Indira Bajramović, Romkinja, aktivistkinja i ekonomistica, već 20 godina se bavi unapređenjem položaja Romkinja u BiH. Direktorica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle, čije je osnivanje inicirala 2000. godine, za vrijeme krize prouzrokovane pandemijom COVID-19 svakodnevno je zajedno sa saradnicima/cama dijelila prehrambeno-higijenske pakete u romskim zajednicama, obezbijeđene zahvaljujući donatorima.
„Iako sam bila zabrinuta za svoje zdravlje, ali i zdravlje porodice i prijatelja, većinu vremena sam bila aktivna na terenu. Svakodnevno smo komunicirali sa donatorima i tražili dodatna sredstva, kako bi pomogli socijalno ugroženim kategorijama društva iz oba entiteta. Prvi smo ušli u romske zajednice i nosili pakete koje smo lično pripremili. Neke porodice smo možda na ovaj način i spasili, jer su COVID-19 dočekale bez osnovnih životnih namirnica“, pojašnjava Indira.
Priznaje da je bila tužna i razočarana, ali na neki način i ponosna, jer je upravo ona sa saradnicima/cama pružila jedinu pomoć nekim romskim zajednicama. “Podijelili smo ukupno 700 paketa pomoći najugroženijim romskim porodicama, ali i ostalim porodicama koje su bile u stanju potrebe, kako u Tuzlanskom kantonu, tako i u drugim bh. gradovima, u saradnji sa članicama Ženske romske mreže „Uspjeh“ BiH. Također smo u saradnji sa Fondacijom tuzlanske zajednice, a uz finansijsku pomoć Međunarodnog foruma solidarnosti Emmaus, vršili podjelu obroka u romskim zajednicama u Mjesnoj zajednici Kiseljak. Ja sam sa našim uposlenicima bila na terenu i dijelili smo po 400 obroka dnevno svaki treći dan, a ostalim danima su bili angažovani volonteri drugih organizacija“, dodaje Indira.
U toku pandemije zajedno sa saradnicima/cama bila je angažovana i na izgradnji fudbalskog terena za omladinu i igraonice za djecu, kao i na saniranju kanala koji je plavio kuće u Mjesnoj zajednici Kiseljak, jednoj od najbrojnijih romskih zajednica u Tuzlanskom kantonu.
Indira, dobitnica brojnih priznanja i nagrada, ističe da žene pokazuju iznimne sposobnosti u neposrednom odgovoru na krizne situacije, no ipak su često percipirane kao bespomoćne žrtve i njihovi kapaciteti ostaju nevidljivi i nedovoljno iskorišteni. „Izazov je omogućiti ženama da se što lakše izbore sa pandemijom. To znači da im se obezbijede subvencije za posao koji obavljaju i besplatan boravak djece u obdaništu, te da se osigura socijalna zaštita za nezaposlene žene koje imaju višečlane porodice. Također je potrebno ekonomski ojačati žene koje nisu obrazovane i nemaju posao, kako bi obezbijedile egzistenciju porodicama i vratile samopouzdanje, ali i kako bi se smanjilo nasilje u porodici koje je za vrijeme pandemije bilo u porastu“, kaže Indira.
I dok se navikavamo na „novo normalno“, Indira je svoj život i posao prilagodila trenutnoj situaciji, te svoj angažman usmjerila na pomoć ženama bez zaposlenja i ženama žrtvama nasilja. „Planiram provesti istraživanja na terenu kako bih svoje aktivnosti prilagodila stvarnim potrebama žena i djevojaka iz romskih zajednica. Svjesna sam da rizik od širenja koronavirusa još uvijek postoji, kao i da veliki broj porodica nema osnovna sredstva za život. Svakodnevno imamo upite za pomoć. Nismo nikoga vratili, a da nismo pružili podršku“, kaže za kraj Indira Bajramović.
Ovaj je članak dio UN Women BiH kampanje “Hvala vam, heroine”, čiji je cilj podizanje svjesnosti o brojnim doprinosima žena koje su na prvoj liniji odgovora na COVID-19 krizu. Pratite UN Women BiH društvene mreže, pročitajte priče o sjajnim ženama i zahvalite se ženama koje su za vas heroine koristeći hashtag #HvalaVamHeroine. Zajedno podržimo žene koje doprinose snažnom odgovoru na COVID-19!
Read the full article in English: https://bit.ly/3247bPe