Višestruka diskriminacija je najčešća činjenica koja se vezuje za žene Romkinje. Pored toga, niska razina obrazovanja i socijalna isključenost, žene Romkinje čini najugroženijom skupinom unutar romske zajednice. Ove žene su slabo informirane o vlastitim pravima, a dodatno treba naglasiti prisutnost problema u ruralnim područjima. Zbog toga je nužno poticati umrežavanje Romkinja, s ciljem osnaživanja njihovog djelovanja i veće vidljivosti u lokalnoj zajednici i općenito u bh. društvu.

O položaju Romkinja u BiH razgovarali smo sa Indirom Bajramović, predsjednicom ženske romske Mreže  “Uspjeh’’ koja okuplja lokalne nevladine organizacije i djeluje na cijelom području BiH. Mreža trenutno okuplja 9 nevladinih organizacija sa područja Federacije BiH i Republike Srpske i bavi se pitanjem Romkinja.

Koja su ključna obilježja neravnopravnosti Romkinja?

-Ključno je što nema Romkinja tamo gdje se donose odluke u političkom i javnom životu, a imamo Romkinja koje su školovane i prošle niz edukacija, ali na žalost još uvjek su dominantniji muskarci Romi.

Kako izražena neravnopravnost i težak položaj Romkinja utječu i povećavaju druge probleme Roma? Očituje li se to npr. u odgoju i obrazovanju djece?

-Smatram da utječu i na druge probleme, jer ako žive u lošim uslovima, u siromaštvu, ako su svakodnevno šikanirane od šire društvene zajednice, pa i svoje porodice, ako svakodnevno mora da se snalazi, ona nema vremena da se dovoljno posveti radu sa djecom. Ovo ne znači da nije brižna majka, jer u većini slučajeva upravo su one te koje vode brigu o djeci. S druge strane, ako je i sama neobrazovana, ona i pored toga što bi željela, ne može pomoći djeci oko učenja i pisanja zadaće, što svakako utiče na obrazovanje djece.

S obzirom da je završena Dekada za inkluziju Roma 2005.-2015, da li su zabilježene neke promjene, napredak Romkinja?

-Ja lično smatram da nema nekog napretka u zapošljavanju Roma/Romkinja kroz Dekadu, ali i uopšte zbog postojanja predrasuda i diskriminacije prema ovoj populaciji. Svakako, treba računati i na nizak stepen obrazovanja, ali i zbog to što je Akcioni plan za zapošljavanje predvideo sredstva za sufinansiranje, koja su svakako nedovoljna da bi se neko zaposlio. Zbog svega toga, poslodavci se teško odlučuju da zaposle Rome. S druge strane, sredstva za zapošljavanje su mizerna da bi neko započeo sopstveni biznis. Dok traje javni poziv za ta sredstava, dok ima sredstava, ima i zaposlenih Roma/Romkinja. Čim se to završi, oni ostaju bez posla u većini slučajeva. Veći broj Roma je uposleno u NVO sektoru, mali broj na ugovoru o radu, a većinom su na ugovoru o djelu.

Koliko vlast, odnosno jave institucije rade na edukaciji Romkinja, a koliko na tome radi romski nevladin sektor?

-Mi iz Udruženje žena „Bolja budućnost“, kao vodeća organizacija ženske romske mreže „Uspjeh“, smatramo da smo, od kako se formirala mreža, najviše pažnje posvetili upravo jačanju kapaciteta članica, ali i pojedinki u mreži kroz razne vidove edukacije. Također smo svaku organizaciju uključivali u naše projekte, ili aktivnosti kao partnerske organizacije. Tako smo bili finansijska potpora za neke njihove aktivnosti, kako bi bili što vidljiviji u svojim zajednicama, ali i ostvarili dobre rezultate i kontakte sa predstavnicima vlasti u općinama u kojima žive i rade. Moram napomenuti da smo se nametnule u svim nivoima vlasti, kao i da smo postale prepoznatljive i van naših granica. Što se tiče javnih ustanova, one rade samo ukoliko ih neko angažuje da vrše edukaciju u romskim zajednicama. Same posebno, baš i ne rade.

Koji su ključni problem Romkinja i kako ih najlakše rješiti? Koliko se uopće radi na rješavanju tih problema?

-Problem je što ima malo ženskih romskih organizacija u BiH. Problem je i to što se rano udaju, stvaraju porodice i zatvore se u kuću, te nisu zainteresovane da se bave NVO sektorom. Postoje slučajevi gdje tako nešto muževi ili porodica ne dozvoljavaju. Nažalost, kod nas uvjek ima mišljenja da žena treba da sjedi u kući, bude domaćica i da čuva djecu. Ipak, mislim da je ključna neobrazovanost romskih žena i djevojaka i nerazvijena svijest da se moraju boriti za svoja prava, a to mogu samo angažovanjem u NVO sektoru. Što se tiče promjene, mi koje smo aktivistice u NVO sektoru usmjeravamo projekte na podizanje svijesti  takvih djevojaka i žena, organizujemo za njih sastanke u zajednicama, organizujemo seminare, preglede i pokušavamo na neki način da ih zainteresujemo da nam se priključe.

Da li institucije u BiH izdvajaju dovoljno novca za Rome i Romkinje? Da li je to dovoljno za rješavanje problema najugroženije nacionalne manjine naše države?

-Naravno da ne. Ono što oni daju je minimum sredstava, a problema je mnogo, tako da to nije dovoljno za rješavanje jednog problema sa kojima se susreću Romi /Romkinje. Za obrazovanje Roma, institucije i to samo poneki kanton, izdvoje nešto sredstava, ali je to nedovoljno. Za zapošljavanje je nedovoljno, zdravstvo također, socijalna davanja i da ne nabrajam dalje…

Kakva je Vaša uloga u rješavanju problema Romkinja?

-Moja lična uloga kao aktivistice, ali prvenstveno kao osobe, je da pomognem u skladu sa svojim mogućnostima, a uloga naše organizacije je ta da smo spona između romske zajednice i institucija u rješavanju njihovih problema sa kojima se svakodnevno susreću.

Koliko su ustvari Romkinje aktivne i ravnopravne u svim sferama BiH društva?

-Aktivne jesu, ali uvjek može više. Što se tiče ravnopravnosti nismo zadovoljne, posebno našim učešćem u političkom i javnom životu kao i u savjetodavnim tijelima, Vijećima nacionalnih manjina i drugim tijelima gdje mozemo participirati. Nismo zastupljene jer nema javnih poziva, kriterija. Zbog toga muškarci zauzimaju ta mjesta, bez obzira što ima edukovanijih žena. S druge strane, kroz našu mrežu uspjele smo izlobirati poštivanje zakona o ravnopravnosti spolova BiH i Izbornog Zakona te smo u svjetodavno tijelo Odbor za Rome pri Vijeću ministara BiH u prošlom mandatu, po prvi put imali pet Romkinja i Romkinju predsjedavajuću Odbora, a u ovom mandatu imamo tri Romkinje. Također imamo jednu Romkinju u općinskom Vijeću u Visokom i par žena u opštinskim komisijama. Iako puno radimo na ravnopravnosti, još uvjek nismo ravnopravne.

Izvor: http://www.portal-udar.net

Razgovarao: Aldin Fafulović