romi su ovdje i valjda misle da to mogu trpiti.
Žele raditi, a ne moliti za pomoć
Pored kuće porodice Biberović je i obradiva zemlja. Fatima je vrijedna i svake godine uzgaja povrće. Ovaj put je zasijala krompir, boraniju, bundeve, luk i drugo. Sve su to domaći proizvodi. Ali dok ne dođe vrijeme berbe, treba preživjeti.Svi žele raditi, ali nemaju šanse. Djeca žele raditi, ali neće da ih prime zato što su Romi. Razlog je što ne žele da zaposle Rome. Obrazovana su djeca, deficitarnih zanimanja. A, kažu da Romi da neće da rade, žali se Fatima. Sama djeca su zbog niza odbijenica već odustala od traženja posla. Neće da idu i neće više da se sramote jer je razlog najčešće njihova nacionalnost. Bolje im je, kaže Fatima, da rade za dnevnice nego da svaki put iznova budu odbijeni i poniženi.
Rješenje u ovoj porodici vide u otvaranju male farme pilića koju bi vodio jedan od sinova. Fatima već ima iskustvo i zajedno sa mužem bi mogla pomoći. Trebali bi kupiti mašinu za perutanje i krenuti u proizvodnju. Iz svoga dosadašnjeg rada, ona je uspjela sve prodati. Tako da je neki mali biznis idealna prilika za njih. Za bilo kakvu pomoć, nema se više kome obratiti. Sva njene molbe upućene prema institucijama nisu dala nikakvog rezultata. Obraduje se kada 'Bolja budućnost' ima neke higijenske pakete ili vaučere, pa barem može nakratko zaboraviti na egzistencijalne probleme. I sve se svodi na ličnu borbu i volju za opstankom, i to već decenijama. Borba je isto kao na ulici, zaključuje Fatima.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Javni poziv revizorskim kućama za obavljanje organizacijske revizije
Udruženje žena Romkinja (UŽR) “ BOLJA BUDUĆNOST” Grada Tuzla je ženska romska NVO koja kroz socio-ekonomske programe, programe ljudskih prava, programe zagovaranja i političke participacije doprinosi poboljšanju uslova života romske populacije sa fokusom na Romkinje.
Osnovane smo 08.02.2001 godine kao tada prva ženska romska organizacija na području Bosne i Hercegovine kod Ministarstva pravosuđa i uprave Tuzlanskog kantona. Poštivajući visoke moralne vrijednosti rasli smo i razvijali se. Trenutno imamo 6 uposlenika/ca u organizaciji ali po različitim projektima i aktivnostima sarađujemo sa preko 50 volontera/ki i vanjskih saradnika/ca. Naše članice ali i korisnice su uglavnom Romkinje, ali i Neromkinje, jer je naša generalna misija borba za bolji položaj i veću ravnopravnost žena u našoj regiji. Do sada smo uspješno implementirali preko 350 projekata kako lokalnih, nacionalnih tako i regionalnih. Procjenjujemo da smo u proteklim godinama imali preko 200 000 krosnika/ca, a indirektnih više od toga.
Vjerujemo da naš cjelokupni rad doprinosi i ostvarenju naše vizije koja glasi; Bosna i Hercegovina kao zemlja ravnopravnih građana i građanki u kojoj Romkinje u potpunosti ostvaruju sva prava i aktivno i ravnopravno učestvuju u svim sferama bosansko-hercegovačkog društva.
Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ Grada Tuzla objavljuje JAVNI POZIV Revizorskim kućama za obavljanje organizacijske revizije finansijskih izvještaja. Ponudu za obavljanje organizacijske revizije u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji i Međunarodnim standardima revizije i izražavanja mišljenja nezavisnog revizora o finansijskim izvještajima za period 01.01.2022 – 31.12.2022 godine potrebno je dostaviti do 01.09.2022 godine. Također želimo istaknuti da organizacijski revizorski izvještaj pored lokalnog jezika mora biti napisan i na engleskom jeziku.
Javni poziv ostaje otvoren do 01.09.2022.godine do 12:00 sati te Vas molimo da Vaše ponude dostavite putem e-maila : Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. ili putem pošte na adresu Hadži Hasan age Pašića bb, 75000 Tuzla sa naznakom „Ponuda za obavljanje organizacijske revizije za period 01.01.2022.-31.12.2022.godine".
Romkinje u Kaknju: Manje nasilja, više slobode
Većina Romkinja u Kaknju barem dio svoga života provela je u nasilnom okruženju. Bilo da je to u okviru porodice ili bračne zajednice. Neke od njih nasilje su trpile i po više decenija, uglavnom zatvorene u kućama, bez bilo kakve mogućnosti da odlučuju o svom životu. Ali, takve situacije vremenom, polako ali sigurno, iščezavaju. Sve je više prostora slobode koji ove žene osvajaju i to zahvaljujući malim koracima za njihovo osnaživanje koje poduzima kakanjski Centar za majke 'Nada'.
Autor: Asim Bešlija
Nikad prije nisam mislila da trebam izaći sa ženama, sa društvom, iz kuće. Mislila sam da trebam biti u kući, djecu čuvati, kuhati, priča Z ukratko priču svog života.Ovakav način razmišljanja ponijela je iz roditeljske kuće u kojoj je bila izložena nasilja. Naučila je gdje mjesto ženi, šta smije raditi a šta ne, i od čega bi se trebao sastojati njen život. I kao žene i kao Romkinje. To je nekako prenijela u svoju bračnu zajednicu, iako joj muž nikada nije zabranjivao bilo šta. Majka je dvojice dječaka sa invaliditetom te je njena životna borba odavno itekako teška. No, uprkos tome, smogla je snagu da oslobodi samu sebe – najprije od načina razmišljanja, a zatim i konkretnih navika koje su joj život činile gorim. Sve se promijenilo prije nekoliko godina kada je upoznala žene iz romskog udruženja Centar za majke 'Nada' i njegovu predsjednicu Zeminu Vehabović. Korak po korak, počela je izlaziti iz kuće i družiti se, zajednički proslavljati praznike poput Osmog marta ili Đurđevdana. Počela je drugim ženama pričati o svome traumatičnom iskustvu koje joj nije dozvoljavalo da živi jedan otvoren i ispunjen život, bez samonametnutih ograničenja. Upoznala je i žene sa sličnim iskustvima i to je bio momenat kada su same uvidjele svoju snagu, ali i naučile više o svojim pravima.
