Indira Bajramović, 52 godine, direktorica udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost” iz Tuzle. U nastavku saznajte kako se romska populacija koja ionako živi na margini života, nosi sa novonastalom situacijom.
Ja sam direktorica udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost” iz Tuzle. U našem udruženju trenutno imamo jedanaest uposlenih na Ugovor o radu i deset uposlenih na Ugovor o djelu. Zbog situacije uzrokovane pandemijom COVID-19 skratili smo radno vrijeme od 8 -13 sati, s tim da se svaki dan mijenjaju po dvije osobe u uredu, dok smo logističar i ja svaki dan u uredu i na terenu. Na terenu dijelimo pakete u romskim zajednicama, a sa nama ide i naš medijator ili volonteri.
Kada dođem kući uradim nešto od kućnih poslova i opet se vraćam poslu. Pregledam i odgovaram na mailove, održavam online sastanke sa članovima/cama mreže, sa uposlenicima/cama dogovaram dalje aktivnosti i tako do kasno uveče. Moja porodica broji tri člana/ice, ali uhvatim malo vremena da budem sa svojim unucima/kama, jer i njima je teško, spadaju u kategoriju ispod osamnaest godina i ne smiju izlaziti, ali nađemo nešto interesantno osim online nastave, da se zabavimo.
Zbog novonastale situacije moja obaveza je, da pribavim sredstva za rad, kako za naše uposlenike/ice, tako i za održavanje kancelarije, ali i za rad ženske romske mreže „Uspjeh“. Također moja obaveza je da iznalazim mogućnost i način na koji ćemo mi direktno pomoći našim članovima/cama, jer se sada nalaze u vrlo teškoj situaciji, obzirom da su to višečlane porodice, neke bez vode, struje, interneta, posla, osnovnih sredstava za život. Obaveza udruženja je da im u ovoj teškoj situaciji pomogne da lakše prebrode siromaštvo koje ih je zadesilo pandemijom, iako je poznato da većina romskih porodica i bez pandemije živi ispod granice siromaštva. Od početka pandemije aktivni smo na terenu, dijelimo prehrambene i higijenske pakete, rukavice i maske, a to sve zahvaljujući razumijevanju naših donatora čija smo sredstva od aktivnosti koje ne možemo implementirati, jer zahtijevaju okupljanje više osoba, usmjerili u nabavku paketa. I dalje smo tu za njih ako im treba savjet, nešto što možemo završiti telefonski ili u uredu i važno je da to oni/e znaju i svakodnevno nas zovu tražeći neku vrstu pomoći. Ono što zabrinjava jest činjenica da se za vrijeme pandemije broj nasilja u porodici nije smanjio nego čak i povećao, a što je pokazalo i istraživanje mnogih agencija. I mi smo sa terena dobili informacije da, iako se romske zajednice nalaze u veoma teškoj situaciji, nasilje je i dalje prisutno, pa kroz naš rad i saradnju sa predstavnicima/cama Centra za socijalni rad i MUP-a, zajedno pokušavamo djelovati na takve slučajeve. Kroz rad medijatora na terenu dobivamo informacije šta se dešava u romskim zajednicama, mada i sama posjećujem iste, tako da su relevantne informacije o nasilju, pa i o tome kako romske žene kada odu u Crveni križ/krst da traže pomoć budu šikanirane od strane pojedinih uposlenika/ca, kako na žalost i u ovako teškom vremenu kada nemaju mogućnost da rade i zarade za osnovne prehrambene i higijenske potrepštine doživljavaju diskriminaciju. Ovo se posebno odnosi na žene jer su one uglavnom te koje se obraćaju za pomoć.
Ono što mi na svaki način pokušavamo jeste da im u ovim momentima pomognemo na ostvarivanju njihovih osnovnih ljudskih prava, nabavci higijensko prehrambenih paketa i sredstava za dezinfekciju, mada smo svjesni/e da ne možemo djelovati u svakoj romskoj zajednici u BiH. Vanredne, ali blagovremene intervencije, uslijed poplava koje su zadesile BiH 2014. godine, predstavljaju primjer dobre prakse pravovremenog djelovanja na uključivanju rodne perspektive u akcije uklanjanja posljedica od poplava. To je inovativan primjer ovog tipa intervencija u regionu. Gender institucionalni mehanizmi u BiH su tada odmah reagovali na način da ukažu na složene i različite posljedice poplava na muškarce i žene, dječake i djevojčice, te da se gender aspekt uzme u obzir prilikom planiranja i sprovođenja intervencija, sprečavanja i otklanjanja posljedica katastrofa. Pri tome je skrenuta pažnja na problem nedovoljnog razumijevanja različitih uloga, potreba, sposobnosti i interesa žena i muškaraca, dječaka i djevočica svih uzrasta, te važnosti ravnopravnog učešća oba spola u sistemu zaštite i spašavanja.
Danas, 2020. godine se ponovo nalazimo pred izazovom i vremenom kada treba uložiti dodatne napore da pomognemo ranjivim grupama, kao što su Romkinje i da još jednom potvrdimo poruke tematske sjednice „Rod i katastrofe” iz 2015. godine a to je da upravo rodni pristup ima snagu da unaprijedi odgovor na posljedice katastrofa, jer je upravo neravnopravnost spolova uzrok još veće ranjivosti žena u ovim uslovima. Žene pokazuju iznimne vještine i sposobnosti u neposrednom odgovoru na katastrofe, ali su često percipirane kao bespomoćne žrtve, te njihovi kapaciteti ostaju nevidljivi i nedovoljno iskorišteni.
Implementacija humanitarnih aktivnosti od strane udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“grada Tuzla nastavlja podržavati žene posebno one iz marginalizarnih grupa. Predložena humanitarna akcija bi doprinijela implementaciji Akcionog plana AP UNSCR 1325 za period 2018-2020. godine u okviru srednjoročnog cilja 2.3. “Unaprijeđen rodno-odgovoran pristup i sistemi podrške u uslovima aktuelnih sigurnosnih prijetnji i izazova i doprinijela bi postizanju očekivanog rezultata 2.3.2. Kreirane preventivne mjere i uspostavljeni uslovi za rodno odgovoran pristup aktuelnim sigurnosnim prijetnjama i izazovima, te u kriznim i vanrednim situacijama kroz aktivosti osiguranja podrške ženama i djevojčicama, posebno pripadnicama višestruko marginaliziranih grupa, u slučajevima kriznih i vanrednih situacija.
U konačnici, nemam mnogo slobodnog vremena za sebe jer smatram da sam sad ne samo ja, nego svi/e mi potrebni osobama koje su u stanju socijalne potrebe kako bi lakše prebrodili/e za njih ovu tešku situaciju.
Uglavnom poštujem mjere Kriznog štaba, ne izlazim bez maske i rukavica, stalno perem i dezinfikujem ruke, dezinfikujemo namještaj u kući i u kancelariji i sve ostalo. Rekla bih da dobro podnosim sve ovo, ali mi smeta što se od ujutro do naveče priča samo o pandemiji i bojim se kako će se sve to odraziti na sve nas.