Foto galerija

Video kutak

Dokumenti

Donatori

 

Dobrodošli

Udruženje žena Romkinja (UŽR) “BOLJA BUDUĆNOST” je registrovano kao lokalna, neprofitna nevladina organizacija koja je vaspitno-obrazovnog i socijalno-humanitarnog karaktera.

Pročitaj više...
Četvrtak, 02 Juni 2022 13:45

Ekonomsko osnaživanje: Mali biznisi Romkinja u Prnjavoru

Romska zajednica u Prnjavoru je mala ali vrijedna. Ovdje ne čekaju na poslove, nego prihvataju i rade sve što je dostupno, radi golog opstanka. Mnoge Romkinje odlučile su se za poljoprivredu i peradarstvo kako bi mogle prehraniti svoje porodice, ali i nešto prodati i zaraditi. Kroz ovu vrstu poslova na seoskim domaćinstvima uspjele su uz pomoć nevladinog sektora da opstanu i izgrade svoje male biznise. Bisera i Dragana kroz svoje primjere pokazuju da su vrlo zadovoljne ovakvim aranžmanima.

Autor: Asim Bešlija

Bisera Šlapak živi u selu Babanovci, nekih 15-ak minuta vožnje od Prnjavora. Bisera je penzionerka i sa svojih 70 godina bavi se poljoprivrednom proizvodnjom. Zbog male penzije koja je svega 420 KM, nije u mogućnosti da pokrije sve životne troškove, pa su joj voće i povrće odlična prilika da može komotno i zdravo živjeti. Ona je jedna od prnjavorskih Romkinja koje su odlučile iskoristiti šansu i podršku nevladinog sektora, te pokrenuti neke male poslove od koji mogu proizvesti hranu za sebe, a nešto i prodati. Uz pomoć Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej', Bisera je putem donacije dobila jedan plastenik koji joj je mnogo pomogao. A, osim toga, i besplatne sadnice i sjemena, koja inače ne bi sama mogla nabaviti. Ove godine posadila sam 25 kg krompira,  posadila sam maline. Zatim luk, paprike, paradajz. Kupila sam 30 pilića i svu opremu i hranu, navodi Bisera.

Sve ovo ima zahvaliti udruženju i projektima koji podržavaju ekonomsko osnaživanje žena iz romske zajednice, kojima se pomaže da ljudi više ne budu socijalni slučajevi i da mogu opstati i bez posla na selu. Za Biseru ovo nije ništa novo jer čitav život se bavila poljoprivredom, uz poslove koje je radila. Ona proizvede i više nego je potrebno, a ostatak podijeli onima koji su siromašni. Možda je bolje da dam onima koji nemaju. Neću prodavati. Inače rado pomažem komšijama. Bolje i to nego da ja idem tražiti, kaže Bisera.   Već dvije godine ona se bavi plasteničkom proizvodnjom. To joj omogućava da tokom svih sezona ima svježe povrće i da može uštediti nešto novca da kupi drva za ogrijev. Da nije tako, vrlo bi teško živjela jer osim skromne penzije, nema nikakve druge pomoći, kao i većina penzionera. Ja sam prezadovoljna. Ovo je domaća hrana. Ne koristim nikakve hemikalije, napominje ona.  

Uz sasvim mala ulaganja, ova žena u mogućnosti je da obrađuje više od pola dunuma zemlje, a za mnoge u sličnoj situaciji ovo je jedini izvor prihoda. Uzgajanje pilića može biti unosno jer se zbog cijene piletine proizvodnja nakon inicijalnog ulaganja može održati. Pogotovo kada su u pitanju ovako mala domaćinstva. Bisera živi sa kćerkom i unukom, dok je šestero ostale djece na raznim stranama svijeta. Odmalena radi i prisjeća se da je imala i po dva posla, plus obrađivanje zemlje, kako bi odgojila i odhranila svu djecu. Svi su završili srednje škole i položili vozački ispit. Kaže da joj ničega nije žao.  