Sada te žene znaju da ne treba dozvoliti nasilje u porodici i da ne treba da se zatvaraju. Treba da se izlazi, druži, da se slavi što treba da se slavi. I smatram da je uz pomoć udruženja dosta žena saznalo, vidilo i ohrabrilo se i da je manje nasilja sada u Vardi u odnosu kako je bilo, kaže Z.
Kao i niz drugih žena u kakanjskom naselju Varda, gdje živi veći dio romske populacije, naučila je gdje otići i prijaviti nasilje ako se desi i, što je još važnije, naučila je da ne trpi. Kroz svoj primjer ohrabrila je i druge žene da se otvore i počnu slobodnije živjeti. Još važnije, da pričaju o svojim traumama i liječe ih. Promjene su vidljive i sada zajedno idu na sastanke i druže se, rastu zajedno.
Ja sam sada slobodnija, tako se osjećam. Udata sam, imam djecu, nemam nasilja. Kad sam se udala, ja sam mislila da trebam živjeti na način kako je živjela moja majka. Zahvaljujući udruženju, ja sam slobodna. Ovo druženje mi je puno pomoglo, navodi Z
A, pomaže i ona sama. Nedavno je na nekoliko dana udomila prijateljicu koja nije Romkinja. Trpila je nasilje od strane muža i došla je modra od udaraca. Pomogla joj je da prijavi nasilje i smjesti se kod sestre i tako se spasi.
Z trenutno ne radi nigdje, kao ni njen muž. Voljela bi raditi iako zbog nasilja u porodici nije uspjela završiti srednju školu. Svoj posao vidi u oblasti obrazovanja i kaže da bi mogla podučavati, pomagati nepismenima ili onima koji se pripremaju za ispite. U osnovnoj školi je bila odlična učenica, a sada ima dobro znanje engleskog i njemačkog jezika.
Sloboda za Romkinje nema alternativu
Zemina Vehabović, predsjednica Centra za majke 'Nada' iz Kaknja kaže da je udruženje dosta radilo na jačanju žena po pitanju njihovih najosnovnijih ljudskih prava. Najprije, kada je u pitanju nasilje kojem su bile ili su još uvijek izložene. To se odnosi kako na njihovo ohrabrivanje, tako i na pravne procedure njihove zaštite odnosno prijavu samog nasilja institucijama. Određeni broj žena se u potpunosti osnažio da danas otvoreno govori o svojim iskustvima i potiče druge Romkinje da se suprotstave i da ne trpe, da ostvare svoju ravnopravnost.
Mi Romkinje nismo samo za kuću, nego smo sposobne i za raditi, pridonijeti domaćinstvu. Zato su ove moje žene Romkinje ponos jer su pokazale snagu, jer dolaze iz jako teških uslova, navodi Zemina.
Njen centar je u prethodnim godinama uz podršku Udruženja žena Romkinja 'Bolja budućnost' iz Tuzle te organizacije UN Women, organizovao deset radionica o ljudskim pravima gdje su žene mnogo naučile. Njih 30 danas se smatra osnaženim i educiranim o ovoj temi. Danas su one nositeljice promjena u vlastitoj zajednici i svojim praktičnim radom ostvaruju ravnopravnost i slobodniji život.
Žene rade, bore se za sebe, sada idu i zajedno sa muževima. Da ne zavise više od muževa nego da same stvaraju. Da imaju bolji standard i nezavisnost, kaže Zemina. U naselju Varda postoji još priličan broj Romkinja koje su zatvorene, koje trpe nasilje i za te slučajeve se zna, ali one same još uvijek nemaju hrabrosti da to prijave. Čak ne smiju da pričaju ni sa drugim ženama o tome. Sam Centar za majke 'Nada' aktivno radi sa institucijama poput policije, Centra za socijalni rad i Službe za mentalno zdravlje u Kaknju da se što više slučajeva procesuira. Posebno kada se radi o maloljetničkim brakovima kojih je malo, ali se svaki put reagira.Najveći problem predstavlja nevoljkost žena da same prijave nasilje, jer bez toga institucije ništa ne mogu uraditi. One se moraju pojaviti lično. Zna to dobro i sama Zemina koja je također žrtva porodičnog nasilja i kojeg se često prisjeti jer je trauma od svega preživljenog još uvijek tu. Kaže da uvijek zadrhti kad se vrati u to vrijeme. No, za nju, kao ni druge žene sa sličnim iskustvom, u Kaknju ne postoji bilo kakva vrsta psihološke ili materijalne podrške. Radionice i sastanci koje organizuje njen centar jedini su slobodan prostor za ove žene gdje barem mogu ispričati svoje priče. Time je i ispunjena njegova svrha da ženama pruži nadu, ali i da tu nadu pretvori u stvarnost. Da razvije solidarnost i međusobno pomaganje i jačanje.
Obrazovanje rješava dosta problema
Šerifa već nekoliko mjeseci radi pri Centru za majke 'Nada' kao medijatorica za probleme romske populacije u Kaknju. Ona je veza između zajednice i lokalnih institucija i ljudima pomaže da završe najjednostavnije administrativne poslove i papirologiju. To uključuje ostvarivanje socijalnih prava poput dječijeg dodatka, vađenje ličnih karata, upis u školu i slično. Pomaže i ženama žrtvama nasilja jer je dosta njih još uvijek nepismeno. Neko mora biti uz njih.
Žene imaju od strah od muževa. Strah da prijave nasilje. Pa idemo zajedno da prođemo kroz proceduru. Sve završimo zajedno sa institucijama. Da se osnaže, da same završavaju poslove, da znaju prava i da se osamostale, kaže Šerifa.
I sama Šerifa je nekada trpila nasilje od muža, a sada je samostalna i slobodna. Rekla je sebi da želi da bude slobodna žena i da neće više da trpi, a sada radi u udruženju i daje doprinos unapređenju zajednice. Kaže da je ponosna na žene koje su se izborile za sebe i da one garantuju napredak čitave zajednice. Ove stvari daleko su važnije od bilo čega materijalnog jer stvaraju novu generaciju Romkinja koje su vidljive i koje se žele afirmisati, te biti uzor drugima u predstavljanju vlastite zajednice. Ali i pomaganju svima kojima je pomoć potrebna, bez obzira na nacionalnost jer sve gledaju na isti način.Centar za majke 'Nada' ulaže mnogo truda da se napredak osjeti u svim oblastima života. On ponekad nije vidljiv i primjetan, i vjerovatno će trebati vremena da to bude prepoznato u javnosti. Jedan primjer je oblast obrazovanja gdje je Centar motivisao upis 35 Roma i Romkinja svih životnih dobi da završe osnovno obrazovanje. Vode se idejom da se mora obrazovati i da zajednica može napredovati jedino na taj način. Sada postoji i poseban program besplatne večernje škole u Kaknju gdje oni koji nisu uspjeli završiti osnovno obrazovanje iz različitih razloga, imaju priliku da to urade.
Edukacija o praktičnim vještinama i znanjima mogla bi biti i rješenje za žene žrtva nasilja. U Centru smatraju da bi za to bili korisni kursevi poput onog za šivenje gdje bi žene mogle razviti svoje male poslove, zaraditi novac i ostvariti nezavisnost. Za njih bi to bilo nešto veliko, kaže Zemina Vehabović, i poredi to sa nabavkom pilića za vlastite potrebe. Nekada ih je imala 5, a sada 15, što je sada veliki napredak i mogućnost za ekonomsku nezavisnost.
Ženama nakon nasilja treba posao, da se bave nečim, da se zanimaju. Nema posla, nema odakle, vraća se u nasilnu sredinu, nastavlja se patnja kroz život. Bilo bi dobro da nađe posao, smještaj, hranu i sve. Bez posla i primanja odlučuje da se vrati u nasilniku. Svaka druga žena ima slično razmišljanje - bolje da trpi čovjeka, nego oca i mater. I tako se nastavlja ista priča, zaključuje Zemina
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Više...
Veliki snovi Klaudije Mirković: Violina, klavir i medicina
Snovi se se ostvaruju ako vrijedno radiš na njima, ma gdje živio/živjela i koliko god ne postoje uslovi za to. Primjer za to je mlada Prnjavorčanka Klaudija Mirković koja ambiciozno prati svoje strasti i talente. Dolazi iz osmočlane romske porodice koja joj daje nesebičnu podršku da ostvari sve što poželi. Ona pjeva, svira nekoliko instrumenata, ima odlične rezultate u školi i želi graditi karijeru u oblasti medicine. Klaudija iznad svega voli obrazovanje i stjecanje novih znanja.
Autor: Asim Bešlija
Klaudija Mirković tek je završila šesti razred osnovne škole u Prnjavoru. 12 joj je godina ali ima ogromne ambicije. Njena porodica ali i bliža okolina kažu da odavno nisu vidjeli dijete koje je toliko predano svome obrazovanju i svim svojim talentima. Za vrijeme trajanja škole, Klaudija većinu dana provede u učionici ili učeći kod kuće ili svirajući violinu u muzičkoj školi. Violina joj je velika strast.
Violina je drugačija od ostalih instrumenata i najlakša mi je za sviranje. Volim je zbog zvuka koji se proizvodi, kaže Klaudija.
Ova pretalentovana djevojčica ima vremena i za niz drugih stvari. Pored violine, voli svirati i klavir, pored toga recituje i pjeva, a u isto vrijeme uči i dva strana jezika – engleski i njemački. U školi je zvanično vrlo dobra. Godinu obično završi sa četvorkom koja inače naginje ka petici jer joj uvijek nedostaje svega nekoliko bodova. Što u krajnjoj liniji i nije najbolji odraz svega što ona zna i potencijala koji posjeduje.
Svoj prvi zvanični nastup imala je sa drugim učenicima iz muzičke škole na romskoj večeri u Prnjavoru gdje je recitovala i svirala violinu. I to kao jedina Romkinja. Ne posjeduje vlastitu violinu, nego je zadužuje u školi tako da može vježbati i kod kuće dok traje školska godina. No, iako su joj umjetnost, sviranje i pjevanje trenutno u fokusu, svoju budućnost vidi na jednom potpuno drugom mjestu.
Voljela bih da idem u medicinsku školu, da se obrazujem u tom smjeru, navodi stidljivo Klaudija dok pokazuje svoja svjedočanstva i dobre ocjene iz osnovne škole.
Klaudija je jedna od najaktivnijih učenica u školi. Tamo je čak i kad je bolesna. Javlja se da odgovara, popravlja ocjene i prosjek. Uvijek fino obučena i uredna, primjer je za druge, zahvaljujući svojim roditeljima i široj porodici koji su joj neizmjerna podrška. Romsko Udruženje 'Romska djevojka- Romani ćej' iz Prnjavora u njoj već vidi buduću aktivisticu koja će svoja znanja moći prenositi na zajednicu. Trenutno nema nikakvu stipendiju osim pomoći sa besplatnim udžbenicima kao i sva druga djeca, dok će se situacija promijeniti u srednjoj školi, što će joj otvoriti još više mogućnosti.
Velika i sretna porodica Mirković
Bila bi najsretnija kad bi dijete bilo uspješno i sa završenim fakultetom. To je prva stepenica do uspjeha. To znači i manje diskriminacije i bolja integracija u društvo, kaže Klaudijina majka Gordana.