Poljoprivreda kao jedini izlaz

Za Draganu Stanić iz sela Palačkovci poljoprivreda je praktično jedini izlaz jer nikada nije radila, nema penziju niti bilo kakvih novčanih primanja. Od donatorske pomoći dobila je jedan plastenik, a Udruženje 'Romska djevojka – Romani Ćej' joj je osiguralo sjemena, sadnice i piliće. Tako je u mogućnosti da uzgaja salatu, paradajz, paprike, krastavac, kupus u plasteničkom dijelu, te krompir, grah i grašak na otvorenom. Dovoljno da prehrani sebe, ali i nešto proda.  Višak prodam. Može se prodati. Kukuruz se može prodati, kao i ostale kulture. Hranim piliće i njih prodam. Nešto prodam, nešto ostavim sebi, kaže Dragana.   Ovo je za Draganu jedini izvor prihoda i da nije bilo pomoći udruženja, ne bi bilo ni toga. Ovo joj je dovoljno za opstanak jer živi sama u kući na selu. Kao neko ko nikada nije radio niti sada radi, nema pravo na bilo kakva socijalna davanja. Ali je zadovoljna da može zaraditi bar na ovaj način. Nema velike zarade. Plate se režije, lijekovi, kupi se osnovno u kuću. Ja sam zadovoljna, navodi ona.   Pored nesretnih životnih okolnosti i statusa samohrane majke koja je odgojila dvoje djece, Dragana nikada nije imala mogućnost da nađe neki posao. Sada je u godinama kada je bolesna i kada su joj mogućnosti još manje. Tako da je neka vrsta malog biznisa za nju idealno rješenje uz sve blagodeti rodne zemlje. Bilo kakva podrška koju dobije puno joj znači. Ona trenutno obrađuje oko dunum zemlje, a tu spada i prikupljanje i obrada voća i pravljenje proizvoda koje također može prodavati. Posebno je ponosna na to što se radi o zdravoj i neprskanoj hrani, i što sebi i drugima može ponuditi kvalitetan proizvod. Ali da bi i dalje razvila i održala proizvodnju, treba kontinuiranu podršku. Ima sve manje snage da radi, te bi mašinska obrada zemlje bila odlično rješenje. Jer na svom imanju sve radi sama. 

Draganina velika želja je da nabavi kravu te proizvodi mlijeko i mliječne proizvode poput kajmaka i sira, jer u selu u kojem živi gotovo niko se time ne bavi. Ali 3.500 KM, koliko bi krava koštala, ona nema gdje dobiti kao pojedinka. Kako nema penziju, nema ni mogućnost da novac nekako uštedi. Kaže da je svega jednom u životu dobila socijalnu pomoć u iznosu od 100 KM, a da joj samo za lijekove mjesečno treba 50 KM. Tako da joj je poljoprivredna proizvodnja u svakom slučaju spas da uopšte može opstati.  

Zaposlenje je najveći izazov za Romkinje

Jedan od prioriteta rada Udruženja 'Romska djevojka – Romani ćej' jeste upravo osnaživanje romskih žena kako bi ekonomski postale neovisne i mogle da izdržavaju sebe i svoje porodice. Tokom godina rada udruženje je uz donatorske fondove osiguravalo plastenike i sjemena za poljoprivrednu proizvodnju te piliće za razvoj peradarstva. Trenutno više od pet Romkinja ima neku vrstu malog biznisa, što nije mala brojka uzimajući u obzir višečlana domaćinstva. Mnoge žene same su uvidjele da je ovo trenutno jedini način da uspiju nešto zaraditi te proizvesti hranu za sebe, kažu u ovom udruženju. Pronalazak bilo kakvog posla trenutno je najveći izazov za Romkinje na području Prnjavora, posebno one iz starijih generacija. Da bi izbjegle da postanu socijalni slučajevi, one vrlo rado pristaju da pokreću svoja mala gazdinstva i tako same sebe osnažuju i postižu dobre rezultate u datim okolnostima. Za starije žene, izlaz upravo jeste u poljoprivredi, stočarstvu i peradarstvu za koje postoje idealni uslovi na teritoriji ove opštine. Zapošljavanje, pa i na ovaj način, rješava niz drugih problema i ženama je najčešće potrebno samo malo podrške da bi krenule. Međutim, ta podrška najčešće dolazi iz nevladinog sektora i od stranih donatora. 

Još jedan problem za one koje ne stanuju na selu jeste nedostatak obradivog zemljišta. Ideja udruženja je da se sada okrenu prema lokalnim vlastima i traže zemlju u državnom vlasništvu koju bi mogle obrađivati. Na podijeljenim parcelama mogle bi postavljati kako plastenike, a također sijati i saditi na otvorenom. Na ovaj način bi poboljšale i proizvodnju zdrave hrane, a i sama uposlenost bi se povećala. U svakom slučaju, to bi bilo dobro za žene, navode u ovom udruženju. A, sa zemljištem bi se mogle osigurati i dodatne donacije za sjemena i opremu, i na taj način brzo pokrenuti proizvodni ciklus. Romska zajednica u Prnjavoru je brojčano mala i relativno brzo može riješiti problem nezaposlenosti, međutim, Romi i Romkinje zbog niza razloga teško dolaze do posla. Kao i u drugim mjestima u BiH, razlog broj jedan jeste neobrazovanost. A, pored toga tu su i neadekvatni obrazovni profili onih koji su završili srednju školu, pa se izlaz za one mlađe može tražiti u brzim prekvalifikacijama za zanimanja za koja ima posla. Poput, CNC operatera ili slično. Romska populacija ovdje hoće raditi, odgovorne i stvarne poslove, što potvrđuje podatak da se niko od njih ne bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina. Dok takvih ne bude, oni uglavnom rade za dnevnice, kao pomoćna radna snaga. Ili odlaze van države.    

Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

pogledano 310 puta
+387 35 298 001

Adresa

Hadži Hasan age Pašića bb
Hadži Hasan age Pašića bb
75000 Tuzla
75000 Tuzla
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina

Radno vrijeme

Ponedeljak - Petak
Ponedeljak - Petak
08:00 - 17:00
08:00 - 16:00
Vikend
Vikendom ne radimo