Klaudijini roditelji Nenad i Gordana završili su srednju školu. Sva djeca su obrazovana i rade ili u Prnjavoru ili u inozemstvu. Imaju zanate od kojih pristojno žive. Klaudiju žele podržati još i više i uraditi sve što je potrebno da ostvari ono što je zamislila. Da nastavi školovanje, usavrši strane jezike i napravi i korak dalje od svega što su oni uradili u svom životu.
Ova djevojčica ipak ima sreću da živi u Prnjavoru, gradiću u Bosni i Hercegovini u kojem se odavno miješaju ljudi različitog porijekla, nacionalnosti i vjeroispovijesti. To automatski znači više prihvaćenosti i manje diskriminacije zbog činjenice da dolazi iz romske zajednice. Romi su ovdje vrlo dobro integrisani i poštovani, ali zbog činjenice da su vrijedni, žele raditi i dokazivati se, živjeti od svoga rada. Takva je i Klaudija koju su roditelji naučili da sve zasluži svojim radom i rezultatima.
Porodica Mirković ima osam članova. Tu su djeca, unučadi i jedna snaha. Žive u vlastitoj, fino uređenoj kući smještenoj nekoliko kilometara od centra Prnjavora. Sin i snaha imaju stalne poslove, dok otac Nenad radi svašta kako bi zaradio novac, uglavnom putem dnevnih poslova. I mogu fino zaraditi da imaju dostojanstven život. Kažu da se nikad ne žale i da im ništa ne fali. Prije su se bavili i poljoprivredom, dok sada uglavnom uzgajaju piliće za vlastite potrebe i prodaju.
Uzgajam po 50 komada pilića. Dobijem pomoć od udruženja i to mi je dodatni prihod. Treba raditi i zarađivati za sebe, kaže Gordana Mirković.
Sa žaljenjem priča kako joj se jedne prilike desilo da su svi pilići koje je imala jednostavno nestali. Ne zna šta se desilo, ali vjeruje da su ih odnijele divlje životinje. No, to je nije omelo da nastavi sa ovim malim biznisom i zarađuje dodatni prihod za svoju porodicu. Ističe nezamjenjivu podršku Udruženja 'Romska djevojka - Romani ćej' koja je posebno značila u vrijeme pandemije korona virusa kada se nije moglo raditi. Tada su dobijali vaučere i pakete sa hranom, te su uspjeli preživjeti bez većih problema.
Afirmacija romske zajednice kroz dobre primjere
U porodici Mirković ponosni su na sve svoje članove jer niko od njih se ne bavi ničim nezakonitim, svi zarađuju na neki način i žive od svoga rada. Poseban ponos je mala Klaudija, ne samo za njih, nego za čitavu romsku zajednicu u Prnjavoru u kojoj nema mnogo mladih ljudi. Ovakvi primjeri puno doprinose uklanjanju stigmatizacije sa Roma i Romkinja i njihovoj boljoj integraciji i ravnopravnijem položaju u društvu.
Uspješni Romi treba da govore da su Romi i da pomognu drugima da ostvare ravnopravnost. Mnogi to neće da urade jer se i dalje boje diskriminacije, navodi Gordana.
Otac Nenad kaže da je u svojih 55 godina života svega nekoliko puta doživio da ga je neko uvrijedio na nacionalnoj osnovi. Kaže da ima svoje ime i prezime i da ga niko ne treba izdvajati na nacionalnoj osnovi, kvalifikovati na ovaj ili onaj način. I on i kompletna porodica su rođeni i odrasli u Prnjavoru, tu su se obrazovali, rade i žive. Bore se za sebe i nastoje biti što pošteniji.
Maksimalno se trude da svojoj djeci osiguraju sve što imaju i druga djeca, posebno kada idu u školu. Da budu čista, uredna, lijepo obučena. Nekad je trud i deset puta veći kako bi pokazali da su poput svih drugih i kako niko ne bi mogao bilo šta prigovoriti. Klaudijini rezultati sve ovo potvrđuju. Porodica Mirković je u potpunosti miješana sa svim drugim nacijama i religijima u BiH, tako da se tolerancija za njih podrazumijeva.
Iz prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' navode da se aktivno bore protiv diskriminacije, posebno djece u školama i da se bune protiv svakog pojedinačnog slučaja. Takvih slučajeva ima malo, ali uvijek reaguju i nastoje probleme riješiti direktno sa školama. Ne dozvoljavaju vrijeđanje i omalovažavanje i jednostavno traže isti tretman i jednakost. Onako kako su tretirani kada plaćaju svoje obaveze prema državi. Sreća je da nema većih problema i da je mentalitet ljudi u Prnjavoru takav da nisu skloni podjelama. Romi i Romkinje to ne osjete jer žive i druže se sa svima.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Veliki snovi Klaudije Mirković: Violina, klavir i medicina
Snovi se se ostvaruju ako vrijedno radiš na njima, ma gdje živio/živjela i koliko god ne postoje uslovi za to. Primjer za to je mlada Prnjavorčanka Klaudija Mirković koja ambiciozno prati svoje strasti i talente. Dolazi iz osmočlane romske porodice koja joj daje nesebičnu podršku da ostvari sve što poželi. Ona pjeva, svira nekoliko instrumenata, ima odlične rezultate u školi i želi graditi karijeru u oblasti medicine. Klaudija iznad svega voli obrazovanje i stjecanje novih znanja.
Autor: Asim Bešlija
Klaudija Mirković tek je završila šesti razred osnovne škole u Prnjavoru. 12 joj je godina ali ima ogromne ambicije. Njena porodica ali i bliža okolina kažu da odavno nisu vidjeli dijete koje je toliko predano svome obrazovanju i svim svojim talentima. Za vrijeme trajanja škole, Klaudija većinu dana provede u učionici ili učeći kod kuće ili svirajući violinu u muzičkoj školi. Violina joj je velika strast.
Violina je drugačija od ostalih instrumenata i najlakša mi je za sviranje. Volim je zbog zvuka koji se proizvodi, kaže Klaudija.
Ova pretalentovana djevojčica ima vremena i za niz drugih stvari. Pored violine, voli svirati i klavir, pored toga recituje i pjeva, a u isto vrijeme uči i dva strana jezika – engleski i njemački. U školi je zvanično vrlo dobra. Godinu obično završi sa četvorkom koja inače naginje ka petici jer joj uvijek nedostaje svega nekoliko bodova. Što u krajnjoj liniji i nije najbolji odraz svega što ona zna i potencijala koji posjeduje.
Svoj prvi zvanični nastup imala je sa drugim učenicima iz muzičke škole na romskoj večeri u Prnjavoru gdje je recitovala i svirala violinu. I to kao jedina Romkinja. Ne posjeduje vlastitu violinu, nego je zadužuje u školi tako da može vježbati i kod kuće dok traje školska godina. No, iako su joj umjetnost, sviranje i pjevanje trenutno u fokusu, svoju budućnost vidi na jednom potpuno drugom mjestu.
Voljela bih da idem u medicinsku školu, da se obrazujem u tom smjeru, navodi stidljivo Klaudija dok pokazuje svoja svjedočanstva i dobre ocjene iz osnovne škole.
Klaudija je jedna od najaktivnijih učenica u školi. Tamo je čak i kad je bolesna. Javlja se da odgovara, popravlja ocjene i prosjek. Uvijek fino obučena i uredna, primjer je za druge, zahvaljujući svojim roditeljima i široj porodici koji su joj neizmjerna podrška. Romsko Udruženje 'Romska djevojka- Romani ćej' iz Prnjavora u njoj već vidi buduću aktivisticu koja će svoja znanja moći prenositi na zajednicu. Trenutno nema nikakvu stipendiju osim pomoći sa besplatnim udžbenicima kao i sva druga djeca, dok će se situacija promijeniti u srednjoj školi, što će joj otvoriti još više mogućnosti.
Velika i sretna porodica Mirković
Bila bi najsretnija kad bi dijete bilo uspješno i sa završenim fakultetom. To je prva stepenica do uspjeha. To znači i manje diskriminacije i bolja integracija u društvo, kaže Klaudijina majka Gordana.
Klaudijini roditelji Nenad i Gordana završili su srednju školu. Sva djeca su obrazovana i rade ili u Prnjavoru ili u inozemstvu. Imaju zanate od kojih pristojno žive. Klaudiju žele podržati još i više i uraditi sve što je potrebno da ostvari ono što je zamislila. Da nastavi školovanje, usavrši strane jezike i napravi i korak dalje od svega što su oni uradili u svom životu.
Ova djevojčica ipak ima sreću da živi u Prnjavoru, gradiću u Bosni i Hercegovini u kojem se odavno miješaju ljudi različitog porijekla, nacionalnosti i vjeroispovijesti. To automatski znači više prihvaćenosti i manje diskriminacije zbog činjenice da dolazi iz romske zajednice. Romi su ovdje vrlo dobro integrisani i poštovani, ali zbog činjenice da su vrijedni, žele raditi i dokazivati se, živjeti od svoga rada. Takva je i Klaudija koju su roditelji naučili da sve zasluži svojim radom i rezultatima.
Porodica Mirković ima osam članova. Tu su djeca, unučadi i jedna snaha. Žive u vlastitoj, fino uređenoj kući smještenoj nekoliko kilometara od centra Prnjavora. Sin i snaha imaju stalne poslove, dok otac Nenad radi svašta kako bi zaradio novac, uglavnom putem dnevnih poslova. I mogu fino zaraditi da imaju dostojanstven život. Kažu da se nikad ne žale i da im ništa ne fali. Prije su se bavili i poljoprivredom, dok sada uglavnom uzgajaju piliće za vlastite potrebe i prodaju.
Uzgajam po 50 komada pilića. Dobijem pomoć od udruženja i to mi je dodatni prihod. Treba raditi i zarađivati za sebe, kaže Gordana Mirković.
Sa žaljenjem priča kako joj se jedne prilike desilo da su svi pilići koje je imala jednostavno nestali. Ne zna šta se desilo, ali vjeruje da su ih odnijele divlje životinje. No, to je nije omelo da nastavi sa ovim malim biznisom i zarađuje dodatni prihod za svoju porodicu. Ističe nezamjenjivu podršku Udruženja 'Romska djevojka - Romani ćej' koja je posebno značila u vrijeme pandemije korona virusa kada se nije moglo raditi. Tada su dobijali vaučere i pakete sa hranom, te su uspjeli preživjeti bez većih problema.
Afirmacija romske zajednice kroz dobre primjere
U porodici Mirković ponosni su na sve svoje članove jer niko od njih se ne bavi ničim nezakonitim, svi zarađuju na neki način i žive od svoga rada. Poseban ponos je mala Klaudija, ne samo za njih, nego za čitavu romsku zajednicu u Prnjavoru u kojoj nema mnogo mladih ljudi. Ovakvi primjeri puno doprinose uklanjanju stigmatizacije sa Roma i Romkinja i njihovoj boljoj integraciji i ravnopravnijem položaju u društvu.
Uspješni Romi treba da govore da su Romi i da pomognu drugima da ostvare ravnopravnost. Mnogi to neće da urade jer se i dalje boje diskriminacije, navodi Gordana.
Otac Nenad kaže da je u svojih 55 godina života svega nekoliko puta doživio da ga je neko uvrijedio na nacionalnoj osnovi. Kaže da ima svoje ime i prezime i da ga niko ne treba izdvajati na nacionalnoj osnovi, kvalifikovati na ovaj ili onaj način. I on i kompletna porodica su rođeni i odrasli u Prnjavoru, tu su se obrazovali, rade i žive. Bore se za sebe i nastoje biti što pošteniji.
Maksimalno se trude da svojoj djeci osiguraju sve što imaju i druga djeca, posebno kada idu u školu. Da budu čista, uredna, lijepo obučena. Nekad je trud i deset puta veći kako bi pokazali da su poput svih drugih i kako niko ne bi mogao bilo šta prigovoriti. Klaudijini rezultati sve ovo potvrđuju. Porodica Mirković je u potpunosti miješana sa svim drugim nacijama i religijima u BiH, tako da se tolerancija za njih podrazumijeva.
Iz prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' navode da se aktivno bore protiv diskriminacije, posebno djece u školama i da se bune protiv svakog pojedinačnog slučaja. Takvih slučajeva ima malo, ali uvijek reaguju i nastoje probleme riješiti direktno sa školama. Ne dozvoljavaju vrijeđanje i omalovažavanje i jednostavno traže isti tretman i jednakost. Onako kako su tretirani kada plaćaju svoje obaveze prema državi. Sreća je da nema većih problema i da je mentalitet ljudi u Prnjavoru takav da nisu skloni podjelama. Romi i Romkinje to ne osjete jer žive i druže se sa svima.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Marija Vidić: Od poljoprivrede mogu dobro živjeti
Otkad zna za sebe, Marija Vidić iz prnjavorskog sela Gornji Palačkovci bavi se poljoprivredom. Nikada nije imala stalni posao, ali je od uzgajanja voća i povrća uvijek uspijevala fino zaraditi. Da prehrani porodicu i odgoji djecu kojih ima četvero. Zahvaljujući pomoći Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' i donatora, osposobila je malo gazdinstvo na kojem uzgaja različite kulture. Sada je spremna da proširi proizvodnju za što joj je potrebna dodatna podrška.
Autor: Asim Bešlija
Marija Vidić živi u prnjavorskom selu Gornji Palačkovci, u pitomom okruženju i na rodnoj zemlji, dovoljno blizu i dovoljno daleko od urbanog života. Od rane mladosti njen izbor je bio poljoprivreda jer je uz roditelje naučila obrađivati zemlju i različite kulture voća i povrća. Kako je postala majka, to joj je pomoglo da i čitavu porodicu hrani zdravo, ali i da počne zarađivati. Njena porodica, za današnje uslove, neobično je velika. Ima četvero djece od kojih je jedno završilo fakultet, jedno ide u srednju, a jedno u osnovnu školu. Svi su odrasli u zdravom okruženju i uz veliku podršku porodice. Tako i odrasta i najmlađi Pavle.
Marija kao poljoprivrednica trenutno obrađuje oko dunum i po zemlje u blizini kuće, nešto pod plastenikom a nešto na otvorenom. Toliko voli poljoprivredu i obradu zemlje, da je spremna na mnogo veći poduhvat – pravljenje pravog gazdinstva. Za sada kaže da radi uglavnom za sebe, dok viškove proda, bilo kao sirovinu ili neke gotove proizvode poput ajvara ili paradajz sosa, na primjer. Kupaca za zdrave domaće proizvode uvijek ima, posebno iz dijaspore. U ovome vidi svoju perspektivu i način kako će zarađivati jako dobru platu radeći ono što najviše voli.
Ona je uz pomoć prnjavorskog Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' u proteklim godinama dobila jedan plastenik, frezu kao i pomoć u repromaterijalu, što joj je pomoglo da da može imati efikasniju i kvalitetniju proizvodnju. Tako da zaradu koju ostvari može dijelom uložiti u novi ciklus naredne godine. Kao mali poljoprivredni proizvođač, nema nikakvu drugu podršku i nije zaštićena, tako da se sve svodi na ličnu sposobnost da se izbori na tržištu i pokuša uraditi nešto više.
Ja radim sezonski jer sada nemam kapaciteta za nešto više. Imam pomoć muža. Mogla bih i više proizvoditi. A, ako bih mogla proširiti proizvodnju, onda bi imala finu mjesečnu zaradu, kaže Marija.
Marija je jedna od brojnih malih poljoprivrednica u Prnjavoru koje imaju podršku ovog romskog udruženja kad god je to moguće. Međutim, pomoć nevladinog sektora i donatora nije dovoljna. Nedostaje uloga države da ih sistemski pomogne kako bi mogle proširiti proizvodnju i na organizovan način prodavati proizvode. Na primjer, putem zadruge koja u ovom kraju ne postoji. Za velike lance supermarketa ne može proizvoditi jer jednostavno nema opremu i mašine za skladištenje hrane, poput hladnjače. Za njenu nabavku treba finansijsku podršku.
Osnaživanje žena na selu
Uprkos nepovoljnim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju, za Mariju ne postoji odustajanje. Ona ima planove da od svega napravi biznis i počne ozbiljno zarađivati, ali i još više pomagati drugima. U prošlosti je pomagala višečlanim romskim porodicama koje nemaju svoju zemlju i ne mogu proizvoditi hranu. Mjesečno bi mogla zaraditi platu i doprinositi i udruženju. Davati u proizvodima ili novcu, navodi Marija.
Ove godine je zasadila pola dunuma krompira po prvi put, da bi provjerila isplativost proizvodnje ove kulture. Svoj vrt ne prska hemikalijama i da bi zasade održala zdravima, potrebno joj je dosta rada. No, ima mogućnost da zasadi još više onoga što bi se prodavalo. Na raspolaganju joj je čak 30 dunuma porodične zemlje koja je obradiva. Za proširenje proizvodnje treba velika ulaganja za što nema novca. Prema vlastitoj procjeni, to je suma od 10.000 KM koja bi joj pomogla da napravi održiv posao, odgovori na potrebe tržišta i unaprijedi plasman proizvoda. Kaže da bi mogla nabaviti i kravu i druge domaće životinje, ali i kapacitete za smještaj voća i povrća.
Marija nikada nije bila zaposlena i sav novac do sada je zarađivala zbog vlastitih sposobnosti da nešto napravi i proda. Nema srednjoškolsko obrazovanje, pa joj je poljoprivreda idealan izlaz u poslovni svijet. Ove godine je shvatila da ima snage i volje da udupla proizvodnju, ali su joj potrebna ulaganja. Mora ulagati i u jedini plastenik koji posjeduje jer svake dvije godine je potrebno mijenjati najlon. Za početak, još jedan plastenik bio bi dobra investicija u njene planove. Oni podrazumijevaju i proširenje plasmana na obližnje opštine poput Dervente, Srpca, Modriče i drugih. Dijaspora joj ostaje važan kupac s obzirom da cijene domaće organske proizvode.
Pokušavala sam i da otkupljujem mlijeko i pravim razne vrste sireva, sa začinima i slično. I to je dobro išlo. Ali je sve stalo zbog pandemije korona virusa, kaže Marija.
Na sadašnjem imanju gdje živi sa porodicom radi već deset godina. Pokušavala je mnoge stvari. Jedna od njih je proizvodnja sokova od grožđa i kupina, kada to još uvijek nije bilo popularno. Ima niz ideja – veće plastenike, nabavku polovnog traktora, nabavku koza i drugih životinja. U Prnjavoru postoji samo jedna mljekara i jedan prroizvođač sira, što joj ostavlja dosta prostora za napredak jer je potražnja velika.
Iz Udruženja 'Romska djevojka – Romani Ćej' navode da im je želja da osiguraju više donacija za ovakve poljoprivrednice, posebno Romkinje, jer za ovakve poslove ne treba dodatna škola. Uz vrlo malu pomoć, mogu se napraviti velike stvari. Bez bilo čije podrške to nije moguće jer većina žena su nezaposlene i uglavnom žive u ruralnim područjima gdje nema puno izbora. Zato je ekonomsko osnaživanje uz direktne investicije najbolja podrška koja se ovim ženama može pružiti kako bi ostvarile vlastitu nezavisnost i stabilnu egzistenciju.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.
Tuzla je sjedište prve romske zadruge u BiH
2022.godine Opšta ženska zadruga 'Bolja budućnost' proslavila je pet godina svoga postojanja. Ovo je prva romska zadruga u Bosni i Hercegovini i regiji osnovana radi bržeg upošljavanja romske populacije i kreiranja malih biznisa koji bi ponajprije ekonomski ojačali Romkinje. Zadruga se trenutno najviše bavi stočarstvom i nakon pete godine postojanja na korak je do potpune samoodrživosti.
Autor: Asim Bešlija
2017.godine osnovana je Opšta ženska zadruga 'Bolja budućnost' s namjerom da najprije pomogne Romkinjama da razviju svoje male biznise, poput poljoprivrednih gazdinstava, te da imaju kanal za distribuciju svojih proizvoda. Pokretanje zadruge projekat je Udruženja žena Romkinja 'Bolja budućnost', koje je prije ovog koraka radilo na jačanju samih Romkinja kako bi bile u mogućnosti da učestvuju u radu zadruge. To je uključivalo obuku ali i konkretnu pomoć pri pokretanju plasteničke proizvodnje ili uzgoja stoke za 50-ak žena uz pomoć donatora. Grad Tuzla im je pod zakup dao komad zemljišta sa šumom od 15 dunuma na samom ulazu u grad, koji je nekada svakako korišten za potrebe zadruge u vrijeme bivše Jugoslavije. Tako da je ovaj čin simbolično i nastavak zadrugarstva u Tuzli. Predsjednik skupštine Zadruge Mirsad Bajramović navodi da je ovo jedina romska zadruga na području Bosne i Hercegovine, kao i regije, osnovana sa ciljem okupljanja kooperanata i kooperantica iz romske zajednice kako bi se unaprijedili njihovi životni uslovi. Zadruga u okviru svoje registracije ima 505 djelatnosti koje su dozvoljene zakonom, a time i bezbroj otvorenih mogućnosti za rad. Na samom početku oni su odlučili da na samom posjedu zadruge to bude plastenička proizvodnja povrća u osam plastenika. Bilo je uposleno pet ljudi na tim poslovima. Ali je nakon par godina, zbog nelojalne konkurencije i nemogućnosti plasmana, fokus prebačen na stočarstvo. Trenutno se ovdje uzgajaju ovce i koze.
Ove godine nabavili smo koze, a do sada ih nismo imali. Želimo pokušati napraviti jedno veće stado i vidjeti šta se s tim može uraditi. U najgorem slučaju mlijeko se može prodavati kozmetičarima. Imamo mladu jarad i jagnjad koje želimo sami odgojiti. Iako je to teži način uvijek se dobije ono što se hoće u smislu kvaliteta, kaže Mirsad.
Na zemljištu zadruge trenutno je 39 grla koja su smještena u posebno napravljenim objektima, gdje se vodi računa o njihovom zdravlju te prehrani. Postignut je određeni standard da se već sada može govoriti o kvalitetu, posebno zbog činjenice da se na priplod čeka na godinu dana. Čitav proces trebao bi dovesti do tržišnog uspjeha i širenja samog stada, te u konačnici i samoodrživosti zadruge. Prodaju se muška jagnjad i ovnovi. 70 ovaca i 30 koza nam je cilj. Jedno stado od 100 ovaca i koza i tada će se ovaj posao isplatiti. Ova godina je trebala biti prva isplatna, ali je bilo dosta štete zbog krađa i drugih uzroka, navodi on.
Zadruga je otvorena za sve
Uz Mirsada Bajramovića, u zadruzi trenutno radi još jedna osoba romske nacionalnosti, i koji se brinu o stadima ovaca i koza. Ovce se prodaju uglavnom za kurbansko meso. Iako trenutno nema isplativosti u ovom poslu, Mirsad navodi da, ako ove godine prodaju 10 kurbana, bit će pokriveni troškovi rada zadruge. Troškove radne snage već pokriva Udruženje 'Bolja budućnost'. Za djelatnost stočarstva ovo je već treća godina zaredom, a krenuli su sa svega pet ovaca. Da nije bilo bolesti i krađa, do sada bi ih imali 60 u stadu.
Međutim, bez Udruženja kao oslonca, sama Zadruga još uvijek ne može poslovati samostalno jer je malo interesa za ovu vrstu posla. Međunarodni donatori uglavnom finansijski podržavaju obuke i osposobljavanje žena, dok početničkog kapitala odnosno podrške za razvoj zadruge nema. Tako Romkinje koje žele bili kooperantice i dalje nisu konkurentne. No, ovo im je ipak najbolji način da se angažiraju. Za žene bi bio najbolji izlaz da rade kroz zadrugu, na organizovan način, kao kooperantice. Za zaradu i plasiranje proizvoda, kaže Mirsad Bajramović
Kooperanti se ovdje mogu okupljati na bilo kojoj osnovi odnosno vrsti poslovanja i proizvodnje, s obzirom na veliki broj registrovanih djelatnosti, ali interesa je malo zbog izuzetno velikih nameta čak i za male poslove. Oni su penju do 20% za individualne proizvođače koji bi radili putem zadruge, te se ljudi najčešće odlučuju da to bude na crno. Jednostavno – nije im isplativo, dodaje on. To pokazuje i primjer štanda na kojem su prvih godina prodavani poljoprivredni proizvodi iz plasteničke proizvodnje gdje se nisu mogli platiti osnovni troškovi. Razlog su i nekonkurentne cijene i uvoz.
No, i pored ovoga, zadruga ima svoju svrhu i odlična je platforma za uvezivanje svih onih koji žele osigurati svoju egzistenciju. Puno je neobrađene zemlje, kaže Mirsad, i zasigurno bi sve ovo bilo isplativo da se ima osiguran plasman. Ovo se odnosi kako na poljoprivredu, tako i na stočarstvo, s obzirom da se nikada ne zna da li će se proizvodi koje nude, uistinu i prodati. Na ovo se dodaje i rast cijena, posebno u 2022.godini, gdje su samo za stočnu hranu one uduplane. Farma se, uprkos negativnim trendovima, polako širi. I ostvarivanje vizije je na vidiku.
Kakve su perspektive ove zadruge?
Da je računala na profitabilnost, zadruga do sada ne bi opstala. Pomoć Udruženja 'Bolja budućnost' bila je ključna, kaže Mirsad, a sada se dosta nade polaže u novi akcioni plan za Rome u BiH koji je usvojen na nivou države. Ovo će značiti i nove modele zapošljavanja gdje će sama zadruga pronaći svoje mjesto. I to na način da bude neka vrsta inkubatora i administrativnog sjedišta za okupljanje kooperanata.
Kroz akcione planove bi trebala doći i podrška države. Sredstva iz zavoda za zapošljavanje bi trebala postojati da ih zadruge mogu povući ili da ljudi samo otvaraju firme, a zadruga da bude inkubator. Kroz sistem samozapošljavanja Roma i Romkinja do sada je prošlo 1000 ljudi, ispod 10 posto ih je opstalo, pojašnjava Mirsad.Dosadašnji javni pozivi za finansiranje zapošljavanja ili samozapošljavanja Roma i Romkinja iz fondova zavoda za zapošljavanje nisu imali svrhu jer su bili ograničeni na godinu dana, te bi nakon toga ljudi ostajali bez posla. Oni se mogu smatrati uspješnim u kontekstu stvaranja radnih navika kod romske populacije koja nikada prije nije imala radno mjesto i radno vrijeme. Radno iskustvo koje može pomoći u daljem razvoju karijere i poslovnih navika. Zadruga, u svakom slučaju, nudi neograničenom broju ljudi da bude mjesto putem kojeg mogu poslovati na legalan način i razvijati svoje male poslove. Iako je razvoj zadruge spor, on se odvija, a trenutno je najpotrebnije pravljenje razvojnog plana za period od 3-5 godina i to za oblast stočarstva. Najveća ulaganja u zadrugu do sada je izvršilo Udruženje 'Bolja budućnost' koje je prošle godine uplatilo 8.000 KM, ove godine isti iznos, a ista suma planirana je i za narednu godinu. Ovaj novac iskorišten je za izgradnju smještajnih kapaciteta za stoku i hranu, nabavku stoke i hrane, te sistem za nadzor. Napredak je već vidljiv.
Puno je bolje da ovako ide razvoj zadruge, korak po korak. Jeste spor, ali ostvarit će se i ova vizija koja je zamišljena. Samo treba strpljenja i rada, zaključuje Mirsad Bajramović.
Zadruga je izuzetan potencijal posebno za Romkinje koje nemaju puno šansi na tržištu rada, zbog niskog nivoa obrazovanosti ali i činjenice da većinom nikada nigdje nisu bile formalno zaposlene. Ovo predstavlja način ekonomskog jačanja ali i socijalne ravnopravnosti za ovu teško upošljivu i marginaliziranu društvenu skupinu. Samo u prvoj godini zadruga je proizvela više od četiri tone ekološki uzgojenog povrća što uključuje paradajz, paprike, krastavac, te krompir, luk i grah. Da je ostvaren siguran plasman, ovo bi bila izuzetno uspješna tržišna priča prve ženske romske zadruge.
Opšta ženska zadruga 'Bolja budućnost' nudi i druge mogućnosti. U svome vlasništvu ima pumpe za crpljenje vode, frezu, agregat, pumpe za prskanje voća i povrća, mašinu za bušenje rupa za malinjake kao i jedno teretno vozilo. Može ponuditi usluge frezanja, održavanja dvorišta, bušenja rupa za malinjake, proizvodnju povrća u plastenicima i na otvorenom, njegovu prodaju i plasman. Uz ovo tu je već pokrenuta stočarska proizvodnja, te neiskorišteni potencijal ljudi koji čekaju najbolji model da bi počeli živjeti od svoga rada.
Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.